Vodeće tiskane i elektroničke medije prošli je vikend preplavio neizmjerni val zgražanja nad zatvorenim dućanima i poštenim svijetom koji odjednom više nema gdje kupiti svoj krušac svagdanji. Ustvari, ima – na benzinskim pumpama.

Vlasnici potonjih su dovitljivo uletjeli u novootvorene tržišne prostore zabrane rada svih drugih trgovina nedjeljom te iskoristili svoj ekskluzivitet. Kupcima su tako ponudili upravo kruh, što je bio znak da vladu treba izvrgnuti medijskog poruzi, a naročito ionako presmiješnog ministra gospodarstva Davora Filipovića.

I nije da sama hrvatska vlada nije vrijedna svakog rugalaštva, ali u ovom slučaju više nas zanima neizrečena motivacija brižnih medijskih poduzetnika u opisanom nastupu njihovih žurnalističkih trbuhozboraca. Baš sad su se i takvi našli pozivati na narod.

To su oni momenti kad se na istoj strani zatekne interes osjetnije množine potrošača i onaj trgovaca, srednjih do najkrupnijih. Tržište s mušterijama dresiranim kroz dvije generacije da vikende provode u šoping-centrima, uzima se za jedinu mjeru stvari.

Redovi kupaca pred benzinskima iskorišteni su kao pokazatelj da vladina regulativa ide u prilog isključivo Crkvi u njezinu planu da postane apsolutni gospodar nedjelje, i samome vladajućem HDZ-u uoči sljedećih izbora. To doduše nije posve logično, ako je vjerodostojna teza da se većina građana protivi zabrani nedjeljnog rada, pa je HDZ-ova kalkulacija valjda totalno promašena.

A što ako nije tako? Lokalne inicijative smjeraju na inovativne taktike zaobilaženja ograničenja već za idući neradni datum, Veliku Gospu, kad bi brojni općinski načelnici mogli proglasiti vanredni sajmeni dan. No iz medijske formule uklonjena je varijabla radnog naroda, mimo presjeka s potrošačkim.

Nema prodavača ni blagajnica, svih koji zaista ne žele raditi nedjeljom, a nema u izvještajima ni sindikalnih im predstavnika, jer takvi očito ne reprezentiraju općejavno mnijenje. Ili ga nemaju šansu reklamirati poput naših trgovaca i medija u plodnoj suradnji.