Na parlamentarnim izborima održanima u Portugalu došlo je do krupne promjene u njegovoj pedesetogodišnjoj demokratskoj povijesti, jedne od većih otkako je Pokret mladih oficira lijeve orijentacije 1974. proveo Revoluciju karanfila i preveo zemlju iz salazarističke diktature u demokraciju. Nakon donošenja Ustava 1976. i urednih izbornih ciklusa, na vlasti su se izmjenjivale Socijalistička stranka (PS, Partido Socialista), stranka lijevoga centra, i Socijaldemokratska stranka (PSD, Partido Social Democrata), stranka desnoga centra, često u koaliciji s manjim strankama sa svoje strane političke lepeze: PS je koalirao s komunistima, zelenima lijeve orijentacije i Lijevim blokom, a PSD s Demokratskim socijalnim centrom (CDS, Centro Democrático Social), strankom desnice, te jednom minornom monarhističkom strankom. Jednom su PS i PSD zbog male razlike u izbornom rezultatu zaključile i veliku koaliciju zvanu Centralnim blokom, no održala se samo dvije godine.
Sada se ta slika bitno izmijenila. PS i PSD, u respektivnim koalicijama, jesu doduše osvojile najviše glasova i mandata i na ovim izborima, ali se na sceni pojavio i treći veliki igrač. Konačni će rezultati biti poznati 20. ožujka, kad pristignu glasovi iz dva inozemna izborna okruga, jer u portugalskom parlamentu dijaspora ima zajamčena četiri mjesta, po dva iz evropskog i izvanevropskog izbornog okruga. Evropske je mandate dosad uglavnom osvajao PS, a izvanevropske PSD. Prije rezultata iz dijaspore, brojčano je stanje ovakvo (prema službenim rezultatima državne izborne komisije): PSD je (s CDS-om i monarhističkom strankom) osvojio 29,49 posto glasova, odnosno 79 mandata. PS je osvojio 28,66 posto glasova, što donosi 77 zastupnika u Skupštini Republike. Jednodomna portugalska skupština ima 230 zastupničkih mjesta.
Golemo je iznenađenje treći najviši rezultat, rezultat koji je postigla stranka krajnje desnice, populistička Chega, koja je osvojila 18,06 posto glasova, što pretočeno u mandate donosi 48 zastupnika i tako je učetverostručila rezultat koji je postigla na izborima prije dvije godine. A već je tada bio iznenađenje da je uopće ušla u parlament, a još više da je osvojila 12 mandata. Chega (čita se: šega) nije sigla ni kratica, nego je opća riječ portugalskog jezika koja znači "dosta; bilo je dosta; dosta je toga", otprilike kao "basta", kad se bubne šakom po stolu. Stranka je osnovana 2020. i odmah je dobila velik odjek u medijima s obzirom na to da je njezin lider, André Ventura, optužio portugalske romske zajednice da parazitiraju na socijalnim davanjima i potom nastavio sa sličnim rasističkim i ksenofobnim izjavama.
Dvije najveće stranke, PS i PSD, ne mogu s partnerima skupiti dovoljno mandata za sastav vlade. Eventualnu veliku koaliciju ne spominju, a ona bi izdržala najduže do glasanja o proračunu za 2025. Nakon toga bi vjerojatno uslijedili novi izbori i daljnje jačanje Chega
Stranka nema nikakav program i ne navodi nikakav skup političkih vrijednosti za koje se zalaže, ona je naprosto protestna stranka koja pripada ekstremnoj populističkoj desnici. PS i PSD na ovim su izborima osvojili oko milijun i sedamsto šezdeset hiljada svaki, razlika među njima je samo pedesetak tisuća glasova. No Chega je osvojio čak milijun i sto tisuća glasova. Drugim riječima, od svakih tisuću birača, 180 ih je glasalo za stranku bez jasnoga programa, koja gomila govor mržnje rasističke i ksenofobne nacionalističke prirode, protiv jednakosti spolova i rodova, homofobnog karaktera, protiv Europske unije, uopće "protiv svega što je donijela Revolucija karanfila", dakle protiv demokracije, kako se to izlanuo jedan od vođa stranke.
Lider PS-a, nedavno izabrani Pedro Nuno Santos, odmah nakon pristizanja rezultata izjavio je da PS prelazi u opoziciju, premda će podržati formiranje vlade ako je PSD uspije formirati. Luís Montenegro, vođa PSD-a, u prvoj je izjavi iskazao spremnost da bude mandatar za sastavljanje nove vlade, ali i odbijanje da mu Chega na bilo koji način bude partner, kao što je to u više navrata i izjavljivao u predizbornoj kampanji. O velikoj koaliciji nisu se izjašnjavali ni jedan ni drugi, no sudeći prema njihovim izjavama, ona nije vjerojatna.
Kako onda sastaviti vladu? Ni PS ni PSD ne mogu okupiti dovoljan broj zastupnika manjih stranaka koje su osvojile mandate da postignu većinu od 116 zastupnika. PS ima na raspolaganju Lijevi blok (pet mandata), komuniste (četiri mandata), lijevu stranku Livre (četiri mandata) i stranku PAN (Ljudi-Životinje-Priroda), a PSD Liberalnu inicijativu (osam mandata). A i PS i PSD već su davno iskazali da su protiv toga da Chega uđe bilo na koji način u vlast. Predsjednik republike, Marcelo Rebelo de Sousa, ima sada nezahvalnu dužnost da, kada rezultati budu potpuni, povjeri nekom mandat za sastavljanje vlade. Predsjednika republike ne treba previše žaliti zbog situacije u kojoj se zatekao. Ovi su izbori, naime, isforsirani, prijevremeni, nakon samo dvije godine mandata vlade koju je na čelu PS-a vodio António Costa. Što se dogodilo?
Državno je odvjetništvo u studenom izdalo saopćenje iz kojega je proizlazilo da je i premijer António Costa upleten u korupcijski postupak koji je u toku. Costa je u roku od sat vremena podnio ostavku predsjedniku republike. Ovaj ju je isti čas prihvatio i, u skladu s ustavnim odredbama, sazvao Državno vijeće, koje se podijelilo na pitanju treba li raspustiti parlament u kojemu PS ima apsolutnu većinu od 120 zastupnika. Marcelo Rebelo de Sousa je presjekao, i u skladu sa svojim ovlastima raspustio Skupštinu Republike i sazvao opće izbore. A mogao je, sasvim legitimno, povjeriti PS-u novi mandat za sastav vlade. Tako je potaknuo nepotrebnu političku i socijalnu krizu, koja će u narednom razdoblju destabilizirati Portugal i iznutra i unutar Europske unije. Ako Montenegro dobije mandat za sastavljanje vlade i uz pomoć PS-a zaista formira manjinsku vladu, teško da će se ta vlada moći održati duže od glasanja za proračun za 2025. godinu, dakle najesen. A onda slijede novi izbori, s vjerojatno istim (ili još gorim) rezultatom.
Najveći relativan pobjednik izbora nesumnjivo je Chega, koji se od parlamentarne dekoracije za upiranje prstom pretvorio u važan parlamentarni i politički faktor. Najveći je gubitnik također nesumnjivo PS, bez obzira na broj glasova i mandata koji je sada osvojio. U odnosu na izbore održane prije dvije godine, izgubio je oko pola milijuna glasova. PSD je pak dobio oko 260 tisuća glasova više. Kad se usporede rezultati izbora s njihovom zemljopisnom distribucijom, vidljivo je da je Chega ostvario veoma visok rezultat i u pedesetogodišnjim bastionima komunista i socijalista, kao što je to bila pokrajina Alentejo, gdje je i PSD mogao tek primirisati pokoji izborni mandat. Chega je čak osvojio i izborni okrug Faro na jugu, u pokrajini Algarve. Obje su dominantne stranke u kampanji poticale izlazak na izbore oslanjajući se na izlaznost i ona je zaista bila visoka (66,23 posto). Analitičari procjenjuju da su na izbore izašli mladi birači, koji dosad nisu glasali, i da su upravo mladi glasali za stranku Chega.
