Povodi za razgovor s Franjom Habulinom, predsjednikom Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA RH), bili su rekapitulacija brojnih aktivnosti antifašista, desnici usprkos, kao i negiranje da je genocid u NDH počinjen i nad Srbima, što su predstavnici hrvatske vlasti ove godine više puta izrekli.
Kako u pogledu svojih aktivnosti ocjenjujete godinu koja je na izmaku?
Aktivnosti smo provodili prema planu i programu koji donosimo krajem prethodne godine. Otežavajuća okolnost je sve jači utjecaj povijesnog revizionizma koji je posljednjih mjeseci ojačao, a ta retorika očituje se i u kampanji za izbor predsjednika Hrvatske. Sve to radi veliku štetu i doprinosi podjeli u hrvatskom društvu. Iako su deklarativno svi za to da se prekine s podjelama, upravo se s te ekstremno desne strane potenciraju podjele koje nije moguće zaustaviti. Nismo mi tu nekakav poseban slučaj – nema države u Evropi u kojoj se fašizacija ne događa. Svatko vjerojatno smatra da je kod njega najgore, iako mislim da prednjači Italija, njoj uz bok je Mađarska, dok se Njemačka bori za bolji plasman. Ni kod nas situacija nije dobra.
Koliko se napadi desnice odražavaju na rad lokalnih i regionalnih antifašističkih udruga?
Sve ovisi od sredine do sredine: tamo gdje općinu, grad ili županiju vodi netko iz lijevog dijela spektra, našim udrugama je malo lakše. Tamo gdje lokalnu samoupravu vode ljudi koji pripadaju desnoj strani, od sredine do sredine ima raznih situacija, ali je našim udrugama na terenu teško uspostaviti kontakte, a izostaju i podrška i financiranje aktivnosti koje bi htjele provoditi. Pozitivni primjeri su Hrvatsko zagorje, Istra, Primorje, Gorski kotar, Bjelovarsko-bilogorska i Koprivnička županija. U brojnim sredinama postoji sinergija antifašističkih udruga i udrugama koje predstavljaju narode stradale u Drugom svjetskom ratu, a tu mislim na Srbe i SNV, kao i na romsku i židovsku zajednicu, pa su to olakšavajuće okolnosti i svojevrsni putokaz kako raditi – treba surađivati jer smo zajedno jači. Spomenut ću i Veterane Domovinskog rata i antifašiste, to je udruga branitelja i antifašista, nije član SABA RH, ali na lokalnom nivou u Dalmaciji i nekim drugim gradovima postoji suradnja.
Kakva je situacija u Dalmaciji?
Dalmacija je, zna se, oslobođena 1944. i u ovoj godini obilježavale su se 80. obljetnice oslobođenja otoka Visa, Brača, Korčule i gradova Splita, Dubrovnika, Makarske i drugih, ukupno 13, koje su bile uspješno organizirane. Završna svečanost oslobođenja Dalmacije održana je u Solinu, uz izaslanicu predsjednika Zorana Milanovića kao pokrovitelja te uz gradonačelnika Splita i velik broj (grado)načelnika iz regije. U Šibeniku imamo udrugu koja je aktivna i ima podršku aktualne vlasti, radi i Muzej oslobođenja Dalmacije, čak je proširen nekim novim programima i sadržajima. Dakle, udruge rade, ali se uvijek može više i bolje, samo što fale mladi. Zna se zašto mladi nisu toliko prisutni u radu, zato što ne znaju previše o NOB-u i Drugom svjetskom ratu. Ti su naslovi izostali iz udžbenika povijesti u školama ili im je posvećen vrlo skroman prostor, pa je samim tim skromno i znanje mladih ljudi. Mnoge stvari mogu čuti u obiteljima, gdje se govori o NOB-u i ima puno slučajeva da samostalno posežu za literaturom vezanom za Drugi svjetski rat i da žele naučiti više nego što su naučili u školi. Mladi zaslužuju da ne budu osiromašeni i zakinuti za znanja iz povijesti o NOB-u. A to treba objasniti na njima prihvatljiv način, profesori su i pedagozi i trebali bi znati kako to učiniti jer im je to posao.
SABA se bavi i izdavaštvom i evropskim projektima?
Ove godine izdali smo knjige Ante Lešaje i Tomislava Jakića, a u pripremi imamo i Lešajinu knjigu o knjigocidu. Nažalost, ni uz promocije nismo, uz časne izuzetke, popraćeni u medijima, niti se govori o našoj izdavačkoj djelatnosti. Ipak, te knjige dospijevaju u ruke onih koji će ih pročitati. Bilo bi bolje kad bismo ih smjeli prodavati, ali kako se financiraju iz proračunskih sredstava, nemamo ih pravo prodavati, no možemo ih poklanjati. Na donacije nismo išli, za razliku od pojedinih antifašističkih udruga koje su izdavale knjige vezane za svoje sredine ili generalno NOB.
SABA RH je drugi put unatrag četiri godine ušla u projekt koji se sufinancira iz EU-a. Prvi put partneri su nam bili iz Slovenije i BiH, a ove godine naši partneri su organizacije antifašista u Sloveniji i Italiji, kao i udruga Documenta. Projekt namijenjen mladima dobro funkcionira, a njegovo provođenje završava zajedničkim trodnevnim kampom na kojem će biti mladi ljudi iz naše tri države. Uspjesi tih projekata potiču nas da i dalje konkuriramo za evropska sredstva.
Kakva je situacija s domaćim natječajima?
Ministarstvo branitelja je svake godine raspisivalo natječaje putem kojih se financiraju aktivnosti braniteljskih udruga, ali i predstavnici stradalih naroda i antifašista, pa je SABA imala mogućnost da se natječe za sredstva i njima financira projekte. Ove godine natječaj u tom dijelu nije objavljen. Očekujemo razgovor s predsjednikom Vlade o tome, ali i o statusu zgrade u kojoj se nalazimo, a koja je u vlasništvu države, odnosno Ministarstva za državnu imovinu. Nužna je obnova i adaptacija zgrade stradale u potresu, a prioriteti su krov koji je u lošem stanju i narušena statika, pa je krajnji čas za obnovu. SABA ima i svoj virtualni muzej i portal. Nastojat ćemo naći sredstva iz nekih donacija kako bismo financirali informativnu i izdavačku djelatnost makar u skromnijem obliku, jer nam je portal mogućnost da se predstavimo u javnosti. Već sam rekao da ćemo se ponovno javljati na projekte koje nudi EU vezano za razvoj demokracije, ljudskih prava i sloboda. Ima još tema oko kojih bismo se mogli javiti na druge natječaje.
Što planirate naredne godine?
Planiramo završiti Lešajinu knjigu i projekte financirane iz EU-a te obavljati redovne aktivnosti. Obilježit ćemo i 80. obljetnicu proboja iz Jasenovca, oslobođenja i pobjede nad fašizmom, kao i formiranje Desetog korpusa zagrebačkog. Lani, kad je bila okrugla obljetnica, obilježili smo ga tamo gdje je formiran, a 2025. obilježit ćemo ga u Zagrebu. Nadam se da će nam Starogradska vijećnica i dalje biti otvorena. Posebno težište stavljamo na antifašizam danas. Partizani su svoju borbu s nacifašizmom završili 1945., kad smo mislili da je on pobijeđen, ali se vratio. Naš dio posla je borba protiv nacifašizma u obliku kakvom se pojavljuje danas. Nema države u Evropi gdje toga nema. Najgore je što neki pitaju pa gdje je fašizam, jer ga ne vide, ali kad će se vidjeti, bit će kasno. Želim vjerovati da se to neće dogoditi i da je ostalo iskustva i pameti da se ne dozvoli njegova eskalacija, kako ne bi izazivao tragedije kao u vrijeme Drugog svjetskog rata.
Hrvatska nikako da prizna genocid nad Srbima?
Genocid nad Srbima je nešto što je odavno dobro poznato. Na kraju krajeva, od stradalničkih naroda u drugom svjetskom ratu najviše je stradalo Srba, počevši od Gudovca, pa do Jasenovca, Kozare, Siska, Jastrebarskog... Priznaje se Holokaust nad Židovima i genocid nad Romima (Samudaripen), dok se tvrdi da nad Srbima nije bilo genocida. Tim stavom se aktualna vlast u Hrvatskoj stavlja u obranu zločina koje su činile vlasti NDH, što ne možemo prihvatiti jer smo odavno rekli da se radi i o genocidu nad Srbima. Današnja Hrvatska nije sljednica NDH i ne trebamo se poistovjećivati s ustaškim režimom i braniti njihove postupke. Ustaški režim napravio je sramotu Hrvatima, a upravo su partizani spasili ugled Hrvatske jer su stali na pravu stranu boreći se protiv okupatora i svih u njegovoj službi.
