Nakon višetjednih masovnih protesta protiv šok terapije mjerama štednje koju dekretom provodi predsjednik države Javier Milei, u Argentini je 9. svibnja održan generalni štrajk, drugi otkad je Milei u prosincu došao na vlast. Zatvorene su bile škole, banke i aerodromi te druge javne ustanove u koje zaposlenici nisu imali kako doći jer su štrajkali i radnici javnog prijevoza.
Predstavnici sindikata rekli su da je to tek početak i da će nastaviti s akcijama ako Kongres izglasa još jedan antiradnički zakon kojim će se multinacionalnim kompanijama smanjiti porezi. Upozorili su i da se srednji i siromašni dijelovi društva neće moći opraviti od tako ekstremnih rezova ako se oni nastave. Čim je došao na vlast neoliberal Milei počeo je provoditi paket od čak 350 različitih restriktivnih mjera iako je prizivni sud u siječnju taj paket proglasio protuustavnim. Sud je zatražio i da se o paketu glasa u Kongresu, u kojemu Mileijeva ekstremno desna koalicija La Libertad Avanza (Sloboda napreduje) ima samo 40 od 257 mjesta.
Mjere štednje produbile su recesiju, a industrijska proizvodnja u ožujku je pala za više od 20 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Smanjen je broj radnih mjesta u javnom sektoru, subvencije stanovništvu za energente i javni prijevoz, a realna vrijednost mirovina smanjila se za više od 30 posto. Omnibus zakon predviđa i ukidanje ograničenja visine stanarine, povećanje trajanja probnog rada i smanjenje iznosa otpremnine u slučaju otkaza ili porodiljnog dopusta.
Vlada je generalni štrajk okarakterizirala kao "prijetnju i iznudu", ostajući pri stavu Mileija – čiji je zaštitni znak u kampanji bila motorna pila kao metafora rezanja javne potrošnje – da je brutalna štednja jedino rješenje za smanjenje stope inflacije od skoro 300 posto, trenutno najviše u svijetu. Iako Milei još uvijek uživa podršku polovice stanovništva, čini se da je kap koja je prelila čašu njegov udar na javno financirana sveučilišta, kojima su sredstva smanjena za 70 posto zbog čega mogu raditi samo do srpnja. Kako navodi El País, upravo je besplatno visoko obrazovanje mnogim Argentincima omogućilo da se iskobeljaju iz siromaštva, a na tome im zavide i stanovnici nekih drugih država Latinske Amerike koji se moraju zaduživati da bi završili fakultet.
Ekstremno desna vlada uz pomoć istih takvih medija provodila je kampanju blaćenja u kojoj je sveučilišne nastavnike optuživala da studente "indoktriniraju socijalizmom", a ministrica javne sigurnosti Patricia Bullrich pokušala je diskreditirati proteste kao rabotu "uvijek istih ljevičarskih organizacija". No u protestima je sudjelovalo najmanje pola milijuna ljudi, što ih čini najvećima od onih koji su se održavali 2001. protiv neoliberalnih reformi provođenih pod pritiskom Međunarodnog monetarnog fonda, čiji je Argentina i danas najveći dužnik.
