Ja sam ti penzioner, šta mene imaš pitati kako se živi u Stocu? Kako ću živjeti s petsto maraka penzije? Po čitav dan sjedim na klupi u onom parku, a kad sunce prehladi, pređem ovdje – priča Ragib, umirovljenik iz Stoca, dok sa svojim drugom sjedi na zidiću ispod kojeg lijeno teče Bregava. Nisu raspoloženi za slikanje, ali jesu za razgovor.

- Ja sam ti 50 godina radio kao stolar, nema gdje me nije bilo – od Mostara i Sarajeva, do Stoca. Ovdje sam radio najduže - sjeća se Ragib, pokazujući neodređeno prema zgradama u centru, kao da želi dočarati gdje je tešući grede ugradio cijeli svoj život.

Stolac, smješten u jugoistočnom dijelu BiH, pravi je dragulj Hercegovine. Grad se ugnijezdio na obalama rijeke Bregave, koja svojim kristalno čistim vodama daje poseban šarm ovom mjestu. Okružen planinama Hrgud i Vidovo polje, Stolac uživa u mediteranskoj klimi s blagim zimama i toplim ljetima. Ova geografska pozicija ne samo da pruža prirodne ljepote, već i omogućava bogatu poljoprivrednu proizvodnju, posebno maslina i vinove loze.

Nama domicilnima ljeto sad već postaje pomalo naporno. Da si vidio – to je k'o Makarska, ne mogu s mirom naveče kafu popit' u gradu. Dosta raje konta da je bolje smjestiti se u Stocu, a preko dana ić' na more u Neum, pa se onda opet vratiti u Stolac – ističu građani

U samom centru grada i dalje su vidljivi tragovi rata, na najboljim lokacijama i dalje zjape prazne i ruinirane zgrade. Sunce je već dobrano prevalilo svoj put prema zapadu, tamo prema Dolumima i Prenju, sa obližnjeg minareta Sultan-Selimove džamije odzvanja ezan, koji prati zvono sa crkve Sv. Ilije, dok se mi penjemo strmim putem prema starom gradu, koji se poput kamenog diva nadvija nad varošicom.

Stari grad Vidoški, smješten na uzvišenju iznad današnjeg središta Stoca, predstavlja jedan od najvažnijih historijskih i kulturnih spomenika u Bosni i Hercegovini. Ova srednjovjekovna tvrđava, izgrađena od tesanih blokova kamena krečnjaka, dominira krajolikom i pruža spektakularan pogled na plodno Vidovo polje, rijeku Bregavu i okolna brda. Grad je bio strateški važan zbog svog položaja i bio je jedan od najvećih i najbolje utvrđenih gradova u Hercegovini. U XVII stoljeću Vidoški je imao čak 13 kula, što ga je činilo neosvojivom tvrđavom u to vrijeme. Historija Vidoškog seže daleko u prošlost, s prvim spomenom u pisanim izvorima iz 1444. godine.

Grad je bio pod kontrolom hercega Stjepana Vukčića Kosače sve do osmanskog osvajanja 1465. godine. Tokom osmanske vladavine, Vidoški je dodatno utvrđen i proširen, postavši ključna vojna baza u regiji. Osmanlije su grad nadograđivali na kasnoantičkim konstrukcijama, a u XVIII stoljeću osnovana je Stolačka kapetanija, što je dodatno povećalo njegov strateški značaj. Stari grad Vidoški je proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine, čime je osigurana njegova zaštita i očuvanje, a posjetitelji mogu istraživati ostatke kula, bedema i drugih struktura, te uživati u panoramskom pogledu na Stolac i okolinu. Vidoški je, kažu, ne samo svjedok bogate historije ovog kraja, već i simbol kulturne raznolikosti i otpornosti lokalne zajednice kroz stoljeća.

Vidoški – jedan od najvažnijih historijskih i kulturnih spomenika u BiH (Foto: Eldin Hadžović)

Na nesreću, ni taj dio Stoca nije ostao neukaljan nacionalističkim divljanjem. Historičar i bivši parlamentarac Amer Obradović, i sam Stočanin, podsjeća kako je Općinsko vijeće Stoca 2019. godine donijelo odluku o prodaji nekretnina, odnosno površina na nacionalnom spomeniku Župi sv. Ilije Proroka Stolac, radi "gradnje sakralnih objekata". To je rezultiralo izgradnjom križnog puta i ogromnog kamenog krsta na vrhu Vidoškog, što je uobičajeni bosanskohercegovački manir prekrajanja historije i simboličkog prisvajanja prostora, da ne kažemo zapišavanje teritorija. Izgradnja križnog puta na nacionalnom spomeniku je nelegalna prema važećim zakonima, pored toga što služi kao provokacija. Unatoč burnim reakcijama i protestima, kameni križ je ostao da stoji.

Kulturno-historijsko naslijeđe Stoca je izuzetno bogato i raznoliko, i često ga nazivaju "gradom muzejom" zbog njegove izuzetne koncentracije historijskih spomenika. Spomenimo samo nekoliko, poput Nakšibendijske tekije, koja datira iz osmanskog perioda i predstavlja važan duhovni centar, ili Inat ćuprije, izgrađene u 16. stoljeću, ili Careve džamije iz XVI stoljeća, jedne od najstarijih džamija u Hercegovini. Stolac je također poznat po svojim stećcima, srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima koji su rasprostranjeni po cijeloj Bosni i Hercegovini. Nekropola Radimlja, smještena nedaleko od grada, jedno je od najvažnijih nalazišta stećaka u regiji, koje je uvršteno na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. U Stocu su tragove ostavili Rimljani, Osmanlije, Austro-Ugari, što je vidljivo na svakom koraku – od starih gradskih zidina do elegantnih osmanskih kuća.

Prekrajanje historije – kameni krst na vrhu Vidoškog (Foto: Eldin Hadžović)

Nažalost, Stolac i dalje važi kao sinonim za podijeljeni grad u Bosni i Hercegovini, i oko toga se i dalje slažu naši sugovornici, koji ipak ne žele javno govoriti o tome. U samom gradu još je uvijek dominantna ruina Koštane bolnice, zloglasnog HVO-ovog logora smrti, osnovanog 1993, kroz koji su prošli mnogobrojni Stočani, uglavnom Bošnjaci. Danas na ulazu u Koštanu stoji tabla koja opominje šta se na tom mjestu događalo, dok se u samoj zgradi poslije rata lokalni huligani zabavljaju ispisujući ustaške grafite i poruke mržnje.

- Stvar je u tome da se naročito posljednjih godina situacija dosta izmijenila - objašnjavaju Stočani, dodajući da je tome tako vjerojatno zbog toga što je nekadašnji načelnik općine, a današnji gradonačelnik Stjepan Bošković shvatio da će zahvaljujući etničkoj slici grada svakako ponovno biti izabran pa mu stoga više nisu potrebne etničke tenzije kako bi se održao na vlasti.

- Tako je to - kažu dalje - on razumije da svima mora ponešto dati radi mira u kući, i mora se reći da taj sistem funkcionira.

- Prirodno je da se protokom vremena stvari polako stabiliziraju, a vjerojatno bi to bilo i brže da ove domaće političke nomenklature, svaka sa svoje strane, ne podstiču te razlike. Mi smo ovdje upućeni jedni na druge i, stani-pani, nemamo kud - dodaju.

Što se samog života u gradu tiče, izgradnja ceste prema Stocu ozbiljno je doprinijela živosti grada, naročito u jeku turističke sezone, kada posjetitelji iz cijele BiH i regije radije biraju da se smjeste u Stocu, odakle mogu dobaciti do morske obale u Neumu za manje od pola sata.

Na ulazu u Koštanu stoji tabla koja opominje šta se na tom mjestu događalo (Foto: Eldin Hadžović)

- Nama domicilnima ljeto sad već postaje pomalo naporno. Da si vidio – to je k'o Makarska, ne mogu s mirom naveče kafu popit' u gradu - kažu kroz smijeh.

- Dosta raje konta da je bolje smjestiti se u Stocu, a preko dana ić' na more u Neum, pa se onda opet vratiti u Stolac, gdje se ipak ima što vidjeti, za razliku od Neuma. Šta će ko u Neumu navečer?

Činjenica je da su cijene nekretnina u Stocu drastično porasle. Lokalni znalci bilježe koji su sve akteri javnog, kulturnog, a onda i političkog života relativno nedavno kupili imanja u Stocu, koji sada postaje fancy, odnosno "nešto kao bosanskohercegovačka Istra". Sve to se dogodilo u posljednjih pet godina.

Stopa nezaposlenosti u gradu je i dalje velika, ali paradoksalno, gradski proračun je veći nego ikada, prvenstveno zahvaljujući solarnim elektranama na obodu čaršije, kojih će biti još.

- Gradski proračun sada iznosi 27 miliona, a kad ovo završe, bit će i duplo više. Imat će Stolac budžet k'o sarajevska Ilidža, sa mnogo manje stanovnika - objašnjavaju naši sugovornici, dodajući da je izgradnja tih solarnih panela privukla dosta radnika iz Bosne, jer "pos'o nije težak, samo šarafiš one panele, a za naše prilike to su solidne plate, pogotovo za one kojima nije mrsko po cijeli dan biti na suncu".

Što se tiče samih građana, dobar dio njih svakodnevno vozari i radi u Mostaru, dok u samom gradu nema velikih privrednih preduzeća koja bi zapošljavala više stotina radnika. S druge strane, priliv domaćih i stranih turista pojačao je ugostiteljsku djelatnost, a dobar dio građana se snalazi iznajmljujući stanove na Bookingu. Primjetan je i porast prodavaca voća i povrća na ulazu i izlazu iz grada, ali oni nam objašnjavaju kako te proizvode zapravo kupuju svakog jutra u Čapljini, odnosno u Tasovčićima, pa ih onda preprodaju u Stocu. Nije neka zarada, ali isplati se, kažu. Pritom, svi se slažu kako bi, zbog generalno malog broja stanovnika, neko preduzeće koje bi zaposlilo 300 do 400 ljudi riješilo problem nezaposlenosti u gradu.

- To bi riješilo i Bošnjake i Hrvate, odnosno sve one koji hoće da rade, a sigurno hoće - dodaju.

Neizbježni slovo "U" i poruke mržnje (Foto: Eldin Hadžović)

Demir Mahmutćehajić, aktivist i nezavisni kandidat za Općinsko vijeće na predstojećim izborima, danas se u Stocu sa svojom obitelji bavi proizvodnjom zdrave hrane. Kaže da su donacije iz dijaspore još uvijek značajan doprinosi gradskoj ekonomiji i da je nezaposlenost u gradu smanjena samo zato što je ogroman broj mladih ljudi otišao iz Stoca trbuhom za kruhom, pa danas svojim obiteljima i prijateljima šalju novac.

- To se može reći i za Bošnjake i za Hrvate - objašnjava Mahmutćehajić, dodajući kako lokalna HDZ-ovska politika jest omekšala, ali da je to zapravo taktički i pragmatičan potez.

Napominje da se nedavno prvi put desilo da je općina podijelila 200 stipendija, relativno ravnopravno raspodijeljenih pripadnicima svih etničkih skupina, za razliku od ranijih godina, kada su one bile rezervirane samo za hrvatske studente.

- Naprosto, trenutna vlast ne vidi više koristi u dizanju tenzija. Ja generalno mislim da treba smanjivati tenzije i da treba graditi Stolac za sve. I vidljiv je napredak, nema sumnje. Na primjer, suradnja između dva doma zdravlja je uspostavljena i sve je bolja, ostvaruju se neke osnovne životne potrebe. Međutim, ako pogledate strukturu uposlenih u javnim institucijama, i dalje je jasno da podjele i nejednakosti postoje. Još uvijek imamo situaciju da se u hrvatskim mahalama asfaltira samo do zadnje hrvatske kuće ili da se u većinski bošnjačkim mahalama opstruiraju razvojni projekti, kao na primjer vodovod u Uzinovićima. U Stocu su vidljive promjene nabolje, ali one su izdejstvovane otvaranjem puta ka Neumu. Stolac više nije slijepo crijevo kakvo je bio - govori Mahmutćehajić.

Zaključuje da je, unatoč svemu, situacija u gradu trenutno najbolja od rata naovamo, ali i dalje daleko od toga da bi bila dobra.

- Toliko je nepravde i zla učinjeno, toliko je ljudi traumatizirano, da je nemoguće očekivati veći napredak - kaže on, ne štedeći pritom ni lokalne predstavnike Bošnjaka.

- Imaš i to licemjerstvo u tom bošnjačkom korpusu, one koji su iskoristili situaciju u Stocu da sebi naprave političke karijere, koje su rezultirale njihovom selidbom u Sarajevo. Ja ne popuštam, samo mislim da je dobro da se stvari pokrenu s mrtve tačke, ma kako to bilo.