U nedjelju, 23. listopada u Stocu je organiziran antifašistički skup povodom 72. godišnjice oslobađanja Stoca. Na poziv organizatora skupa otišao sam u Stolac jer mi se činilo da je potrebno dati podršku ljudima koji su na udaru radikalnog nacionalizma, često s proustaškim elementima. S obzirom na događaje u Stocu od 1992. godine, očekivao sam da će biti sukoba.
Međutim, bilo je između hiljadu i dvije hiljade ljudi, puno mladih, partizanskih pjesama, govora koji su zagovarali građansku, a ne etnički podijeljenu BiH. ‘Stolac nije ni hrvatski ni bošnjački ni srpski nego bosansko-hercegovački’, ponovljeno je više puta na skupu, i kao odgovor na HDZ-ov izborni slogan ‘Hrvatski odgovor za Stolac’. Na tim izborima lokalni HDZ je bezočno varao i na biračkim mjestima gdje su rezultati krenuli loše po njega protuzakonito u toku izbora mijenjao članove biračkih odbora. Stoga su ljudi iz Inicijative za Stolac, poslije višestrukog žaljenja Izbornoj komisiji kontroliranoj od HDZ-a koja, naravno, nije učinila ništa, bili prisiljeni nasilno zaustaviti izbore. Inicijativu za Stolac čine mladi, obrazovani ljudi, odlučni da Stolac pomaknu iz beznađa u koje ga je dovela dvadesetogodišnja vladavina HDZ-a.
Prije 25 godina u Stocu je radilo nekoliko tvorničkih pogona od kojih je svaki zapošljavao između 500 i 1000 ljudi, a izgrađena je i reprezentativna koštana bolnica. Bolnicu je HVO pretvorio u zatvor i mučilište, a danas propada zajedno s tvorničkim pogonima, napuštenim i praznim, kao spomenicima na vremena kad u Stocu praktički nije bilo nezaposlenih. Danas posla ima gotovo jedino u lokalnoj administraciji koju drži HDZ i gdje je nacionalnost važan kriterij. U osnovnoj školi, koja je pod upravom HDZ-a, izvodi se nastava u dva turnusa – za djecu Hrvate i djecu Bošnjake. Gradonačelnik Stoca (HDZ) predlagao je uništenje spomenika palim borcima pri oslobađanju Stoca, uz obrazloženje da je to spomenik totalitarističkom režimu. Kad se to sve vidi, čovjeka više ne čude jugoslavenske zastave i slike Tita na ovom skupu. Skup je prošao bez i najmanjeg incidenta, prije svega zbog jasne poruke organizatora da se može i hoće suprotstaviti svakoj provokaciji i fizičkom napadu. Na kraju skupa prišla mi je jedna žena i rekla: ‘Ja sam, znate, Hrvatica. Tako mi je drago i ponosna sam da ste vi došli iz Hrvatske.’
Pri odlasku, na putu prema Sarajevu, bus s antifašistima iz Vogošće zaustavio se kod Nacionalnog parka Kravice. Ljudi koji su željeli vidjeti prirodne ljepote svoje zemlje grubo su, uz prijetnje i psovke grupe šovinističkih sredovječnih huligana, otjerani.
