Nužno je što više povezati glasove struke i antifašista, organizirati akcije i davati podršku JUSP-u Jasenovac u borbi protiv revizionizma, rečeno je na akademskoj konferenciji "Institucionalno sjećanje na ustaške logore u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj: izazovi i prilike u 21. stoljeću" koja je 28. oktobra, u organizaciji Documente i Centra za istraživanje Holokausta i genocida na jugoistoku Europe sa Sveučilišta u Rijeci, održana u Zagrebu.

S konferencije je poslano niz preporuka u vezi kulture sjećanja u Hrvatskoj i ukazano na brojne probleme - od lokacije logora Slana koja nije obilježena, preko prešućivanja zločina u Glini te posebno na poruku poslanu postavljanjem ploče HOS-ovcima u spomen području Jasenovac.

- Pitanja genocida nad Srbima, holokausta i samudaripena (genocid nad Romima) previše su zahtjevna da bi ih u hrvatskom društvu riješili sami. Važno je da stručnjaci upute preporuke, ne samo iz Hrvatske, nego i svih onih zemalja gdje se bave Drugim svjetskim ratom kako bismo se suočili s posljedicama genocida. Zato trebamo govoriti skupa - rekla nam je voditeljica Documente Vesna Teršelič.

Centralni dio konferencija bilo je predavanje Ljiljane Radonić iz Austrijske akademije znanosti "Transformacija memorijalnih muzeja u 21. stoljeću: Jasenovac u kontekstu globalizacije kulture sjećanja" u kojem se bavila evolucijom kulture sjećanja i odnosa prema žrtvama, od 60-ih i 70-ih kad se govorilo o herojima i mučenicima do današnje evropeizacije i globalizacije holokausta. Kao članica IHRA-e (Međunarodnog saveza za sjećanja na holokaust) osvrnula se i na situaciju oko Jasenovca za vrijeme hrvatskog predsjedanja tom organizacijom.

- S čuđenjem gledam što se danas događa u Hrvatskoj i nije mi jasno odakle motivacija za poteze koji ne odgovaraju rezultatima istraživanja, poput poricanja genocida nad Srbima. U IHRA-i je to sagledano kao nerazumljiv potez, jer evropski i svjetski trendovi idu u sasvim drugom smjeru. Nije mi jasno što treba Hrvatskoj da ide u vidljiv i jasan revizionizam. I iz skandala oko izložbe, koja nije održana, vidi se da Hrvatska odbija priznati genocid nad Srbima. Istina, najteže je institucionalno se suočiti s tim dijelom Drugog svjetskog rata i masovnih zločina, ali to se desilo - rekla nam je Radonić u pauzi konferencije.

- Neki se nadaju da, ako se priznaju holokaust i genocid nad Romima, genocid nad Srbima neće zanimati nikog u inozemstvu, ali vidimo da to nije točno. Muzej holokusta iz Washingtona je odustao od izložbe koju je radio u suradnji s JUSP Jasenovac. Dakle, ljude iz inozemstva zanima što se događa i skandaliziraju se nad nekim potezima - smatra Radonić.

Istaknula je da se institucionalizirana hrvatska politika sjećanja svodi na zatucani revizionizam, jer se u 21. stoljeću eksponira kao država koja negira znanstveno poznate činjenice, posebno oko genocida nad Srbima i pokušava gurati neke stare nacionalističke stavove koji ne odgovaraju istraživanjima i historiografiji.

Osvrnula se i na izgovor da genocid nije postojao kao pravni pojam do polovine 40-ih, pa se ne može govoriti o genocidu nad Srbima.

- Onda bi to važilo za sve genocide iz Drugog svjetskog rata, i nad Romima i nad Židovima. Činjenica je da su NDH i Rumunjska jedine koje su, pored nacista, imali logore smrti. Antisemitizam te mržnja prema Romima i Srbima ne može se eksternalizirati kao krivnja nacista jer je postojala specifična ustaška motivacija i provedba zločina - istaknula je.

U nastavku su o temama obrazovanja mladih i njihovih profesora, potrebi povećanja terenske nastave, pitanju revizionizma i što je najvažnije, o daljnjim akcijama i prevladavanju izazova govorili sveučilišni profesori Nebojša Blanuša, Hrvoje Klasić i Vjeran Pavlaković, doktorand Emil Kjerte, predsjednik Židovske općine Zagreb Ognjen Kraus, povjesničarka Nataša Mataušić, Milan Radanović iz Arhiva Srba u Hrvatskoj uz završno obraćanje Lovre Kralja iz riječkog Centra.