Krajem jula, upravo u dane obilježavanja godišnjice ustanka naroda Hrvatske, iz štampe je izišao Zbornik radova: "Prilozi za povijest Drugog svjetskog rata i kulturu sjećanja". Knjiga na 202 stranice sadrži tekstove osmero autora iz Hrvatske i drugih zemalja, pa su neki od priloga štampani na engleskom uz sažetak na hrvatskom. Izdavač knjige je Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, a uredio ju je sveučilišni profesor u penziji Ivo Goldštajn.
- Zbornik je dobar temelj i najava znanstvenog časopisa koji bi pod imenom Prilozi za povijest Drugog svjetskog rata i kulturu sjećanja, u godišnjem ritmu počeli objavljivati 2025. godine. Smatramo da zbornik odgovara profilu znanstvenog časopisa i pokazuje da postoje znanstveni potencijali za njegovo pokretanje - naglašava urednik Goldštajn.
Svrha Zbornika i budućeg časopisa jest prikupljanje originalnih znanstvenih tekstova prominentnih članova akademske zajednice iz Hrvatske i inozemstva na jednom mjestu. Jedan od bitnih razloga za pokretanje tog projekta sadržan je u zajedničkom suprotstavljanju reviziji i iskrivljavanju povijesti iz razdoblja Drugog svjetskog rata.
Zbornik počinje radom Ive Goldštajna "Što je to hrvatski antifašizam i kako ga danas razumjeti", dok je rad Hrvoja Klasića posvećen temi "Prvi partizanski odred – uzroci i posljedice djelovanja sisačkih partizana". Džon Piter Kraljic piše o hrvatskoj zajednici u Sjevernoj Americi i njenom uključenju u Španjolski građanski rat.
- Hrvatski emigranti u značajnom su broju bili članovi komunističkih partija SAD-a i Kanade. Po izbijanju rata isticali su se u potpori španjolskoj Republici, nastojeći iskoristiti sukob kao sredstvo za stvaranje Ujedinjene fronte u hrvatskoj zajednici. Iako u tome nisu uspjeli, većina hrvatskih organizacija i novina u Sjevernoj Americi podržavala je republikansku stranu u Španjolskoj. U Oko 150 jugoslavenskih dobrovoljaca, prvenstveno Hrvata, iz SAD-a i Kanade borilo se u Internacionalnim brigadama u Španjolskoj, a mnogi od onih koji su preživjeli taj rat nastavili su borbu protiv fašizma tokom Drugog svjetskog rata, zaključuje Kraljic.
Na osnovu dokumenta iz 1942. Hrvoje Volner piše o židovskom naselju na tenjskoj cesti kod Osijeka u koje su 1941. na prevaru dovedeni tamošnji Židovi, uz otimanje imovine, a koji su nakon nekog vremena deportirani su u Jasenovac. Ti dokumenti pohranjeni u Državnom arhivu u Osijeku ukazuju na namjeru ustaških vlasti da provede iseljavanje Židova iz grada Osijeka. Katarina Banić piše o Zagrebu u Drugom svjetskom ratu, odnosno o kolaboraciji i otporu građana. Evidentno je da su na ponašanje Zagrepčana tijekom Drugog svjetskog rata utjecali mnogi privatni i osobni motivi. Dok je konformizam jedne gurao u suradnju s režimom, mnogi su građani smogli snage da pomognu NOP-u, ističe Banić. U svom radu "Hrvatska u Drugom svjetskom ratu 1941. - 1945". Tvrtko Jakovina daje pregled od Aprilskog rata 1941. i proglašenja NDH do pobjede nad okupatorom i kvislinzima te stvaranja novih političkih i društvenih odnosa 1945. godine.
Rori Jeomans razmatra kako su partizanski pokret i Komunistička partija Jugoslavije u ranom razdoblju socijalističke Jugoslavije koristili popularnu kulturu kako bi u novom, mirnodopskom ruhu prikazali ključne aspekte rata i okupacije u Hrvatskoj. Haris Dajč piše o kolaboracionistima u Srbiji.
- Ironično je da se proces rehabilitacije i glorifikacije u Srbiji ubrzao nakon demokratskih promjena, usprkos očiglednim vezama početka tog procesa s kreiranjem novog nacionalističkog diskursa u Srbiji od Slobodana Miloševića u posljednjih godinama socijalističke Jugoslavije. Nedostatak kapaciteta da se odupre reliktima Miloševićeve politike, društvo u Srbiji je u 21. veku platilo porastom rehabilitacije suradnika okupatora. Potpuno izjednačavanje četničkog i partizanskog pokreta je metastaziralo u selektivnim odlukama o rehabilitaciji direktnih ratnih zločinaca ili njihovih nalogodavaca - ističe Dajč.
