U prvom krugu predsjedničkih izbora održanih u Ekvadoru Luísa Gonzáles osvojila je 33,1 posto glasova. Njezinu je kandidaturu istakao Pokret Građanske revolucije (RC, Revolución Ciudadana). Drugi po broju glasova kandidat je desnoga centra Daniel Noboa, iz Nacionalne demokratske akcije (DN, Acción Democrática Nacional), s 23,6 posto glasova. Njih će se dvoje natjecati u drugom krugu izbora, a predsjednik će postati onaj tko osvoji 50 posto plus jedan glas. Na izbore je izašlo čak 83% birača.
Pobjednica prvoga kruga pripada struji "koreizma", orijentaciji lijevoga centra kojoj je naziv dao ekonomist i političar Rafael Correa, predsjednik između 2007. i 2018. On je izbore dobivao na pozicijama ustavnog nacionalizma, suprotstavljenog politici multilateralnih tijela kao što su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond, zalažući se i za veće sudjelovanje i kontrolu države u eksploataciji nafte.
Na trećem je mjestu Christian Zurita, sa 16,5 posto glasova, koji se u posljednji čas pojavio na biračkim listićima. Kandidat Fernando Villavicencio je, naime, u političkom atentatu ubijen 11 dana prije izbora, u zemlji koja bi mogla završiti godinu s neslavnih 30 ubojstava na 100.000 stanovnika, a što je izazvano dobrim dijelom drugim najvećim problemom stanovništva, visokoj stopi nezaposlenosti, naročito među mladima i ženama. Čak oko 52 posto radnih mjesta u zemlji je "neformalno", a siromaštvo je u prosincu dosegnulo 27 posto. U zemlji koja ima 284.000 kvadratnih kilometara živi oko 18,2 milijuna stanovnika.
Zaštićeno područje
Na izborima je sudjelovalo osam kandidata, svih mogućih političkih profila i tendencija. Svi su oni imali u svojim kampanjama, uz različite nijanse, istaknuta ta dva pitanja, problem sigurnosti i visoku nezaposlenost. Još je jedno važno pitanje bilo raspravljano u kampanji, vezano uz ekologiju. Ekvadorci su se na referendumu izjasnili da ne eksploatiraju, nego da ostave u podzemlju naftu u ekološkom rezervatu Yasuní, zaštićenom području ekvatorskog dijela Amazonije, koga je UNESCO 1989. godine proglasio "rezervom biosfere", na području gdje žive autohtone zajednice Huaorani, Tagarei i Taromenane.
Birači su u velikom postotku izašli na birališta usprkos atmosferi nesigurnosti i raznim incidentima vezanima i uz osobnu sigurnost kandidata Noboe i Otta Sonnenholznera posljednjega tjedna uoči izbora: u njihovoj blizini pripadnici narko-bandi koje djeluju u zemlji otvorili su, jedni na druge, vatru iz automatskih pušaka. Tako je poslana i zastrašujuća poruka javnosti: niti najštićenije osobe u zemlji nisu izvan opasnosti kojom prijeti organizirani kriminal.
I samu Gonzáles posljednjega dana za prijavu kandidature, zajedno s članovima štaba i aktivistima, paprenim sprejem i suzavcem zasula je policija, izgovorivši se da štiti javni red od njezinih pristalica, no u bolnici su joj uspjeli isprati oči dovoljno da u posljednji čas uruči kandidaturu.
Kao što se u posljednje vrijeme sve češće može konstatirati, istraživanja javnoga mnijenja ovaj put su promašila. Premda su svi rezultati ukazivali na to da će Gonzáles osvojiti najveći broj glasova, malo njih predvidjelo je da će u drugi krug proći Daniel Noboa, iz desnoga centra, najmlađi među kandidatima (ima 35 godina). On je iza sebe ostavio kandidate koji su, prema predviđanjima tradicionalnih sredstava javnog obavještavanja, imali više šansi, kao što su to Otto Sonnenholzner, bivši potpredsjednik, također s desnoga centra, i Fernando Villavicencio, ubijeni lijevi kandidat.
Kandidat bivši novinar
Fernando Villavicencio bio je novinar, bivši zastupnik. Za predsjedničku utrku kandidirao ga je Pokret "Izgradi" (MC, Movimiento Construye). Prema novinskim predviđanjima, ovisno o redakcijama, davali su mu od druge do četvrte pozicije. Bio je oštar protivnik Rafaela Correae kojeg je optuživao za korupciju. Ovaj ga je tužio za klevetu, pa je dobio 18 mjeseci zatvora 2014. godine, no nije ih odslužio, jer je pobjegao i sakrio se u amazonskoj prašumi.
Noboa je prolazio uglavnom slabo primijećen u nacionalnim televizijskim programima, premda je kao zastupnik bio i predsjednik Ekonomskog povjereništva jednodomne ekvadorske Nacionalne skupštine. Prema njegovoj vlastitoj računici, htio je istaknuti predsjedničku kandidaturu za izbore 2025., no nitko, pa ni on sam, nije mogao predvidjeti raspuštanje Skupštine. Guillerme Lasso, trenutačni predsjednik, naime, raspisao je nove izbore. Donio je tu odluku kako bi zaustavio postupak impeachmenta koji je pokrenut protiv njega.
Premda su svi rezultati točno ukazivali na to da će Gonzáles osvojiti najveći broj glasova, malo njih predvidjelo je da će u drugi krug proći najmlađi među kandidatima
Daniel Noboa nasljednik je najveće ekvadorske poduzetničke grupe. I odrastao je u političkom kontekstu, jer je njegov otac Álvaro Noboa, vlasnik i najveći dioničar grupe, najveći tamošnji proizvođač banana, težak više od milijardu dolara, s kojekakvim sumnjivim mjestima u biografiji (kod nas bi ga zvali "kontroverznim poduzetnikom"). Bio je predsjednički kandidat pet puta, od toga se dva puta probivši u drugi krug. Daniel je kampanju vodio u cijeloj zemlji dijeljenjem prehrambenih namirnica, invalidskih kolica, madraca, itd. u najsiromašnijim područjima, no njegova je dominantna baza obalno područje, naročito pokrajina Guayas, gdje se nalazi i najveća luka Guayaquill, odakle svake godine isplovljavaju tisuće tona banana, između ostalog i u hrvatske luke.
Pokojni dubrovački kapetan Laptalo, u posljednje vrijeme nažalost ponovo u hrvatskim medijima, kojega je grčko pravosuđe nevinog nesuvislom optužnicom optužilo a potom oslobodilo i uništilo mu život prevozio je upravo njihove banane. U Hrvatskoj je Daniel boravio nekoliko puta (kao i otac mu, uostalom), u nastojanju da organizira poslovnu suradnju s ondašnjim Agrokorom i poveća već postignute brojke: oko pola banana što ih pojede hrvatsko tržište dolazi s Noboinih plantaža.
Nesvakidašnja ljevičarka
Luisa González rođena je u glavnom gradu Quitu 1977. godine. Zanimanjem je pravnica. Za vrijeme Correinoga predsjedanja obnašala je razne visoke dužnosti u vladi. Bila je jedno vrijeme i u diplomatskoj službi, kao vicekonzul u Madridu, gdje je i magistrirala međunarodnu ekonomiju i pravo. Do njezina raspuštanja, bila je zastupnica u Skupštini izabrana na području pokrajine Manabí.
Iznenađujuće za političarku lijevoga spektra, suprotstavila se, prošle godine, depenalizaciji u Ekvadoru zabranjenog abortusa, kad je Skupština izglasala prijedlog odgovarajućeg zakona koji međutim ne dopušta voljni prekid trudnoće, odnosno pobačaj na zahtjev, nego samo u slučaju silovanja, unutar 12 tjedana trudnoće (u slučaju maloljetnica i pripadnica autohtonih naroda do 18 tjedana). U domaćem dijelu programa zalaže se za mjere zaštite ljudskih prava i prirode, poboljšanje sigurnosne situacije jačanjem pravosuđa. Protiv je ekonomske nejednakosti i posebno nejednakosti žena. Obećava boriti se protiv korupcije. Zalaže se za borbu protiv klimatskih poremećaja i energetsku tranziciju. U međunarodnoj komponenti programa, zalaže se za međunarodni poredak utemeljen na multilateralizmu, miru, solidarnosti i pravičnosti, u kojem će i ekvadorski interesi biti zaštićeni.
Kad je riječ o stvaranju uvjeta za nova radna mjesta i zamah ekonomije uopće, pošto je narod referendumom glasao za zaštitu okoliša, otvara se nova dimenzija problema, ekonomija nakon nafte, a ta tranzicija neće nipošto biti jednostavna ni brza, bez obzira na obećanja kandidata. Ni u Ekvadoru ni drugdje.
