U turobnoj atmosferi dva dana nakon katastrofalnih poplava, i uz izlaznost manju od 50 posto, u nedjelju, 6. oktobra, održani su lokalni izbori u Bosni i Hercegovini. Birali su se gradonačelnici, načelnici općina i vijećnici u općinskim i gradskim vijećima u Federaciji BiH, odnosno odbornici u skupštinama opština u Republici Srpskoj, kao i zastupnici u Skupštinu Brčko distrikta. U Jablanici, Konjicu, Kiseljaku, Kreševu i na tri biračka mjesta u Fojnici izbori su odgođeni zbog poplava. Na izborima za načelnike natjecalo se ukupno 87 političkih subjekata i 386 kandidata, dok je na listama za gradska i općinska vijeća, te skupštinu Brčko distrikta ponuđeno 262 politička subjekta i 25.703 kandidata.
Centralna izborna komisija zabilježila je 3.400.204 registrirana birača s pravom glasa. Nakon što su objavljeni prvi nepotpuni podaci, po starom dobrom običaju, svi su proglasili pobjedu, potencirajući mjesta na kojima su ostvarili dobre rezultate, i skrivajući ono što su izgubili. Na izborima u BiH pitanje pobjednika i gubitnika je uvijek relativno, a rezultati su posljedica svojevrsnog, šahovskim terminom rečeno cugcvanga (zugzwang), odnosno pozicije iznude u kojoj je igrač koji vodi prisiljen da svakim slijedećim potezom pogoršava svoju situaciju, koja neminovno završava porazom. Slično tome, političke stranke u BiH, nakon izbora, često se nalaze u situaciji u kojoj su prisiljene na koalicije, koje uglavnom nisu u skladu s njihovim programskim ciljevima, ali su matematički nužne za formiranje vlasti.
Pravilnije je govoriti o relativnim pobjednicima, odnosno gubitnicima, mada je najpreciznije reći da su i na ovim izborima pobjedu odnijele nacionalne stranke. Riječima predsjednika RS-a i SNSD-a Milorada Dodika – ili možda izreci iz stripa Alan Ford – "Banju Luku nismo izgubili, ali je nismo ni dobili." Na čelu Banje Luke ostao je dosadašnji gradonačelnik Draško Stanivuković iz PDP-a, koji je konkurenciju porazio osvojivši više glasova nego svi ostali zajedno. Međutim, u ostatku entiteta RS, Dodikov SNSD nastavio je dominirati, osvojivši najviše načelničkih mandata u 46 ili možda 47 lokalnih zajednica, dok su bastioni oporbe, poput Bijeljine, Teslića i još desetak manjih mjesta, ostali u rukama SDS-a. Po jednog načelnika u manjim mjestima će imati Ujedinjena Srpska, Demos, SRS i SP.
Na sličan način, SDA je s izuzetkom Vogošće pometena u Sarajevu, dok je u ostatku Federacije zabilježila blagi porast, naročito u manjim i ruralnim sredinama. Prema dosad dostupnim podacima, SDA će postaviti načelnike u 31 općini, ali uglavnom u manjim gradovima, poput Bužima, Kaknja, Kalesije, Visokog, Busovače, Jajca itd. Možda najupečatljiviju pobjedu pod zastavom SDA-a osvojio je Ibro Berilo reizborom za načelnika Trnova, iako se već mjesecima nalazi u pritvoru zbog teških optužbi za korupciju. U Srebrenici je nadmoćno pobijedio kandidat SNSD-a Miloš Vučić, prevashodno zahvaljujući golemom prilivu birača iz Srbije, koji su na dan izbora masovno prelazili granicu i glasali u općini u kojoj inače ne žive.
Ni u Hercegovini nije bilo većih iznenađenja, s obzirom na to da je HDZ BiH nastavio svoju dominaciju, koja se ogleda i u činjenici da je u nekoliko općina njihov kandidat bio i jedini, osvojivši ukupno 17 općina, uključujući Orašje, Livno, Posušje, Široki Brijeg, Ljubuški, Čitluk, Čapljinu, Neum, i Stolac. U Mostaru je HDZ-ova koalicija prema dosad objavljenim podacima osvojila 42 posto glasova, a Tomislavgrad je pripao Hrvatskom nacionalnom pomaku. SDP je ostao jak u tradicionalno lijevo orijentiranoj Tuzli, a imat će načelnike u još pet općina, uključujući sarajevske Stari grad i Novo Sarajevo, u kojem je tijesnu pobjedu odnijela dosadašnja gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić. Sarajevski gradonačelnik naknadno se bira u Gradskom vijeću. Stranka Narod i pravda osvojila je Ilijaš i Ilidžu, dok je načelnik Novog grada, najmnogoljudnije sarajevske općine, ostao predsjednik SBiH Semir Efendić, a Srđan Mandić iz Naše stranke zadržao je načelničku poziciju u Općini Centar. Drugim riječima, Sarajevo većinski ostaje u rukama takozvane "Trojke", odnosno saveza SDP-NS-NiP, koja zajedno sa HDZ-om BiH drži vlast na državnoj (plus SNSD i sateliti) i razini Federacije BiH, dok je SDA u oporbi.
Među najvećim gubitnicima je NiP Elmedina Dine Konakovića, koji je zabilježio velik pad u odnosu na prošle izbore, osvojivši više nego dvostruko manje glasova. A najveći gubitnik je DF Željka Komšića, koji nije uspio osvojiti niti jednu načelničku poziciju, potpuno krahiravši i na izborima za općinske vijećnike pa će na lokalnim razinama nastaviti egzistirati kao beznačajan politički faktor. Uspjeh "Trojke" u Sarajevu, ali i rast SDA-a u ostatku Federacije vjerno odslikavaju podjelu u glasačkom tijelu, naročito između urbanih i ruralnih sredina, koja sugerira da će politički pejzaž u FBiH i dalje biti fragmentiran, sa snažnim utjecajem lokalnih specifičnosti. Dominacija Dodikovog SNSD-a u RS-u nagovještava nastavak dosadašnje politike konfrontacije i blokada, što sveukupno za Bosnu i Hercegovinu i dalje znači više istoga. Drugim riječima – cugcvang, pa ko koga zajebe.
