Uoči u nedjelju održanog prvog kruga predsjedničkih izbora u Ekvadoru, ‘New York Times’ osvrnuo se na taj događaj analizom začinjenom gotovo pa uvjerljivim žalom za postupnim iščezavanjem lijevih vođa iz Latinske Amerike. ‘Osjećaj nelagode širi se kontinentom dok jedan za drugim generacija ikoničkih vođa silazi sa scene, uslijed smrti, izbora, opoziva ili, kao u slučaju (ekvadorskog predsjednika) Rafaela Corree, ograničenja mandata’, napisao je njujorški dnevnik, pa nabrojio ‘pale’ vođe ljevice: Huga Chaveza iz Venezuele, Christinu Fernandez de Kirchner iz Argentine, Dilmu Rousseff iz Brazila i Fidela Castra s Kube.
Panamski papiri otkrili su da kandidat desnice Lasso ima desetak firmi registriranih u Panami, zbog čega mu je naročito problematična vladina inicijativa Etički pakt protiv poreznih oaza
Neumitnom logikom stvari sljedeći bi trebao pasti Ekvador, jer se tamošnji ljevičarski predsjednik Rafael Correa nije kandidirao pošto mu ustav zabranjuje treći mandat, a njegov nasljednik Lenin Moreno navodno nema tu snagu da dostojno zamijeni Correu.
Da bi pobijedio u prvom krugu, Moreno je trebao dobiti najmanje 40 posto glasova i deset posto više od protivnika, bivšeg bankara Guillerma Lassa, što se nije dogodilo. Prema posljednjim dostupnim rezultatima, nakon izbrojenih 95 posto glasova Moreno je dobio 39,17 posto, a Lasso 28,38 posto, pa se očekuje drugi krug drugog dana travnja. No vlada je najavila da će potpuni rezultati biti objavljeni tek tri dana nakon izbora, kada se prebroje glasovi iz zabačenih područja i velike ekvadorske dijaspore, pa je Lasso poveo nasilne prosvjede optuživši vladu da namjerava ukrasti izbore.
Ovakva reakcija mogla bi značiti da višedesetljetni rat ekvadorske desnice i ljevice ponovno ulazi u fazu nasilja, te da Lasso neće bez borbe prepustiti vlast Leninu Morenu, kandidatu koji je u kampanji obećao da će nastaviti sa socijalnim i ekonomskim programima koje je više od desetljeća provodio njegov prethodnik Rafael Correa. Correa, ekonomist obrazovan u Americi, tim je programima uspio značajno smanjiti siromaštvo i ekonomsku nejednakost, povećati plaće u javnom sektoru i provoditi velike infrastrukturne projekte poput gradnje autocesta i bolnica u regiji Amazone.
Na ruku mu je išla višegodišnja visoka cijena nafte, zahvaljujući kojoj se u proračun slijevalo oko 25 milijardi dolara godišnje, no sa smanjenjem cijene ti su prihodi pali na oko 11 milijardi, a lani je rast BDP-a počeo stagnirati, prvi put u osam godina, kada je iznosio prosječno četiri posto. Osim ekonomskim uspjesima, Correa je pažnju međunarodne javnosti privlačio i nasrtajima na medije, od kojih je najpoznatija milijunska tužba protiv dnevnika ‘El Universo’, gdje ga se optužilo da je prilikom protuvladinih nereda krajem 2010., kada je nakratko bio zarobljen u jednoj bolnici, vojnicima naredio da zapucaju na bolnicu punu civila.
Unatoč smanjenju prihoda od nafte Correa nije zaustavio socijalne programe, već se zaduživao, najviše u Kini, a Moreno je obećao da će nastaviti tim putem. Član Correine koalicije Alianza Pais, Lenin Moreno bio je potpredsjednik cijeli period ekonomskog rasta od 2007. do 2013. Ljevičar je postao u studentskim danima, a 1998. prilikom pljačke u jednom dućanu u Quitu upucan je u leđa, zbog čega je ostao nepokretan. Otad se posvetio pravima osoba s invaliditetom pa je 2013. postao specijalni izaslanik UN-a za to pitanje, kao i predsjednik odbora za ukidanje diskriminacije osoba s invaliditetom u Organizaciji američkih država.
Morenov protukandidat Guillermo Lasso tipičan je pak izdanak tipične latinskoameričke oligarhije, jedan od najutjecajnijih ljudi ekvadorske financijske industrije koji je 18 godina bio visoki dužnosnik, a još uvijek je i najveći suvlasnik u Banci Guadayaquil. Lani objavljeni ‘Panamski papiri’ o globalnom biznisu utaje poreza otkrili su da Lasso ima desetak firmi registriranih u poreznoj oazi Panami, zbog čega mu je naročito problematična Correina inicijativa Etički pakt protiv poreznih oaza, kojoj je cilj pokrenuti borbu protiv utaje poreza na međunarodnoj razini. Štoviše, istoga dana kada je održan prvi krug predsjedničkih izbora u Ekvadoru je proveden i referendum – prvi takav u svijetu – o prijedlogu da se državnim dužnosnicima zabrani čuvanje novca u poreznim oazama. Prema nepotpunim rezultatima, referendum je dobio podršku birača pa će, ukoliko se rezultat potvrdi, svi državni dužnosnici dobiti rok od godinu dana da svoj novac prebace u domaće banke ili će biti otpušteni s funkcija.
Prema podacima ekvadorske porezne agencije, samo je u periodu od siječnja 2014. do listopada 2016. iz zemlje u porezne oaze prebačeno gotovo pet milijardi dolara. Rafael Correa već je tijekom posljednjeg desetljeća uspio utrostručiti prihode od poreza, no ovom inicijativom prešao je granicu kapitalističke elite, čiji je Lasso najutjecajniji eksponent.
Guillermo Lasso bio je nakratko i ministar ekonomije u vrijeme bankarske krize 1999. godine, izazvane neoliberalnim politikama tadašnjeg predsjednika Jamila Mahuada. Kako bi spasila privatne banke, država je zamrznula račune građana, a kriza je rezultirala masovnim egzodusom dva milijuna Ekvadoraca. Otac petero djece i navodni član Opusa Dei, Lasso je 2005. osnovao i konzervativni think tank Ecuador Libre, čije je spletke za destabilizaciju Correinog režima prije nekoliko godina otkrio WikiLeaks. Njegova Socijalno-kršćanska stranka sudjelovala je u drugoj polovici 1980-ih u masovnim kršenjima ljudskih prava, kada je tadašnji predsjednik León Febres Cordero radi nametanja neoliberalnih reformi provodio represiju nad ljevičarskom opozicijom.
Lasso je najavio da će, ukoliko pobijedi na izborima, iz ekvadorske ambasade u Londonu izbaciti zviždača Juliana Assangea, koji je tamo našao utočište pred progonom američkih vlasti prije gotovo pet godina. Lasso je rekao da će Assangea ‘ljubazno zamoliti’ da napusti prostorije u roku od mjesec dana. Za razliku od njega, Correin ministar vanjskih poslova Guilliame Long naglasio je da Assange u Ekvadoru ima ratificirani politički azil te da lijeva vlada nema namjeru ‘zbog sitnih interesa odustati od svoje principijelne odluke’.
