Prije 80 godina na području Jugoslavije uspješno je provedena saveznička operacija "Zračni most", na zapadu poznatija kao "Halyard" (uže za dizanje jedra), kojom je evakuirano više hiljada savezničkih avijatičara čiji su avioni srušeni u akcijama bombardiranja Trećeg Reicha i okupirane Evrope. Nažalost, sjećanje na tu akciju u Srbiji je obilježeno uz veliku dozu revizionizma i veličanja četničkog pokreta pod vodstvom Draže Mihailovića, ali i prešućivanje uloge Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ).
Kako drugačije nego manipulacijama i revizionizmom nazvati izjave ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Nemanje Starovića, kao izaslanika srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, date na već tradicionalnoj svečanosti u Pranjanima gdje je bio četnički aerodrom.
- Doprinos koji je dao srpski narod u Drugom svetskom ratu često je bio neopravdano zaobiđen i zaboravljen. Srbi su u ključnom istorijskom momentu spasavali savezničke avijatičare i time stvorili trajan zalog prijateljstva i poštovanja između Srbije i SAD-a - rekao je Starović, pri čemu ni jednom riječju nije spomenuo partizane.
Princ Aleksandar Karađorđević ocijenio je da je rečeni aerodrom "predstavljao prolaz – kapiju slobode, izlaz sa kog se sa teritorije pod nacističkom okupacijom odlazilo u slobodnu Evropu".
- Ova vrata su otvorenim držali hrabri vojnici Jugoslovenske vojske u otadžbini, predvođeni svojim neustrašivim vođom, generalom Dragoljubom Dražom Mihailovićem... Istina o veličanstvenoj operaciji "Halyard" predugo je bila zabranjena da se otkrije, skrivana u mraku i zabranjena... Danas, neki ljudi i dalje pokušavaju da šire laži koje je pokrenula komunistička propaganda o srpskom narodu i hrabrim vojnicima vernim zakletvi datoj svom kralju i otadžbini - ustvrdio je princ.
Iz SUBNOR-a Srbije ocijenili su taj skup i poruke kao revizionističke. "Nisu nas zvali, ali i da su nas zvali, ne bismo došli", rekli su nam kad smo ih pitali za komentar.
Treba podsjetiti kako je došlo do te operacije. S oslobođenjem južne Italije stvorili su se uslovi za jačanje savezničke bombarderske ofenzive. S aerodroma u Foggiji, Brindisiju, Lecceu i Manduriji polijetali su bombarderi na zadatke gađanja ciljeva u Austriji, Mađarskoj, Slovačkoj, Jugoslaviji, Bugarskoj i Rumunjskoj. Od oktobra 1943. do oktobra 1944. Petnaesti korpus zračnih snaga SAD-a (USAAF) obavio je oko 20.000 borbenih letova. Britanske zračne snage (RAF) izvršile su ukupno 11.632 avio-polijetanja nad Jugoslavijom, od čega 8.640 ratnih zadataka gađanja, raketiranja i bombardiranja, uključivši i operaciju "Ratweek" ("Sedmica pacova") protiv neprijateljskih komunikacija na zapadnom Balkanu, koju su izveli u septembru 1944. zajedno s američkim zrakoplovstvom i jedinicama NOVJ.
Zbog tada još jake njemačke protuavionske odbrane i brojnih lovačkih aviona, veliki broj avijatičara ostajao je iza neprijateljskih linija nakon što bi iskočili iz oštećenih letjelica – izgubljena je skoro polovina aviona, ali samo oko deset posto ljudstva. Zbog sve većeg broja prizemljenih pilota, 24. jula 1944. osnovana je Jedinica za spašavanje zrakoplovnih posada – Air Crew Rescue Unit (ACRU) koja je evakuirala ukupno 5.700 američkih zrakoplovaca, najviše iz Jugoslavije – preko 2.300. Od toga je između 343 i 432 njih, zavisno od procjene, evakuirano s četničke teritorije, dok je preko 2.000 savezničkih avijatičara evakuirano s oslobođene partizanske teritorije u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori.
Zašto su saveznici poduzeli operaciju tog tipa? Prvenstveno da spasu i omoguće ponovo aktiviranje posada oborenih aviona koje su, naročito (ko)piloti, navigatori, bombarderi (oficiri koji su upravljali izbacivanjem bombi nad ciljem), radisti i inženjeri leta, na kraju i mitraljesci, prošli dugotrajnu specijalističku obuku s većim ili manjim borbenim iskustvom. Zbog karaktera operacije uspostavljeni su kontakti s četnicima koje su saveznici već ranije pustili niz vodu zbog kolaboracije s okupatorom. "Nekima je možda teško razumjeti kako četnici mogu da spašavaju američke avijatičare od Nijemaca, kao što su učinili najmanje u jednom slučaju, a istovremeno, da surađuju sa tim istim snagama.
Odgovor leži u četničkoj percepciji tko je stvarno neprijatelj. Četnici smatraju partizanski komunistički pokret daleko većom prijetnjom po Jugoslaviju nego njemačke okupacione snage. Obnovljena američka podrška bila je Mihailoviću jedino sredstvo suprotstavljanja partizanskoj prevlasti. Nije mogao apsolutno ništa dobiti predajom američkih avijatičara Nijemcima. Zapravo, evakuirani Amerikanci bili su značajan izvor prvoklasnih odnosa sa javnošću u ime četnika. Učiniti bilo šta osim spašavanja i zaštite američkih avijatičara značilo bi im gubitak posljednjeg izvora podrške i spasa", navodi Thomas T. Matteson, komandir Obalne straže SAD-a, u svojoj knjizi "Analiza okolnosti spašavanja i evakuacije savezničkog zrakoplovstva iz Jugoslavije 1941. – 1945."
Zbog toga je po Mihailovićevoj naredbi kod sela Pranjani izgrađen aerodrom s kojeg je krajem maja 1944. uz izvjestan broj savezničkih avijatičara evakuirana britanska vojna misija na čelu s generalom Charlesom Armstrongom. Nove evakuacije izvedene su transportnim avionima C-47 tokom avgusta, a osim avijatičara evakuirani su i civili, američki građani, koji su se za vrijeme rata zatekli u Srbiji, kao i članovi vojno-političke misije predvođene političarom Adamom Pribićevićem i kapetanom Zvonimirom Vučkovićem. Pod pritiskom partizana Pranjani su napušteni, pa je u mačvanskom selu Koceljeva s improviziranog aerodroma u septembru nastavljena evakuacija američkih avijatičara. Povlačeći se pred partizanima, četnici su na planini Ozren u blizini sela Boljanić osposobili novu pistu s koje su zadnji avioni poletjeli u februaru 1945.
Operacija "Halyard" je u decenijama nakon rata među četnicima stekla mitski status, kao "najveća operacija spasavanja pilota tokom Drugog svetskog rata", pri čemu se broj spašenih pilota redovno preuveličavao. Osim toga, spašavanje savezničkih avijatičara uglavnom je zasluga terenskih ekipa ACRU-a, a ne četničke aktivnosti. Štoviše, četnici su zloupotrijebili neke avijatičare, protiv njihove volje, da bi ih prikazali kao zastupnike "četničke stvari". Zbog toga su vraćeni avijatičari pokazali generalno uzdržan entuzijazam za svoje četničke spasioce, slažući se da je njihovo spašavanje velikim dijelom zasluga ACRU-a, a ne četničke lojalnosti ili posvećenosti savezničkoj stvari, kako ističe Matteson.
Jedinice NOVJ spašavale su oborene savezničke pilote na cijeloj teritoriji Jugoslavije. S područja Slovenije i Istre spašeno je 303 američkih i 389 britanskih pilota i ostalih članova posada, a samo do sredine 1944. u Italiju je evakuirano nešto više od hiljadu savezničkih avijatičara spašenih na teritoriji Hrvatske, Crne Gore i BiH. S partizanske teritorije nisu spašavani samo saveznički avijatičari. U cilju efikasnijeg zračnog snabdijevanja, sadejstva i evakuacije ranjenika i savezničkih pilota, u okviru sredozemnih zračnih snaga saveznici su 7. juna 1944. formirali Balkansko ratno vazduhoplovstvo (BAF).
Do 7. maja 1945. BAF je uz brojne bombarderske akcije prevezao oko 1.200 tona raznog materijala i intenzivirao dotadašnje logističke veze s NOVJ na terenu. Značajno se povećala evakuacija ranjenika i bolesnika, kao i dopremanje ratnog materijala, hrane i odjeće. Prvi ranjenici smješteni su u savezničke vojne bolnice na Malti i u Italiji, gdje je Vrhovni štab NOV i POJ uspostavio Sanitetsku vojnu misiju. Već u avgustu 1944. u savezničkim vojnim bolnicama nalazilo se oko 7.000 ranjenika. Evakuirano je oko 15.600 ranjenika i bolesnika, od toga 3.400 s više aerodroma u Hrvatskoj – Vrginmost i Gornje polje, Šalamunići, Krbavsko polje, Voćin, piše u knjizi "Prva i Druga eskadrila NOVJ" Predraga Pejčića.
Operacija "Brezna" iz avgusta 1944. bila je jedna od najspektakularnijih savezničkih akcija na tlu Jugoslavije. Tokom dramatične bitke Nijemaca i partizana na sjeveru Crne Gore kod sela Brezna pored Nikšića saveznici su avionima uspjeli da u toku samo jednog dana, 22. avgusta 1944., izvuku 1.059 ranjenika i 17 savezničkih avijatičara. S obzirom na snažan pritisak njemačkih snaga, cijela akcija u kojoj su u okviru BAF-a učestvovali britanski, američki i sovjetski avioni morala je biti dobro koordinirana i izvedena u veoma kratkom roku, piše William M. Leary u knjizi "Razbuktavanje vatre otpora – Specijalne operacije vojnog zrakoplovstva na Balkanu tijekom Drugog svjetskog rata".
Nakon rata, u hladnoratovskom kontekstu u SAD-u su željeli prikazati da je Mihailović bio žrtva komunizma. Neki od američkih avijatičara osnivaju Komitet za pravedno suđenje Mihailoviću, ali to nije pomoglo da se presuda ne izvrši. Predsjednik Harry Truman posthumno ga je odlikovao najvišim ordenom SAD-a, Legijom za zasluge, koji je 2005. predan njegovoj kćeri Gordani. Truman u svom obrazloženju nije uzeo u obzir izvještaje američkih obavještajaca koji su dostavili dokaze da je nacistička Njemačka snabdijevala četnike oružjem, municijom i medicinskim sredstvima, a da se o borbenoj suradnji i ne priča.
I na kraju – pitanje. Zašto se na okruglu godišnjicu nije više obilježavalo ili barem pisalo o toj operaciji, barem što se tiče antifašističkih organizacija na području bivše Jugoslavije?
