Što je nedavno izložena instalacija "Jezik je virus" donijela?
Instalacija je otvorila novi ciklus izložbi u KIC-ovoj Galeriji na katu koji otvara prostor intelektualcima koji nisu umjetnici, no njihov rad propituje ili se zdravorazumski postavlja prema raznim pitanjima koja polariziraju domaću i regionalnu političku i društvenu scenu. U intenzivnom susretu s njihovim radom u društvenim ili humanističkim znanostima nastojimo doći do koncepta koji je moguće izložiti i koji sažeto, raznim vrstama vizualnog materijala na simboličnoj ravni predstavlja predmet njihova proučavanja.
Na koji način ovaj rad otvara prostor za "širenje područja borbe za humanije društvo"?
Moj je zadatak kao kustosa i umjetničkog voditelja temeljito istražiti rad odabranih intelektualaca i posljedice istoga po njih osobno i po društvo te im ponuditi neka rješenja unutar izražajnih sredstava suvremene umjetnosti. Ili kako je to Snježana Kordić rekla: "Svi elementi su kao u nekom glazbenom orkestru harmonizirani s ciljem da cjelina potakne maksimalan efekat onoga što se želi proizvesti u publici. U glavi ostaje snažna i jednostavna poruka i stimulira na razmišljanje. Ovo iskustvo s izložbom mi je stvarno nešto jedinstveno u životu. Godinama sam verbalno tumačila tu temu oko jezika, a sada ovom umjetničkom tehnikom kao da su u mreži uhvaćene ribe koje dosad nisu bile obuhvaćene standardnom metodom.''
Ima li galerijski prostor potencijal da potakne smirivanje političkih tenzija koje obilježavaju jezičnu politiku od 1990-ih naovamo?
Galerijski prostor, kao i Bleiburško ili Kosovo polje imaju potencijal smirivanja političkih tenzija ako im se priđe s više strana, a ne isključivo s one mitološke koja veliča samo jednu stranu, najčešće onu izraslu iz kulta smrti. Sve političke doktrine izrasle iz toga kulta donose samo smrt u razvodnjenim oblicima.
Zašto je jezik u naslovu instalacije shvaćen kao virus, a ne primjerice politika ili ideja etnonacionalizma?
Dade se zaključiti da je s osnivanjem Republike Hrvatske, između ostaloga i na temeljima ZAVNOH-a, počela purifikacija i manija izmišljanja riječi koja je probudila u Srbiji neko prisjećanje i identifikaciju nove hrvatske države s NDH koja je takve tendencije imala 1941. I tu je nastao problem koji se prelomio preko leđa jedne izuzetno stručne, hrabre i uporne znanstvenice koja je u svojoj prosvjetiteljskoj misiji, umjesto da bude dočekana ružama i maslinovim grančicama, dobila kamen u "šajbu". Ta "šajba" sama je po sebi umjetničko djelo koje govori da je kultura moćna, da je čak i neka opskurna znanost kao lingvistika koju vidite u medijima jedino kada se dotakne dnevnopolitičkog diskursa, ustvari vruća medijska roba koja može na koncu ubiti nečiju volju za životom i stvaranjem.
Kako ćete razvijati ciklus "Svaki čovjek je umjetnik"?
Razvijat ćemo ga imajući u vidu višestraničnost koju događanja oko nas imaju i hrabre ljude koji takav pristup upražnjavaju i nude javnosti na prosudbu. Zanimaju me povjesničari, zanimaju me Jasenovac i Ahmići, a i Haški tribunal je izuzetno umjetničko nadahnuće.
