U prostorijama Privrednika u Zagrebu u utorak, 24. septembra, održana je tribina "Ljudi koji ne mogu šutjeti" u kojoj su učestvovali voditeljica Documente Vesna Teršelič i Nebojša Slijepčević, autor kratkog filma "Čovjek koji nije znao šutjeti" i dobitnik Zlatne palme na festivalu u Cannnesu. Film, prikazan na tribini, bavi se otmicom i zločinom u Štrpcima 1993. godine, kad je srpska paravojna jedinica u BiH izvukla iz vlaka 20 Bošnjaka i ubila ih te postupkom Tome Buzova, Hrvata i oficira JNA u penziji, koji se pokušao suprotstaviti napadačima, zbog čega je i sam pogubljen.

- Tomo Buzov je rekao ono što drugi nisu rekli. Film priča o njemu kao o simbolu. S druge strane, 99 posto ljudi jeste u ulozi drugog lika, Dragana, koji šuti - rekao je Slijepčević, ističući da su film napadali desničari i u Hrvatskoj i u Srbiji.

- U Srbiji su neki smatrali da film ističe Srbe kao najgore zločince i da je to odgovor na "Daru iz Jasenovca", dok u Hrvatskoj smatraju da ne apostrofira dovoljno taj srpski zločin, pitajući se gdje je Buzov bio 1991. i zašto nije došao u Hrvatsku, nego je ostao u Beogradu - objasnio je, pitajući se i treba li osuđivati ljude koji šute, pogotovo što su mnogi od onih koji su bili u vlaku i danas živi.

Naglasio je da se Buzov i njegovo junačko djelo nisu uklapali ni jednima ni drugima, pa ni Bošnjacima, čije ga stradalnička udruženja ne spominju.

- Film donosi priču o zločinu i hrabrosti, ali i o našoj šutnji, a svojom temom, simbolikom i porukom nadilazi sredinu u kojoj je nastao pa je shvaćen i izvan prostora bivše Jugoslavije.

Važno je dokumentirati zločine, jer se postavlja pitanje koliko s protokom vremena mlade generacije znaju i koliko se neki događaji pamte – kazala je Teršelič i podsjetila da usprkos trudu nevladinih organizacija, REKOM - regionalna komisija za utvrđivanje svih žrtava ratnih zločina – nije formiran.

- Negativne reakcije na film znak su da se kao društvo nismo dobro postavili i da nismo načisto s problemom zločina - rekla je i zaključila da je Buzov napravio što je trebalo napraviti, kao i da su za privlačenje javnosti i početak rješavanja problema često dovoljne akcije dvije ili tri osobe.

U raspravi se moglo čuti i da su u Kaštel Gomilici Buzovu postavili spomen ploču.

- Često su mnogi šutjeli jer su nešto odobravali, a ne samo bili protiv – upozorio je iz publike profesor s Pravnog fakulteta Viktor Gotovac i pitao autora je li mu stigao poziv za projekciju filma u neku od škola.

– Od škola nije, ali često dobivamo pozive za prikazivanje filma - odgovorio je Slijepčević.

Da je hrabrih reakcija bilo svjedoči primjer Srđana Aleksića, srpskog vojnika koji je za vrijeme rata u BiH ubijen braneći Bošnjaka od svojih suboraca koji su ga htjeli ubiti. Isto tako, preko 40 osoba iz regiona tokom godina dobilo je nagrade "Duško Kondor" za građansku hrabrost ili za njenu afirmaciju, koju su ustanovili Titova unuka Svetlana Broz i njena organizacija Gariwo. Mogli bi se prisjetiti i hrvatskog oficira Ivana Hitija koji se 1992. suprotstavio naređenju o spaljivanju neprocjenjivo vrijedne građe iz eparhijske biblioteke SPC-a i zbog je i izbačen iz HV-a.