Ako se u kontekstu kampanje za nedjeljne parlamentarne izbore uopće može govoriti o nečemu poput strategije i taktike, onda se kad je riječ o HDZ-u i SDP-u sve svodi na ovo: HDZ je, doslovno u svim oblicima predizborne propagande, snažno isturio u prvi plan premijera Andreja Plenkovića, dok se SDP, zajedno s partnerima iz Restart koalicije, potrudio da što suptilnije skloni svog šefa Davora Bernardića od javnog fokusa, odnosno da ga okruži celofanom u vidu ozbiljnog suradničkog tima. Što se tiče SDP-a, gotovo da i nije bilo drugog izbora, s obzirom na to kakvi su i koliki su Bernardićevi politički potencijali i kakva je njegova popularnost među biračima: nevolja je što ekipa najbližih suradnika nije nikoga naročito impresionirala, jer se – uz rijetke iznimke – radi o već viđenim i uglavnom politički isluženim ljudima. Što se tiče HDZ-a, nakon prvog duela Bernardića i Plenkovića na RTL-u (drugi će biti na Novoj TV u petak navečer, kad ovaj broj Novosti bude na kioscima), dojam je da je HDZ ipak položio prevelike nade u svog predsjednika, da su mu na ionako umorna pleća natovarili preteško breme. Pod takvim teretom, i s osjećajem da kola polako klize nizbrdo, iz Plenkovića je u debati u najvećoj mjeri izišlo ono što jedino nije trebalo izići: odnos prema Bernardiću kao manje vrijednom biću, kao politički, intelektualno i karijerno inferiornoj personi.
Plenkovićev superiorno-pokroviteljski gard i višekratno teatralno ukazivanje na neznanje i neinformiranost SDP-ovog premijerskog kandidata dobrano su prekrili Bernardićevo iritantno posezanje za papirima na kojima gledatelji nisu mogli ništa vidjeti, ali to je vjerojatno imalo funkciju zbunjivanja protivnika, i njegovo povremeno baratanje netočnim informacijama i ispraznim optužbama te manipuliranje brojevima, i njegovu nesposobnost da izvede efektan zaključak, da poentira, i njegove mjestimične izljeve neupućenosti, nedoraslosti i nesnalaženja. Plenkovićevo napadno isticanje vlastitog političkog i upravljačkog iskustva te istovremeno agresivno prokazivanje socijaldemokratskog suparnika kao zalutalog diletanta, kao i njegova opsjednutost nepostojećim medijskim zavjerama protiv HDZ-a, ublažili su utisak da je Bernardić samo relativno dobro naučio kako se postaviti u sučeljavanju, ali da u njegovoj političkoj pojavi nema ničeg autentičnog, izuzev autentične osobne ambicije i jake volje da osvoji moć.
Plenković je, prije svega, pogriješio što je tjednima ranije aktivno sudjelovao u stvaranju uvjerenja da će premijerske debate biti momenti koji će šefa SDP-a definitivno diskvalificirati za preuzimanje najvažnije političke dužnosti u zemlji. To se nije dogodilo, to se nije ni moglo dogoditi usprkos evidentnoj razlici u Plenkovićevu korist kad je riječ o kompetentnosti za premijerski posao, jer kompetentnost nije presudan faktor za odluku birača o tome kome će dati glas. Bernardić je uložio veliki trud u pripremu, možda čak i preveliki, i pokazao da je kadar nositi se s Plenkovićem, da je naučio eskivirati neugodne teme i povremeno plasirati pametne udarce, da se ne da fascinirati samouvjerenom pozom suparnika koji se razmeće svojim vezama u vrhovima europske politike, da bolje kontrolira emocije. Propust je, međutim, što nije ekstenzivnije upotrijebio intervju dr. Marka Kutleše, šefa Odjela intenzivnog liječenja na Klinici za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević’, pogotovo s obzirom na to da je gotovo trećina duela bila posvećena korona-krizi i da je korona-kriza, s pratećim ekonomskim i društvenim posljedicama, objektivno ključna, a ako zanemarimo sporadične izlete u svjetonazorska pitanja, i jedina tema kampanje i nedjeljnih izbora. HDZ-ov slogan, uostalom, glasi ‘Sigurna Hrvatska’ i HDZ je htio izbore baš u ovim okolnostima.
Doktor Kutleša, kojeg je Bernardić samo usput spomenuo i koji ni na koji način nije blizak SDP-u, izjavio je u Jutarnjem listu ovako: ‘Stožer je na početku radio odličan posao, a kad su stvar stavili pod kontrolu, počelo se popuštati i na bolesti skupljati političke poene te situaciju koristiti za PR. To je moj dojam kao građanina. Teško da bi bilo koji epidemiolog sam išao na tako naglo otvaranje. Činjenica je da se sve manje pitalo struku, a pita ih se tek sad kad se situacija iznova zahuktala. U međuvremenu se radilo po čisto političkoj odluci.’ Također: ‘Sigurno znam da su izbori utjecali utoliko da se i politika same borbe s pandemijom promijenila zbog izbora. Tu nema dvojbe.’ I još: ‘Nismo smjeli tako brzo otvoriti granice. A ako smo ih već otvorili, trebali smo inzistirati na testiranju prije ulaska u zemlju. Na turnir su došli ljudi iz Amerike, Srbije, iz aktualnih žarišta pandemije. Ne može se sad odgovornost svaljivati na građane. Ona ide od vrha. I kad je dobro i kad je loše.’
Ne radi se o bilo kome nego o čovjeku koji je najdirektnije bio uključen u spašavanje života oboljelima od Covida-19 u klinici koja je bila najopterećenija u prvom udaru virusa. Ako se tome doda da premijer nije imao odgovore na pitanja zašto su naglo otvoreni noćni klubovi, zašto je napravljena konfuzija s građanima Bosne i Hercegovine, zašto se turisti ne testiraju na ulazu u Hrvatsku, niti im se mjeri temperatura, i zašto su testovi kod nas toliko skupi, jasno je da Bernardić nije iskoristio priliku da Plenkovića stjera u kut na politički najvažnijem terenu ovih izbora, ali Plenković nije mogao sakriti neuvjerljivost u tom području koje mu je, prema njegovim očekivanjima, trebalo osigurati izbornu pobjedu, odnosno najbolju početnu poziciju u pregovorima o sastavljanju buduće parlamentarne većine i vlade. Velikom broju hrvatskih građana koronavirus zadao je ogromne probleme i skloni su traženju krivaca za iznenadne egzistencijalne nedaće u kojima su se našli, a Plenković i njegov Stožer civilne zaštite prvi su na meti i gleda im se svaki potez i svaka riječ: iz dana u dan dublje tonu u zonu nelogičnosti i političke manipulacije epidemiološkom situacijom, i mogu biti sretni što će se izbori dogoditi ove nedjelje, a ne 12. srpnja.
U pogledu planova za oporavak i ozdravljenje ekonomije pogođene Covidom-19, ekonomije koju je Covid-19 razgolitio u smislu teže ovisnosti o turizmu i svemu što se veže na turizam, ni Plenković ni Bernardić tokom cijele kampanje, pa onda ni u prvoj debati, nisu iznijeli iole konkretnije modele za namicanje desetaka milijardi kuna koje će Hrvatskoj biti potrebne za kakvo-takvo funkcioniranje u idućih godinu dana. Plenković govori isključivo o deset milijardi eura iz interventnog fonda Europske unije u naredne četiri godine i još najmanje toliko u idućih sedam godina iz redovnog budžeta EU: zaboravlja napomenuti em da sav taj briselski novac neće biti naprosto uplaćen u hrvatski proračun nego da će ga trebati povući konkretnim i smislenim projektima, em da veći dio tog novca neće biti besplatan, em da prve transakcije, ako sve bude teklo glatko, ne treba očekivati prije ljeta ili jeseni 2021. godine. Bernardić pak neodređeno i demagoški spominje milijarde koje će biti ušteđene suzbijanjem sistemske korupcije i klijentelizma, pa zatim usmjerene u spašavanje gospodarstva. Isti je slučaj i s obnovom dijelova Zagreba srušenih ili ozbiljno oštećenih u martovskom potresu. Procjenjuje se da će za to trebati više od devedeset milijardi kuna, ali zasad nema ideje kako da se dođe do tolikog novca, osim odobrenog zajma od 200 milijuna dolara koji će stići od Svjetske banke.
Neovisno o tome hoće li premijer biti Bernardić ili Plenković, vrlo je izvjesno da će se Hrvatska u sljedećih najmanje godinu dana morati snažno zaduživati da bi prebrodila financijski kolaps. Ni jedan ni drugi nisu prozborili ni riječi o tome do koje se granice država može zadužiti na domaćem i inozemnom financijskom tržištu, i što u situaciji kad zaduživanje postane preskupo ili nemoguće, a taj scenarij nije sasvim nevjerojatan. Do koje mjere može intervenirati Hrvatska narodna banka koja je u protekla tri-četiri mjeseca istopila dobar komad međunarodnih rezervi da bi očuvala stabilnost kune i bankarskog sustava? Što Hrvatska može prodati? Je li moguće posezanje u drugi mirovinski stup? O tome nisu rekli ni riječi, ali jesu postigli suglasnost da na jesen, što god se događalo s koronom, ne može biti lockdowna poput onog iz ožujka i travnja. Nije im, primjerice, palo na pamet da to ne znači ništa velikom dijelu turističke Dalmacije gdje su zadnji prihodi stigli u rujnu prošle godine, a krajnje je neizvjesno hoće li prva sljedeća zarada doći i u lipnju 2021. godine.
Lapsusi, neznanje i lutanje
Najznakovitiji i najslikovitiji detalj Plenkovićevog nastupa u prvoj televizijskoj debati bilo je snažno hvatanje za Bernardićevu pogrešku ili lapsus da je 2018. započeo europski program Next Generation: riječ je, naravno, o programu koji je nastao uslijed pandemije koronavirusa u proljeće 2020. godine. Ali nije mu zasmetala netočna informacija koju je Bernardić ponovio dva-tri puta, naime da je njega, Plenkovića, u HDZ učlanila Jadranka Kosor 2009. godine: Kosor ga je učlanila 2011. godine.
Najupečatljiviji detalj Bernardićevog nastupa u smislu neznanja i lutanja bilo je pitanje na temu Bosne i Hercegovine koje je potkraj emisije uputio Plenkoviću: ‘Zašto Hrvatima niste osigurali entitet?’ Zapravo, nadajmo se da je riječ o neznanju i lutanju.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
