Kasno ljeto i slutnja nadolazeće jeseni uvijek mi probude nostalgiju i pokrenu sjećanja na djetinjstvo. Oboje roditelja su mi rođeni u Lici pa smo brat i ja imali privilegiju da praznike i skoro svaki vikend provedemo na ličkim livadama, u ličkim sokacima, ljetnim kuvarijama, šljivarima i šumarcima. Miris sijena, mukanje krava, lastavice na žici, prvo jahanje na konju, šumske jagode, pečeno pile i domaći krumpiri u točkastoj tepsiji, lonac bravine koja se krčka na šparetu, hladno kiselo mlijeko u vrućem ljetnom danu, prekrasan bakin kuglof s domaćim pekmezom ili vožnja sanjkama koje vuku konji dok pada snijeg, prizori su koji blistaju u mom umu dok vam ovo pišem.

Ovaj broj Nade je posvećen Nadi Dimić, heroini, Ličanki i ženi koju možemo zvati Hrabrost, pa je i recept koji vam donosim lički i podsjeća na stamenite, vrijedne ljude i njihove težačke ruke. Upravo spomenuta bravina ili poznatijeg naziva lička kalja (ponekad kuhana s janjetinom ili junetinom) je jelo koje u djetinjstvu nisam htjela niti okusiti. Kada smo brat i ja vidjeli da se iznosi veliki lonac i priprema glavica kupusa te komadi bravetine, bježali smo van jer nam nikako nije odgovarao miris tog jela. Baka, a kasnije i mama, uvijek su morale pripremati još jedno jelo za nas koji nismo htjeli niti prići loncu u kojem se krčkala kalja. A radi se o jelu koje je krepko, puno povrća i mesa. Dok se kuhala kalja, obično se mogao raditi još jedan posao pa su moje bake to znale pristaviti i samo povremeno proviriti da vide je li gotovo. Jelo je jednostavno za pripremu, a najbitnije je imati kvalitetne, domaće namirnice.

Prije nekoliko dana sam poželjela i sama skuhati ličku kalju da vidim hoće li mi sada, kada imam već neke godine, biti ukusna. Kuhala sam je s junećim mesom, a imala sam baš pravi, domaći lički krumpir. I znate što? Bila mi je divna, ukusna, nostalgična, miris djetinjstva je obavio moju kuhinju i baš sam uživala u tom, nekad mi omraženom jelu.

 

Sastojci:

1 do 2 kg janjetine/ovčetine/junetine (neka bude i kostiju)

1 glavica svježeg kupusa

2 glavice luka

par režnjeva češnjaka

2 do 3 mrkve

1 žlica masti

nekoliko krumpira (najbolje ličkog)

2 svježa paradajza ili žlica pelata

2 dl bijelog vina

sol

papar

list peršina

list lovora

 

Priprema:

Kalju je najbolje kuhati u glinenoj posudi negdje na ognjištu ili šparetu na drva. U nedostatku istog, kuhala sam u željeznom loncu na sasvim laganom plinu da polako krčka jer je bitno da se povrće ne raspadne. Možete dodati i korjenasto povrće poput celera i peršina.

U loncu debljeg dna rastopite žlicu masti. Luk narežite na ploške i poslažite na dno lonca. Moja baka ga za ovo jelo nikad nije dinstala pa i ja tako radim. Na luk složite narezane (malo veće) komade mesa. Na meso dodajte mrkvu i oguljenu rajčicu pa zalijte vinom i ulijte vode da sve bude pokriveno. Stavite očišćene režnjeve češnjaka (nemojte ga sjeckati) pa dodajte list lovora, cijeli list peršina, poklopite i lagano kuhajte nekih sat vremena.

Nakon sat vremena dodajte kupus narezan na velike kriške (pazite da se ne lista i ne raspada) te krupnije narezan krumpir. Ako je potrebno, dodajte još vode pa opet poklopite i kuhajte još sat do sat i pol. Povremeno samo protresite lonac, nemojte miješati jer povrće mora ostati u komadu. Pri kraju kuhanja posolite i popaprite.

Dobar tek!

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma