Što je prelomilo da o poetskim objavama na Facebooku počnete razmišljati kao o budućoj zbirci pjesama?
Nisam ni shvaćala da zapravo pišem. Nešto je kipjelo iz mene i tako sam malo-pomalo početi pisati po Facebooku, koji je siguran jer su tamo samo ljudi koji vas vole i podržavaju. Previše prijatelja mi je reklo da razmislim o zbirci da to ne bih poslušala. Tamo su mi se dogodila i neka važna književna prijateljstva. Javili su mi se pravi pjesnici, pa i Staša Aras koja mi je u poruci napisala da joj se moje objave čine vrlo potentne. I tako smo zajedno krenule u avanturu. Puno me podržala i Nataša Govedić svojim uvidom u to što radim. Tada sam to što objavljujem prestala zvati "pizdarijama" i "pjesmicama".
Kakvu su ulogu u svemu imali pandemija i potres?
Puno sam pisala o zagrebačkom i petrinjskom potresu. Doživjela sam i dva u Dubrovniku, a potres je kroz pjesme za mene postao osoba. I potres i pandemija su me potaknuli da vidim što znam raditi i kako mogu biti korisna svijetu, tako da sam se više počela baviti pedagoškim radom koji me jako zanima. Ali poeziju sam počela pisati prije četiri-pet godina doista kao odjeke glumačkog života.
Kakav je prostor slobode koji poezija otvara?
Općenito sam presretna zbog podrške koju mi pružaju pjesnikinje i pjesnici. Pjesnikinje su prve počele. Nisam se tome nadala. Kao glumica sam uvijek išla tim tračnicama, bila sam blisko vezana za literaturu i jezik. Divna Monika Herceg, koja me pozvala na tribinu "Pjesnikinje petkom", na kojoj ću gostovati 20. svibnja u Booksi s Vandom Petanjek, jako me ohrabrila. Poezija je nevjerojatno širok prostor slobode. Provodim život tako da me zovu tuđim imenima, tako da učim tuđe riječi napamet, što je bolno šamanski, ali takav je glumački posao: beskrajno ponavljanje dok ne dodirneš nečiju ideju u zajedništvu. Poezija je potpuno obratno iskustvo jer se mogu izraziti autentično bez obzira na to radi li se o emociji ili zezanciji. Za mene je to kao uspon na neku planinu na kojoj je zrak jako čist. Uostalom te etikete i imenice nisu tako važne, mislim da su glagoli puno važniji, čak i od pridjeva.
Od kojih se pisaca i spisateljica radije ne odvajate?
Jako sam nevjerna i jako pabirčim. Na prijemnom sam prošla zahvaljujući Sylviji Plath, govorila sam pjesmu "Ženski Lazar". Cvetajeva me, naravno, jako odredila, ali kako zaobići sve valove koji su nas nosili po književnosti? Ovih dana jako uživam u Mary Oliver, volim otkrivati nove autorske svemire.
Što ćete čitati u Booksi na tribini s Vandom Petanjek i Monikom Herceg?
Već naslućujem neke cikluse u svemu što sam napisala. Teme su zapravo vrlo jednostavne, od rodnog grada do gradova koji su me odredili, a to su Rijeka i Petrinja. Osim geografskih i emocionalnih odrednica tu su i stvari vezane za glumački posao i meni možda najdraži dio koji pripada senzualnom i šaljivom, odnosno erosu koji je među ljudima u bilo kojem smislu i koji me jako nadahnjuje. Uzet ću svoje pjesme, kao da idem kod Krleže na ogled s tim naramkom…
