Kako komentirate prijedlog Hrvatske udruge poslodavaca za hitne izmjene Zakona o radu i donošenje uredbe o izvanrednim okolnostima koja bi poslodavcima omogućila da radniku mogu mijenjati plaću mimo kolektivnih ugovora?
Osim bespovratnim javnim novcem, koji je privatnim firmama podijeljen bez realnih kriterija i mehanizama kontrole, država je poslodavcima već izašla u susret otvaranjem mogućnosti da krizu u poslovanju premoste zadiranjem u godišnje odmore radnika. Takvo obespravljivanje radnika u proteklom periodu nije usamljeno. Posebno su pogođeni radnici bez sindikalne podrške, dok su poslodavci iz javnog i privatnog sektora već odavno krenuli s pokušajima stvaranja brzih ušteda zakidanjem radnika za prava iz kolektivnih ugovora i ugovora o radu. Pokušaj predstavnika HUP-a da svoju izrazito interesnu inicijativu za što brže i lakše ukidanje radničkih prava predstave kao moderno razumijevanje radnih odnosa stoga zvuči vrlo cinično. Argument da postupak smanjenja prava treba pojednostavniti jer tamo gdje nema sindikata ‘nemate s kim razgovarati’ pritom je posebno iščašen – kao da to što nema sindikata nije ujedno odgovornost poslodavaca te kao da nema nikakve veze s interesom i aktivizmom mnogih od njih.
Možda u aktualnoj krizi leži prilika da radnici poboljšaju svoj status?
Protekli mjeseci potpuno su ogolili važnost sindikalnog organiziranja, koje u nekim sektorima za radnike doslovno može značiti razliku između zdravlja i bolesti ili života i smrti, a uvijek predstavlja priliku za borbu za poštovanje i primjerene uvjete rada. Budući da je sindikatima središnji interes dobrobit čovjeka, za razliku od interesa maksimizacije profita, svugdje gdje se ovaj interesni spor odvija leži prilika za jačanje sindikata. Iz prošle smo krize naučili da se jednom izgubljena prava dugo i teško vraćaju – ovo je prilika da, poučeni tim iskustvom, utječemo na kolektivno preslagivanje prioriteta i razumijevanje pojma solidarnosti. I najviše od svega, da aktivnošću na terenu pokažemo zašto sindikalno organiziranje ima smisla.
Nije li ovo prilika i da nedjelja postane neradni dan? Osim što se radnicama i radnicima uskraćuje boravak sa svojim obiteljima, bezočno ih se iskorištava jer mnogo je primjera neplaćenog nedjeljnog rada?
Znamo li da je rad u trgovini uglavnom smjenski i fizički zahtjevan i svih ostalih šest dana u tjednu tijekom cijele godine, to što bi zatvaranje trgovina nedjeljom možda inkomodiralo neki broj ljudi mala je cijena prema pozitivnom utjecaju koji bi imalo na same radnice i radnike.
