Stotinjak požara koji su zahvatili Portugal prošloga vikenda i proširili se na površini od oko 72 tisuće hektara te izazvali smrt sedmero ljudi (među njima četvorice vatrogasaca), prigušili su nanovo buknulu javnu raspravu o medicinski potpomognutoj smrti. O čemu je riječ?
U svibnju prošle godine u Skupštini Republike izglasan je zakon br. 22/2023 (Portugal imenuje svoje zakone brojem, a ne nazivom). Skupština je ukupno pet puta glasala za donošenje zakona koji depenalizira medicinski potpomognutu smrt, kada su zadovoljeni određeni uvjeti. Tako se Portugal svrstao među rijetke zemlje u svijetu koje dopuštaju oboljelima od neizlječive bolesti ili onima s teškom lezijom da sami odluče o prekidu svojih patnji. Svaki su put odluke bila donesene velikom većinom glasova lijevoga centra i ljevice (socijalisti su bili na vlasti), ali su desne stranke (osim krajnje desnice) svojim parlamentarnim zastupnicima dopustile da glasaju prema svojoj savjesti, a ne prema stranačkoj disciplini, premda su se načelno protivile takvom zakonu. Tako je, posljednji put, od 230 zastupnika, njih 129 diglo ruke za zakon.
Parlament je i prethodna četiri puta, također jasnom većinom, donosio prijedloge toga zakona, ali je varijante odredbi, u skladu sa svojim ustavnim ovlastima, predsjednik republike Marcelo Rebelo de Sousa, gorljivi katolik, konzervativni političar demokršćanske orijentacije, vraćao parlamentu na popravak, tražeći jasnije formulacije, ili šaljući formulacije Ustavnom sudu na prethodnu provjeru ustavnosti. No na kraju ga je morao proglasiti i objavljen je u službenom listu 25. svibnja 2023. I nakon proglašenja zakona 56 parlamentarnih zastupnika PSD-a (70 posto zastupnika te stranke u parlamentu) podnijelo je zahtjev za provjeru njegove ustavnosti. To je učinila i javna pravobraniteljica. Ti zahtjevi, pravno gledano, ne utječu na primjenu zakona niti ga na bilo koji način suspendiraju.
Zakon mijenja Kazneni zakonik i utvrđuje da se "smatra nekažnjivom medicinski potpomognutom smrću ona koja je rezultat odluke same osobe, punoljetne, čija je volja aktualna i više puta iskazana, ozbiljna, slobodna i informirana, u stanju patnje visokog intenziteta, s definitivnom lezijom krajnje težine ili teškom i neizlječivom bolešću, kad je izvrše ili pomognu da se izvrši medicinski radnici".
Medicinski potpomognuto samoubojstvo definirano je kao "uzimanje smrtonosnih lijekova od strane bolesnika, pod medicinskim nadzorom", a eutanazija kao "davanje smrtonosnih lijekova od strane liječnika ili zdravstvenog radnika uredno osposobljenoga u tu svrhu". U svom 31. članku zakon utvrđuje da će "vlada, u roku od 90 dana nakon objavljivanja ovoga zakona, usvojiti odgovarajući pravilnik" za njegovu provedbu. Pravilnik nije donesen ni do danas, gotovo 500 dana nakon stupanja zakona na snagu.
Stoga je prošloga tjedna 250 uglednih javnih ličnosti uputilo otvoreno pismo vladi sa zahtjevom da ispuni svoju zakonsku obavezu i donese taj pravilnik, kako bi zakon i stvarno, a ne samo formalno stupio na snagu. Oni u pismu upozoravaju da je "pravno i politički" nedopustivo da se nedonošenjem pravilnika onemogućuje primjena zakona. Potpisnici otvorenoga pisma veoma su ugledni u portugalskom društvu i uživaju visok autoritet. Među njima su, na primjer, Francisco Pinto Balsemão, socijaldemokrat (u Portugalu socijaldemokrati pripadaju desnom centru političkoga spektra), vlasnik izdavačke grupe Impresa koja izdaje veoma utjecajan tjednik Expresso. Balsemão je i bivši premijer i bivši predsjednik Socijaldemokratske partije (PSD, Partido Social Democrata). Pismo je potpisao i Rui Rio, također bivši predsjednik PSD-a, kao i još neki članovi i sadašnji te bivši parlamentarni zastupnici te stranke. Potpisnici su i predsjednici i zastupnici lijevih stranaka u parlamentu, ali i poznati muzičari kao što su Sérgio Godinho ili Jorge Palma te pisci među kojima su i u Hrvatskoj prevedeni i objavljeni Inês Pedrosa i José Luís Peixoto, zatim sveučilišni profesori, glumci, liječnici, novinari itd. Prema tome, predstavnici elite zemlje s jakom katoličkom tradicijom (kao uostalom i Španjolska koja ima takav zakon), no društva u kojem Katolička crkva može samo sanjati o onoj ulozi i mjestu koje ima npr. u Hrvatskoj.
Što pravilnik mora regulirati? Prema veoma jasnim zakonskim odredbama, "Posebnu kliničku maticu" i "Konačan izvještaj", zapravo dva postupovnika-formulara, čiji su elementi jasno definirani u zakonskom tekstu. "Posebna klinička matica" dokument je u kojem se obavezno upisuju svi koraci kliničkoga postupka za svakog bolesnika. Ima ih više. Prvi je zahtjev za pokretanje postupka (podnosi ga bolesnik), potom početno mišljenje liječnika jesu li ispunjene sve zakonske pretpostavke, još jedna izjava bolesnika kojom potvrđuje svoju volju. Tamo se upisuje i drugo medicinsko mišljenje, mišljenje liječnika specijalista, ponovo potvrda bolesnika, kao i treće medicinsko mišljenje – ako za njega ima potrebe – koje izdaje specijalist psihijatrije. Taj se dokument prosljeđuje "Komisiji za ovjeru i ocjenu kliničkih postupaka za medicinski potpomognutu smrt", tijelo koje će biti odgovorno da ocijeni, za svaki pojedini slučaj, jesu li ispunjeni svi zakonski zahtjevi. Ako jesu, bolesnik mora ponovo potvrditi svoju volju da nastavi s postupkom i krene prema realizaciji. U toj fazi u dokument moraju biti upisani i svi ostali koraci i odluke – primijenjena metoda, mjesto izvršenja, prisutni svjedoci.
Dokument se potom uručuje Glavnom inspektoratu za medicinska pitanja, koji može odrediti svog predstavnika koji će biti prisutan prilikom konkretizacije bolesnikove odluke. Kad je postupak završen, dokument ponovno mora biti upućen navedenoj komisiji, zajedno s "Konačnim izvještajem". A to je drugi formular koji valja regulirati pravilnikom. Riječ je zapravo o detaljnom ponavljanju svih elemenata postupka što ga potpisuje liječnik koji je pratio pacijenta.
Tko sačinjava Komisiju za ovjeru i ocjenu? Zakon je i tu posve jasan. Članovi su pravnik koji će odrediti Državno sudbeno vijeće, pravnik koga će imenovati Više vijeće Državnog odvjetništva, Liječnička komora odredit će liječnika, svoga člana Komora medicinskih sestara i tehničara. Zašto onda taj pravilnik nije donesen? Predstavnici prethodne vlade, socijalisti, kažu da nisu stigli. Sadašnji premijer, socijaldemokrat Luís Montenegro tvrdi da je riječ o osjetljivom poslu i da ga treba pažljivo provesti.
Predsjednik Liječničke komore kaže da mu priziv savjesti priječi, pa neće ispuniti ono što mu zakon nalaže. Smatra očito da iskazani priziv savjesti daje prednost liječniku, a ne interesima pacijenata i njihovim zakonskim pravima. Baš kao da je u Hrvatskoj.
