Olivia Rodrigo: Guts (Geffen)
Prvijenac Olivije Rodrigo "Sour" na proljeće 2021. pojavio se naizgled niotkud i osvojio sve u rasponu od adolescenata do sredovječnih kritičara. Nekadašnja Disneyjeva zvijezda i njen primarni suradnik, producent i multiinstrumentalist Dan Nigro pretvorili su niz utjecaja iz pop punka i alternativnog rocka u fenomen koji povezuje swiftije, ljude koji posjeduju "Jagged Little Pill" u nekoliko različitih formata i ljubitelje mjuzikla "Hamilton". U osvrtima na njenu glazbu dominira koncentriranje na žustre pop rock pjesme izvedene iz nesigurne adolescentske perspektive, no na "Guts" su u jednakoj, ako ne i u većoj mjeri istaknute grandiozne melodramatične power balade poput "Vampire", "Making the Bed", "Logical" ili "Lacy", što i nije tako čudno s obzirom na to da joj je prvi veliki hit bila klavirska balada "drivers licence".
Rodrigo ovdje podjednako zaziva Meat Loafa i Hayley Williams iz Paramorea. Album trenutačno ima više nego respektabilan skor od 91 na Metacriticu, poznatom agregatoru recenzija. Takva posvećenost glazbenih medija i kulturnih kritičara nečemu što se primarno obraća adolescentskoj publici iz njihove perspektive govori ponešto i o suvremenoj pop kulturi, ogrezloj više od desetljeća u permanentnoj simulaciji adolescencije, održavanoj bezbrojnim revivalima, rebootovima i raznom drugom recikliranju postojećih intelektualnih vlasništva i ideja. Ništa od navedenog nije krivnja Olivije Rodrigo – njena je glazba dovoljno izravna i dovoljno privlačna da komunicira sa svojom primarnom publikom onako kako to općenitija pop glazba koja pokušava doprijeti do što šire demografije to ne može.
Yeule: Softscars (Ninja Tune)
Yeule uzima emotivne i stilske elemente alternativnog rocka sredine devedesetih i provlači ih kroz digitalni filter suvremene online kulture. Projekt Nat Ćmiel lani je zapažen po zanimljivom i intenzivnom albumu "Glitch Princess". "Softscars" otupljuje oštre sintetske rubove prethodnika natruhama organske instrumentacije te strukturnim i estetskim elementima dream popa i shoegazea. Pjesme zbog te dihotomije djeluju istodobno prijemčivije i zakučastije. Poznati motivi alternativnog rocka presječeni su tekstovima i vokalnim tretmanom izravno suprotstavljenim poletnoj i slatkastoj prirodi instrumentala.
Album je zbog obilja referenci teško nazvati futurističkim, no on definitivno djeluje aktualno. Slično kao i nedavno objavljeni album "Powders" glazbenice Eartheater, "Softscars" visokobudžetnu i počesto nenamjerno melodramatičnu i mačističku estetiku alternativnog rocka pretvara u autsajdersku pop glazbu unutar koje slojevi zvuka predstavljaju samo još jedno sredstvo egzistencijalnog i identitetskog preispitivanja. "Softscars" je vrlo dobra ilustracija obilježja suvremenog digitalnog alt popa. Neprekidno poigravanje i preslagivanje postojećih ideja zanimljivo je kao izvor metatekstualnog čitanja i zvučnih digresija, no zbog svega navedenog pati koherentnost i izravnost komunikacije, čime se destabilizira pop element. Koliko je to dobro ili loše ostaje na procjenu potencijalnom slušatelju.
Mitski: The Land Is Inhospitable and So Are We (Dead Oceans)
Glazbu kantautorice Mitski karakterizira slično poigravanje stilskim odrednicama, ali i još napetiji, paradoksalni odnos sa suvremenošću. Mitski je jedna od rijetkih suvremenih glazbenih figura čija su popularnost i dostupnost u obrnuto proporcionalnom odnosu. Za vrijeme pandemije nekolicina njenih pjesama postigla je viralni uspjeh, premda je ona svoju digitalnu prisutnost i broj intervjua značajno smanjila još nakon hvaljenog "Be The Cowboy" iz 2019. Glazbeno gledano, "The Land Is Inhospitable and So Are We" zaokret je od 180 stupnjeva u odnosu na prošlogodišnji, synth popom obojeni "Laurel Hell".
Mitski se ovim album donekle vraća prigušenom, melankoličnom indie rocku kakav ju je u pretvorio u miljenicu glazbene kritike sredinom desetih, samo što su ovog puta pjesme ukrašene zborskim aranžmanima i izrazito naglašenim utjecajem americane. Iznenađujuće je to efektno ruho za ove vrlo delikatne, intimističke pjesme koje kroz fokusiranje na tekstualne mikrodetalje zapravo sjajno naglašavaju inherentnu ljudsku nesigurnost. Možda je paradoksalno da je tako osobnim, pa i hermetičnim pristupom Mitski uspjela doprijeti do višemilijunske publike, no to samo govori da su usamljenost i nepripadanje ono što nas često istinski povezuje.
