Što je tema ovogodišnjeg Unseen festivala?
U fokusu nam je ideja suradnje i imaginacija budućnosti kina. Na što mislimo kad govorimo o kinu: tko u kino ide, kome ono dolazi te na koji način i u proizvodnji filma razmišljamo o distribuciji i cirkulaciji slike. Unseen je oduvijek na kino gledao kao na prostor susreta i promišljao prikazivačke politike. Ove smo se godine odlučili za putujući format koji će okupiti publiku u različitim mjestima i jako smo sretni i što otvaramo dijalog s Latinskom Amerikom kroz razgovor o kinu zbog dodirnih točaka s jugoistočnom Europom koje su previđene ili zaboravljene.
S kojim kustosima ćete ostvariti program? Koju ulogu ima Guerrilla Food Sound System?
Mladi filmski radnici André di Franco i Anaís Córdova-Páez složili su program za ovogodišnje izdanje koje se bavi reproduktivnim pravima, različitim tijelima koja radikaliziraju ekrane od Meksika, Kolumbije, Ekvadora, Brazila do Nigerije. U svjetlu recentnih događanja i u dijalogu s Kinom Katarina iz Pule koje već godinama djeluje i radi na sličan način kao i Unseen, odlučili smo se pozabaviti temom abortusa i teškim borbama koje su nam donijele prava koja, čini se, sve lakše gubimo. Guerrilla Food Sound System, koji je počeo kao baskijski aktivistički kolektiv, činio se super izbor s obzirom na kino na kotačima koje su sami izgradili. Mobilni dispozitiv će nam omogućiti da idemo iz grada u grad i predstavljamo program u suradnji s lokalnim organizacijama te razgovaramo o problemima koji nas muče. Filmski program je mišljen kao puzzle s dvanaest filmova koji će se kombinirati na različite načine pa će program u svakom gradu biti drugačiji.
U Splitu surađujemo s izvrsnom i svestranom Redakcijom, u Mostaru s OKC Abraševićem koji pokušava pokrenuti vlastiti kino klub i ovo će biti dobar uvod u to, u Zagrebu sa SPIDOM koji je u lipnju u suradnji s KURZIVOM organizirao niz izvrsnih događaja pod nazivom Kritička dramaturgija te ćemo pokušati realizirati projekciju u Porinu u zagrebačkim Dugavama. Završit ćemo s genijalnom Kino Katarinom u Vodnjanu.
Kakva je budućnost DIY kina i koliko je važno usmjeravati umjetnost prema "atipičnoj publici"?
Ideja DIY kina je privlačna. Ona je ove godine jedna od tema zbog brazilskog manuala koji mi je prošao kroz ruke a sadrži upute kako složiti niskobudžetno kino u kvartu, ali i dugogodišnje Unseen prakse. Meni se čini da ni jedna publika ne bi trebala biti atipična, ali to spominjemo u kontekstu sve uže festivalske ili galerijske publike koja danas gleda filmove. Kino nije samo DCP, zamračena dvorana i visokokvalitetni zvuk, jer takva vrsta kina može biti prisutna samo u nekim zajednicama. Kino: slika i zvuk mogu biti svakakvi i trebamo inzistirati da dolaze do što šire publike, što je i razlog zašto snimamo. Argentinci Solanas i Getino krajem 60-ih u manifestu "Prema trećoj kinematografiji" inzistirali su na deromantizaciji autora te kino-događaju koji će upriličiti razgovor nakon svake projekcije i dovoditi ljudima projekcije koje mogu biti okidač promjene. Kino nije iznimka, kultura treba jače budžete, bolje plaćene radnike, stabilnije i sigurnije radne uvjete, tako će biti prisutnija i pristupačnija u različitim zajednicama. Dotad postoje geste, Unseen je gesta, pokušaj, on se trudi stvarati dijalog iza, ispred i pod projekcijskim platnom.
Više informacija na https://www.facebook.com/unseencavtat.
