Javila mi se nedavno porukama prijateljica-kolegica. Mentorirala je diplomski rad koji sadrži neke aspekte aktualnog postdejtonskog društveno-političkog uređenja Bosne i Hercegovine, pa je htjela sa mnom, računajući da sam samom činjenicom porijekla valjda upućeniji u tamošnju situaciju, provjeriti i raspraviti neke navode u radu. Sklizak je to teren, lako se završi u stranputicama tamošnjeg labirinta od društveno-političkog sistema kroz koji se teško probiti.
Stoga ne iznenađuje da se studentica zaplela i na osnovnim razinama, iako joj je čak i platforma poput Wikipedije mogla pripomoći pri elementarnoj orijentaciji. Zapelo je već s pogrešnim navođenjem članova Predsjedništva BiH koji su u radu spomenuti kao članovi Predsjedništva entiteta Federacija BiH, onda se prešlo na pitanje otkud i kako sad Srbin kao potpredsjednik Federacije BiH, te tko je u Federaciji BiH pandan onome što je Milorad Dodik u Republici Srpskoj, pa se dobacilo do načela konstitutivnosti tri naroda...
Uglavnom, totalna zbrka, ne slučajno, a još manje iznenađujuće. Na kraju prijateljica-kolegica zaključi onako kolokvijalno, u slogu i duhu prepiske na mreži, kako se kroz to nitko ne može probiti, da je sve to bolesno i da treba naprosto razbucati. Ništa lakše i točnije od takvog zaključka, složio sam se, usto napisavši da je sadašnja BiH tek jedan u nizu užasno loših društveno-političkih eksperimenata u režiji američke vanjske politike.
Dodao sam još kako isti, zajedno sa svojim partnerima iz Evropske unije, nisu željeli dopustiti oblikovanje klasičnijeg evropskog modela države s liberalno-građanskim tipom parlamentarne demokracije u kojoj bi kvantitativno dominirala muslimanska etnija koju se u ratu s više strana pokušalo eliminirati, ali se u tome ipak nije uspjelo. No i da elite iste te etnije koja je puno propatila u ratu, bošnjačke, praksama na strukturnoj razini koje su uslijedile u poraću, ničim nisu pokazale i dokazale da zavređuju ičije povjerenje, pa ni Banje Luke i Mostara, kao političkih i ekonomskih središta bosanskohercegovačkih Srba, odnosno Hrvata.
Ipak, u prepisci nisam spomenuo ono najvažnije. Zajedničku destrukciju koju Bošnjacima, Srbima i Hrvatima nije do kraja učinio rat, dovršile su kroz takozvanu tranziciju upravo kriminalne i koruptivne ekonomsko-političke elite koje nominalno nastupaju kao nacionalni reprezentanti, a zapravo su klasa kompradora slizana s međunarodnim akterima prisutnim u ovom dijelu svijeta, zainteresirani da iz njega, prema klasičnim neokolonijalnim obrascima, izvuku sve što se izvući može. Bilo da se radi o ostacima nekadašnjih industrijskih poduzeća ili o povlačenju jeftinije, a relativno obrazovane i stručne radne snage koja im treba u njihovim zemljama. Sve do ekstrakcije resursa, naših voda, šuma, ruda i minerala, iza čega će nam ostati tek pustoš ekološke devastacije.
