"Funkcija premijera nije kompatibilna ni s najmanjom sumnjom u moj integritet. U tim okolnostima, podnio sam ostavku predsjedniku Republike", riječi su kojima se u utorak poslijepodne obratio javnosti predsjednik portugalske vlade, socijalist António Costa.
Predsjednik Portugala, Marcelo Rebelo de Sousa, prihvatio je ostavku i u službenom saopćenju najavio da će u srijedu održati konzultacije s političkim strankama zastupljenim u parlamentu, a u četvrtak sazvati Državno vijeće. Nakon te sjednice obratit će se naciji.
Prema Ustavu, Državno vijeće politički je savjetodavni organ predsjednika Republike. Sačinjavaju ga najviši organi suvereniteta, predsjednik Skupštine Republike (parlament), premijer, predsjednik Ustavnoga suda, pučki pravobranitelj, predsjednici regionalnih vlada Azora i Madeire, bivši predsjednici Republike te članovi koje imenuju predsjednik i Skupština. Između ostalih ovlasti, oni se izjašnjavaju i o raspuštanju parlamenta, premda njihovo mišljenje ne obavezuje prvog čovjeka države. Moraju se izjasniti i o ostavci premijera, koja implicira ostavku vlade.
U utorak ujutro je, naime, u medijima prohujala vijest da policija obavlja premetačine u raznim ministarstvima i u sjedištu portugalskoga premijera, palači São Bento. Istovremeno su uhapšeni predstojnik ureda Vítor Escária, konzultant blizak Costi Diogo Lacerda Machado, gradonačelnik Sinesa, socijalist Nuno Mascarenhas, kao i dva direktora konzorcija koji gradi postrojenja za vodik.
Pretraženi su i kabineti ministra okoliša i klimatske tranzicije i ministra infrastruktura. Oba ministra, Duarte Cordeiro i João Galamba također su okrivljenici, kao i bivši ministar okoliša João Pedro Matos Fernandes.
Prema saopćenju Državnog odvjetništva, objavljenog u utorak prijepodne, riječ je o "malverzacijama, aktivnoj i pasivnoj korupciji nosilaca političkih funkcija i trgovini utjecajem" u dodjeli koncesija za eksploataciju litija u distriktu Vila Real na sjeveroistoku Portugala, uz španjolsku granicu, odobravanju projekta za jednu tvornicu za proizvodnju vodika i projekta "izgradnje data centra poduzeća Start Camus", u Sinesu, stotinjak kilometara južno od Lisabona. Saopćenje također navodi da će se Vrhovni sud provesti neovisnu istragu o ulozi koju bi mogao igrati António Costa u tim aferama.
Pored navedenih, pod istragom je i predsjednik upravnog vijeća Portugalske agencije za zaštitu okoliša (APA). Prošloga je svibnja APA odobrila, uz određene restrikcije vezane za ekološku zaštitu, prvi projekt rudnika. Također pod određenim je uvjetima, početkom rujna, dala suglasnost za drugi projekt eksploatacije litija.
Litij je metal koji je neophodan za proizvodnju baterija i bitan je za prijelaz s fosilnih na čišće energente. Portugal u Europi ima najveće rezerve te rudače i najveći je proizvođač litija. Za sada se upotrebljava u staklarstvu i u proizvodnji keramike, posebno za glasovitu portugalsku keramiku iz mjesta Vista Alegre. Protiv eksploatacije litija žestoko se buni stanovništvo u okolini rudnika, kao i nevladine ekološke organizacije.
Policija već od 2021. provodi istragu u vezi s realizacijom mega-projekta zelenog vodika u Sinesu, investicije koja bi mogla premašiti 1,5 milijardi eura. Prisluškujući razgovore s tadašnjim ministrom okoliša, uhvaćena su i tri njegova razgovora s premijerom. Prema zakonu, ako se predsjednik vlade zatekne u prisluškivanim razgovorima, predsjednik Vrhovnog suda mora odobriti njihovu upotrebu u postupku. Ovaj je odobrio jedan od triju razgovora.
Početkom siječnja, Državno je odvjetništvo potvrdilo da Centralni odjel za istrage i kazneno djelovanje (DCIAP je portugalski USKOK) provodi tajnu istragu "u poslovima oko litija i zelenoga vodika".
Odmah nakon jutarnjeg pregleda medija, javile su se političke stranke. Prvi je bio CDS, desni Demokratski socijalni centar, koji je zatražio da Costa smjesta podnese ostavku. PAN, stranka Osoba, životinja i prirode, kao i CHEGA, Dosta, radikalno desna stranka, zatražila su da ostavku dade Galamba.
PCP, Portugalska komunistička partija, i Bloco de Esquerda, Lijevi blok, bili su oprezniji, odbijajući da se "odazovu lakom populizmu" i zatražili su da se prije posljedica utvrde činjenice. Stranka Livre, ljevica, zatražila je samo da Costa razjasni o čemu je riječ. Najdalje je otišao IL, desna Liberalna inicijativa, koja je zatražila od predsjednika da raspusti Skupštinu i sazove izbore.
Portugalski je Ustav veoma sličan hrvatskom, osim u ovlastima predsjednika Republike koji je i tamo vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Predsjednik zaista ima ovlast, kolokvijalno nazvanu "ustavna atomska bomba", da raspusti Skupštinu i sazove izbore, ukoliko procijeni da su političke neravnoteže dovele do ugrožavanja stabilnosti zemlje. Od 1976. godine, kad je dvije godine nakon Revolucije karanfila proglašen Ustav koji je i sada na snazi, ta je ustavna odredba primijenjena samo jednom. Za njom je posegnuo predsjednik Jorge Sampaio 2004. godine, pošto ga je desni socijaldemokrat José Manuel Durão Barroso, nakon samo dvije godine predsjedanja vladom, neočekivano obavijestio da podnosi ostavku, kako bi otišao u Bruxelles i na čelu Europske komisije u dva mandata usrećio Europu egzemplarnom neoliberalnom politikom.
Njega je naslijedio nedorasli Pedro Santana Lopes, koji je ubrzo izazvao kaos u političkim procesima i doveo zemlju na rub nestabilnosti. Pokazalo se da je Sampaio točno očitao da parlament više ne odražava raspoloženje birača: na izborima su José Sócrates i Socijalistička stranka osvojili apsolutnu većinu, prvi put u povijesti stranke.
António Costa upisao se već kao četrnaestogodišnjak u Socijalističku omladinu (rođen je 1961.) i započeo karijeru lijepljenjem plakata uoči izbora. Zainteresirao se za politiku i postao vijećnik u lisabonskoj Gradskoj skupštini. Bio je u jednom mandatu zastupnik u Europskom parlamentu, da bi nakon spomenutih izbora 2005. prekinuo taj mandat postao ministar unutarnjih poslova u prvoj Sócratesovoj vladi. Iza toga je u dva mandata bio gradonačelnik Lisabona, a od 2015. do ove ostavke bio je predsjednik vlade. Svoju je prvu vladu sastavio u koaliciji s komunistima i Lijevim blokom.
Na izborima održanima prošle godine osvojio je apsolutnu većinu, s 42% glasova i 120 od 230 zastupnika. U Skupštini su ga podržavali komunisti koji imaju 6 mandata, Lijevi blok sa svojih 5 glasova i Livre s jednim glasom.
Za njim se ne vuku nikakve afere niti glasine koje bi ciljale na nepoštenje. Uživa ugled vještog, strpljivog i upornog političara i pregovarača koji je u nebitnom spreman na kompromis.
"Koliko mi je poznato, nisam okrivljenik niti znam što sam to počinio" i naglasio da je "funkcija predsjednika vlade posebna" od one drugih državnih dužnosnika te da je "inkompatibilno da se zadrži na svojoj funkciji onaj koji iz saopćenja Državnoga odvjetništva dozna da će se protiv njega povesti istraga".
Portugal je, dakle, zemlja zrele demokracije u kojoj političari podnose ostavke i kad na njih padne sumnja iz samo jednog telefonskog razgovora.
