Elnaz Rekabi je lani postala prva iranska sportašica koja je osvojila medalju na Svjetskom prvenstvu u sportskom penjanju. Novu medalju umalo je osigurala na nedavno održanom Azijskom prvenstvu u Južnoj Koreji, ali je na kraju ipak završila na četvrtom mjestu. Četvrta mjesta iz sportske se povijesti brzo brišu, ali Rekabin nastup na tom prvenstvu još će se dugo pamtiti. Dok su, nakon ubojstva Mahse Amini, na ulicama Irana marširale studentice i radnici naftne industrije, a sindikat šećerane štrajkao podržavajući "djevojke sunca i revolucije", Rekabi je u Seulu nastupala bez hidžaba.
Video u kojem se penje predstavljajući Iran garave kose zavezane u rep brzo se proširio po društvenim mrežama. Po povratku u Iran na aerodromu su je dočekale stotine pristaša, skandirajući joj da je junakinja. Rekabi je komentirala da joj je povratak u zemlju stresan, a javnosti je objasnila kako je bez hidžaba nastupila "slučajno", jer ga u strci natjecanja nije stigla ponovno staviti na glavu.
Mnogi su skeptični prema takvom objašnjenju i strahuju za njenu sigurnost, jer iranska vlada stalno vrši pritisak na aktivistkinje i aktiviste u zemlji i inozemstvu, često ih tjerajući na iznuđena priznanja. Prije dvije godine, iranska šahovska sutkinja Shohreh Bayat je primila prijetnje smrću nakon što je internetom prokružila fotografija na kojoj je bila bez hidžaba na Svjetskom šahovskom prvenstvu za žene u Šangaju. Prije tri godine boksačica Sadaf Khadem postala je prva Iranka koja je pobijedila u meču u inozemstvu, ali je nakon toga odlučila ostati u Francuskoj, zbog straha da će u Iranu biti uhićena zato što je boksala bez hidžaba i u kratkim hlačama.
Otpor režimu ovih dana pružaju i iranski sportaši, pozivaju navijače da se pridruže prosvjedima koji se održavaju u više od sto gradova, a na kojima je dosad ubijeno najmanje 200 ljudi. Iranski nogometaš Hossein Mahini uhićen je, a kuća mu je pretresena nakon što je na društvenim mrežama objavio podršku prosvjedima. Ikona iranskog nogometa i bivši igrač minhenskog Bayerna, Ali Karimi, o Mahinijevom je uhićenju pisao na svojim društvenim mrežama. Karimi je ranije komentirao i smrt Mahse Amini, napisavši kako "nikakva sveta voda ne može oprati ovu sramotu". Trinaest milijuna pratitelja na Instagramu savjetovao je i kako da zaobiđu internetsku cenzuru i šire vijesti o prosvjedima. Karimi trenutno živi u Dubaiju, kuća u Teheranu mu je pretresena, a vlasti su protiv njega u odsutnosti podigle tužbu za "poticanje nereda".
I navijači Karimijevog bivšeg kluba, Bayern Münchena, nedavno su iskazali potporu prosvjedima u Iranu. Na utakmici protiv Bayer Leverkusena na tribinama su razvukli transparent: "Žene, život, sloboda! Solidarnost s feminističkom revolucijom u Iranu!" Daniel Arzani, australski nogometaš rođen u Iranu, nedavno je gol za sidnejski klub Macarthur FC proslavio pokazujući majicu na kojoj je pisalo ime Mahse Amini.
Nisu samo nogometaši glasni u suprotstavljanju iranskoj vlasti. Sadjad Estaki, koji je 2015. postao prvi Iranac koji je zaigrao u njemačkoj rukometnoj ligi, objavio je da neće više nastupati za iransku rukometnu reprezentaciju, u znak protesta zbog državne represije nad ženama na ulicama. Od nacionalnog dresa se pozdravio i Mojtaba Abedini, najuspješniji iranski mačevalac i kapetan iranske mačevalačke reprezentacije. Abedini je objavio da odlazi "iz solidarnosti s potlačenim građanima domovine", dodavši da ostavku u ovim okolnostima smatra svojom dužnošću.
Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
