Nevladina organizacija Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću 18. oktobra obilježila je 20 godina rada.

- Moram reći da sam ponosna na rezultate našeg rada, pogotovo na one koji trajno ostaju, poput video i audiointervjua te istraživanja ljudskih gubitaka. Osim toga, drago mi je da smo u posljednjih pet godina uspjeli napraviti zaokret prema intenzivnijem radu s mladima, kako sa studentima i studenticama, tako i s njihovim nastavnicima - kaže voditeljica Documente Vesna Teršelič.

- Nadala sam se da će istraživanje ljudskih gubitaka u ratu 1990-ih dosad biti završeno, ali nismo znali na kakve ćemo prepreke naići. Dio rezultata je objavljen, a dio nije, ali znamo da ćemo rezultate istraživanja sudbina ubijenih i nestalih za sve županije objaviti u iduće dvije godine. Voljela bih da uz njih budu objavljeni sažeti prikazi svih sudbina, ali to u dvije godine neće biti moguće pa će ostati kao zadatak i izazov, dijelom za Documentu, a dijelom za suradnike s različitih fakulteta - dodaje Teršelič.

Pitamo je kako je došlo do sve većeg interesa mladih za aktivnosti Documente.

- Za jačanje interesa mladih za istraživanje i aktivizam najbolja je suradnja s nekim od profesora na sveučilištu u cilju povećanja broja domaćih volontera. Činjenica je da imamo više volontera iz drugih zemalja članica EU-a nego iz Hrvatske. Njih više zanima proces prevladavanja traume i suočavanja s prošlošću nakon rata i nasilja. Uz to, hrvatsko društvo je duboko traumatizirano i podijeljeno, pa je mnogima jednostavnije zaobići teme priznavanja patnje i činjenice o ratnim zločinima i političkom nasilju. Velika bi pomoć bila kad bismo u Hrvatskoj imali sveobuhvatan program građanskog obrazovanja povezan s nastavom povijesti. Nažalost, daleko smo od toga - ističe Teršelič.

Documenta je bila uključena u pokretanje Inicijative za REKOM – Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriju bivše SFRJ od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2001., no ona do danas nije zaživjela. Ipak, uključene organizacije nastavljaju s istraživanjem ljudskih gubitaka, objavom rezultata i zajedničkim upozoravanjem na najveće probleme u priznanju patnje žrtava rata. Da je Documenta puno učinila u istraživanju ljudskih gubitaka i kulture sjećanja, svjedoče podaci koje je iznijela programska koordinatorica Tena Banjeglav.

- Što se tiče istraživanja broja ubijenih i nestalih, obrađen je veći dio županija i objavljeni su rezultati za Osječko-baranjsku, Sisačko-moslavačku, Karlovačku i Dubrovačko-neretvansku županiju, kao i za zapadnu Slavoniju s njenim županijama. Kad se završe preostale, uz poseban popis svih žrtava Oluje, do 2026. mogli bismo objaviti ono što nazivamo "Hrvatskom knjigom mrtvih" sa svim popisima i brojkama. Naravno, sve u suradnji s Fondom za humanitarno pravo iz Beograda i SNV-om. Skupili smo 8.221 izjavu svjedoka, obavili 474 video i 43 audiointervjua, napravili 21 podcast i sredili arhive Građanskog odbora za ljudska prava (GOLJP) i Antiratne kampanje (ARK), koje će moći koristiti svi koje zanima proučavanje perioda od početka 1990-ih do danas - istaknula je Banjeglav.

Documenta je organizirala niz antifašističkih šetnji Zagrebom, ali i dvije ženske šetnje, jednu Trešnjevkom, a drugu posvećenu udrugama koje su se 1980-ih i 1990-ih bavile pravima žena. Kroz obrazovne aktivnosti prošlo je ukupno 5.066 polaznika, objavljeno je 17 online publikacija, organizirano sedam izložbi i produciran film "Šume šume" o četiri partizanke.

- Zagovaranjem kulturne baštine obuhvaćeni su Dotrščina, Jasenovac, Stara Gradiška, Goli otok, Slana i Zagreb s 50 lokacija koji su dio šetnji i Vodiča po Zagrebu od 1941. do 1945. - istaknula je programska direktorica.

Uz to, Documenta je, zajedno s GOLJP-om i Centrom za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, pratila suđenja u preko 400 kaznenih predmeta, a 56 puta pomogla u ostvarivanju prava pojedinih građana. Tu je i doprinos u pripremi i usvajanju više zakona, recimo Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja i Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, ali i u upućivanju čestih kritika zbog zloupotreba u njihovoj primjeni.

Koliko su se uvjeti u kojima Documenta djeluje promijenili posljednjih godina?

- Stanje je danas bolje nego prije šest godina kad sam došla. To je bilo nakon što je iliberalna vlada uspjela ubiti skoro cijelo civilno društvo. Bilo nas je pet-šest u timu, a financijska situacija je bila loša. Sad nas je deset stalno zaposlenih, uz brojne volontere, financijski smo stabilni i puno radimo. Uglavnom, sve smo bolje, ali je situacija u zemlji sve lošija. Nadamo se da ćemo u naredne dvije godine, kad objavimo konačni popis žrtava, imati puno veći društveni utjecaj i da će te brojke i imena ostati u društvu i smanjiti njihovu instrumentalizaciju. Osim toga, mislim da smo kroz praćenje suđenja, pa i onog Anti Gotovini, uspjeli ostvariti veću vidljivost i utjecati na društvo - govori Banjeglav.

Što se tiče volontera, imaju ih od 2012. godine, a većinu čine mladi istraživači koji su zainteresirani za teme rata, mira, postkonfliktnih iskustava i slično.

- Puno nam pomaže i suradnja s antifašistima i srpskim organizacijama, jer je teško kad se sami bavite tako teškim temama, a partneri i srodne organizacije pomažu nam da ne budemo sami na udaru - zaključuje Banjeglav.

O volontiranju govori i Alice Straniero iz Italije, koja je u Documenti sedam godina.

- Istraživala sam Zagreb i kulturu sjećanja, odnosno kako su ulicama i trgovima mijenjani nazivi. Budući da sam znala čime se Documenta bavi, nakon diplome sam nastavila u njoj raditi kao volonterka, a onda sam zaposlena. Jako sam zadovoljna onim što radim i da se mene pita, ostala bih u njoj. Radim na evropskim projektima, što uključuje puno administracije, ali radim s mladima koji su zainteresirani za teme kojima se bavimo i žele učiti. Zbog financijskih razloga velik broj volontera čine stranci jer od Erasmusa dobiju stipendiju kad volontiraju u Hrvatskoj, što s Hrvatima nije slučaj - objašnjava Straniero.

Prema riječima Senne Šimek iz Inicijative mladih za ljudska prava, suradnja s Documentom je nužna i neophodna.

- Kako sada, tako i ubuduće jer se smanjuje prostor za civilno društvo i za teme kojima se naše organizacije bave, a sve je teže dobiti fokus institucija i opće javnosti. Documenta se bavi svojim izvornim radom, a mi isključivo radimo s mladima. Bez toga nema cjelovite edukacije i memorijalizacije zagovaračkog procesa - ističe Šimek.

Jedna od četiri organizacije koje su osnovale Documentu je GOLJP, koji djeluje od 1992.

- Smatrali smo da bi institucija koja bi se bavila poviješću sadašnjosti bila itekako važna. Mi smo sudjelovali u svim događajima koji su se poslije nekoliko godina počeli iskrivljavati i pretvarati u mitove. Zato je važno da imamo činjenice, a važno je i kako će ih tko interpretirati - kaže predsjednik GOLJP-a Zoran Pusić, koji je istaknuo da Documenta bilježi uspjehe u borbi za činjenice, a protiv mitova.

- Zato smo usmjereni na skupljanje dokumenata koji će potvrditi što se uistinu dogodilo. Kad pogledamo službene hrvatske institute, koji s animozitetom govore o Documenti, vidimo da su napučeni doktorima povijesti koji su velikim dijelom izdali svoju profesionalnu čestitost i ponašaju se kao agitpropovci, a ne kao povjesničari. Ako ne lažu, onda izabiru samo one stvari koje idu u prilog njihovim konstruiranim tvrdnjama. U tom je smislu Documenta vrijedna za Hrvatsku, makar to za što se zalaže nije najdraže aktualnoj vlasti - ističe Pusić.