Top-lista
Dok mediji prenose Facebook statuse posrnulih poduzetnika i vrckave tweetove političara, investigativni tim "Neprijateljske propagande" upustio se u dubinsku internetsku analizu: ovotjedno specijalno izdanje rubrike donosi definitivnu top-listu hrvatskih boomera na društvenim mrežama!
5. Todorić
Očajnički pokušaj Ivice Todorića da preko bloga rastumači javnosti kako su mu hrvatska vlada, svjetske rejting-agencije i lešinarski fondovi oteli pošteno stečeni Agrokor ulazi u sve boomerske antologije ovih prostora. Na našoj listi je nešto slabije plasiran isključivo zato što je sadržaj bloga u međuvremenu postao nedostupan: na adresi ivicatodoric.hr stoji tek obavijest da se "stranica trenutno tehnički ažurira". Ako nemamo Todorićev blog, imamo bar njegov vlog: službeni YouTube kanal detroniziranog vladara nacionalne ekonomije pun je klipova u kojima se raskrinkava najveća urota u povijesti države. Vidno nenaviknut na ambicioznije javne nastupe, upakiran u tamno odijelo i bijelu košulju, Gazda namjerava ostaviti dojam ozbiljnog poslovnog čovjeka. Pa onda s mukom glavinja kroz vlastite rečenice, pa se pokušava našaliti, pa se malo naljuti, pa maše nekakvim papirima... U pozadini buket ruža i polica s knjigama, na stolu lampa sa zelenim abažurom i obavezna čaša vode: nepogrešiva produkcijska poetika kontakt-emisija lokalnih televizija u kasnonoćnim terminima.
Užitak praćenja Todorićeve komunikacijske avanture, koja je u posljednje vrijeme, nažalost, pomalo posustala, sastojao se, jasno, u onome što Nijemci zovu Schadenfreude. Čovjek je do jučer drmao državom, a sada se trese pred vlastitom kamerom. Do jučer je oglasima i distribucijskim kanalima kontrolirao domaće medije – koji su smjeli pisati o svemu sve dok ne pišu o njemu – a sada, evo, opsesivno kucka blogove i razvija teorije zavjere. Do jučer je sistemski zakidao male dobavljače, a sada viče da je najveća žrtva sistema.
Poseban bonus: vlogerske dionice u kojima Todorić elaborira kritiku političke ekonomije. Saznat ćete, recimo, da ciljano uništavanje brodogradnje nije bilo u našem interesu, da volstritovske rejting-agencije zapravo uopće nisu pouzdane, da hrvatska vlada često radi baš ono što globalni kapital traži od nje... Tko bi rekao? Ali dobro, tako to valjda ide s naglom promjenom klasne perspektive: tek što ostaneš bez omanjeg helikoptera, poslovnog imperija i par milijardi na računima, već zvučiš poput potencijalnog revolucionara koji je upravo shvatio kako svjetski kapitalizam funkcionira.
4. (tć)
Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić nešto je mlađi od generacije boomera, ali u samo tri koraka dokazuje da mu je mjesto među velikim dečkima. Korak prvi: ministar donosi odluku da neće komunicirati na staromodnom Facebooku, nego ide ravno na Twitter, blaženo nesvjestan onoga što ga tamo čeka. Korak drugi: ministar u premijernom tweetu kaže da je angažirao tim stručnjaka koji će pisati njegove objave, mada će se i on sam tu i tamo javiti, a da ne bude zabune, lične će poruke potpisivati s (tć). Ovaj naivni višak iskrenosti Twitter zatim uništava, izruguje, masakrira, sprda, sahranjuje, demolira: ukratko, radi ono što Twitter inače radi. Vrijeme je za korak treći: nesretni Ćorić se ukazuje u javnosti s maskom na kojoj piše (tć), pokušavajući nekako dokazati da se zna i sam našaliti na svoj, hm, korisnički račun. Samo, taj trik nije prošao ni nepravedno zaboravljenom Ivici Kirinu, kada je ono prije deceniju i pol navukao majicu s natpisom "Jubito": naravno da ne prolazi ni sada. Nema izlaza iz beskrajnog loopa blamaže na društvenim mrežama. Epilog: u jedva mjesec dana Tomislav Ćorić bilježi spektakularan skok na anketnim listama najnepopularnijih političara, priznaje krivu PR-ocjenu i najavljuje da će povući iz upotrebe (tć). Tako to rade najveći: u jedan mjesec, dva slova i tri koraka do sjajnog četvrtog mjesta na našoj ljestvici.
3. Bero
Već neko vrijeme ga ne viđamo, ali #neverforget. Bivši vođa oporbe – jel' tako da i dalje zvuči smiješno? – uspio je, ako ništa drugo, na društvenim mrežama biti autentičan i svoj, baš kao što propisuju svi ozbiljni manuali za online user experience i content management. Nesagledivi kapacitet vlastitog političkog antitalenta utisnuo je u skoro svaki tweet. Ničim izazvana reklama za Dorinu? Online promocija kiselog kupusa? "Zagreb je lijep po kiši..."? Saborski napad na premijera Plenkovića zbog cenzure Di su pare? Govorimo o vrhuncima strmoglavljivanja po društvenim mrežama, o antologijskim eskapadama s onu stranu smisla i povoda. Davor Bernardić bio je sam svoja satira, samoodrživi transfer blama, naš nindža krindža: čvrsta treća pozicija, vrednija utoliko što su Bernardićeve bravure prema internetskom računanju vremena već postale drevna prošlost.
2. Mamić
Evo nam još jedne nevine žrtve sistema, još jednog neobjašnjivo posustalog poduzetničkog genija. Zdravko Mamić posljednjih tjedana svojim statusima diktira tempo medijskih skandala, dizajnira naslovnice, suspendira suce: ako ga nešto diskvalificira s prvog mjesta ljestvice, onda je to činjenica da ustvari predstavlja nešto napredniju, poboljšanu verziju boomera. Dovoljno pametan da se ne zalijeće na riskantni teren Twittera, drži se provjerenog Facebooka. Profil na kojem je nekoliko godina objavljivao tople blagdanske čestitke, poslovice iz narodne riznice i povremena trolanja Hajduka odjednom je – nakon pravomoćne presude – evoluirao. Sada je to glavna alatka medijskog pritiska, poligon razuzdanog populizma i kanal za dilanje inkriminirajućih dokaza protiv sudaca koji, eto, više ne poštuju ni mito. Mamić šiba statuse brzinom Donalda Trumpa na metamfetaminu: nižu se montaže i memovi, interne fore i vicevi, Jose Mourinho nakon utakmice govori kako ne vjeruje hrvatskim sucima, a Đuro Sessa postaje Đuro K€$$a. Kakav kvantni skok u Facebook komunikaciji, koliko lajkova, koja zabava! Iza ovog naglog obrata, iznuđenog zatvorskom kaznom od šest i pol godina, sasvim očito stoji ozbiljan tim društvenoumreženih stručnjaka, ali naš Maminjo – kako se na fejsu predstavlja – nije naivan poput ministra Ćorića da takvo nešto još i prizna.
Nesavladivi boomerski refleks ostaje ipak vidljiv u detaljima. Kao što je recimo #ReformaPravosuđa, lozinka pod kojom Mamić iz susjedne države vodi bitku za pravedniju Hrvatsku: što će ti, pobogu, hashtag na Facebooku? Ako ga u napadu izlišne radoznalosti i kliknete, on vas, skoro bez iznimke, vraća natrag na Mamićeve objave. Ali nema veze: stručno i proračunato rekreiran profil u konačnom se zbroju ispostavlja kao perfektna metafora lika i djela njegovog vlasnika. U prvom planu humor, šou i žovijalan personality, iza reket, prijetnje i čista kalkulacija. Po jednoglasnom sudu našeg jednočlanog žirija, sasvim dovoljno za drugo mjesto.
1. Milanović
Prvo je ionako – pretpostavljamo da nije bilo sumnje – po općem stavu publike rezervirano za prvog čovjeka republike. Neosporni gospodar novinskih vijesti, raspištoljeni dirigent javne pozornosti, aktualni stanovnik Trampovčaka uporno srozava standarde političke rasprave sve do razine "Bujice". Profesionalni komentatori su šokirani, iako nema naročitog razloga: sve je to već viđeno i stoga nismo bez razloga po drugi put u ovom tekstu prizvali Donalda Trumpa. U svojoj komunikaciji, Zoran Milanović uglavnom prevodi globalne trendove političke nekorektnosti na lokalni dijalekt: namjerno prelazi granice pristojnosti dok napada manjinske skupine, predstavljajući se usput kao autentični glas slabijih. Prije nekoliko tjedana javni razgovor o optužbama za seksualno zlostavljanje u Hrvatskoj pretvorio je, ničim izazvan, u višednevni rant o privilegijama holivudskih glumica. Važna je – govorio je tada – klasna razlika. U ovoj smo rubrici zato bili podsjetili kako je Milanović s nekadašnje pozicije premijera radio baš sve da se klasne razlike prodube, olakšavši promjenama Zakona o radu otkaze trudnicama i navalivši idejom outsourcinga na čistačice i spremačice: toliko o klasnoj perspektivi, toliko o brizi za slabije. Ovih dana, Milanovićeva pažnja skreće s holivudskih glumica na hrvatske Srbe, sutra će to biti netko treći... kako se već predsjedniku prohtije.
I gardom uličnog psovača Milanović lagano vuče na Trumpa, a znamo da u nasilnički gard obavezno spada profinjen osjećaj za zakon jačega. Pa kad su mu ono prije šest godina šatoraši poslagali plinske boce usred glavnog grada države kojom upravlja, izgledao je kao snishodljiva suprotnost današnjeg opasnog frajera. Šta da se radi, ljudi prijete eksplozijama: to su, doslovno, boomeri. Bolje se pritajiti.
Jednu značajnu razliku u odnosu na Trumpa čine Milanovićeve nabujale intelektualne ambicije, a druga mu definitivno osigurava pobjedu u našem malom natjecanju: dok je bivši američki predsjednik ludovao po Twitteru, aktualni hrvatski drži se Facebooka. Pritom čak ni na najboomerskijoj od svih društvenih mreža ne prati ona nepisana pravila komuniciranja zbog kojih druge javne osobe angažiraju čitave stručne timove: piše kad i koliko poželi, napada u proizvoljnim epizodama, nikad ne interagira. Pravila ne prati jer ne mora: ona postoje da bi osigurala vidljivost i doseg komunikacije, ali sve što predsjednik države kaže po definiciji je vijest, pa nema razloga da se pravilima zamara. Milanovićevi izljevi bijesa preko fejsa tako su točno ono što svaki pošteni boomer na društvenim mrežama priželjkuje: jednosmjerna komunikacija, ispucavanje frustracija, nepodijeljena pažnja publike. Kada pišemo o njima, to je stoga poseban žanr: nešto kao kritika čistog booma. Netko će doduše reći da nije fer i da predsjednik odnosi ovu pobjedu zahvaljujući ogromnoj startnoj prednosti. Mi ćemo samo dodati da to, nažalost, nije najveći problem koji kod predsjednika postoji.
