Dan sjećanja na Jadovno 1941. jedanaesti put je obilježen kraj centralnog spomenika na mjestu stratišta nedaleko Gospića, odnosno mjestu jednog od najokrutnijih logora smrti za vrijeme strahovlade NDH. Komemoracija u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, Koordinacije židovskih općina RH, Eparhije gornjo-karlovačke i Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH ove je godine okupila manje grupe delegacija uslijed nepovoljnih okolnosti vezanih uz pandemiju koronavirusa.

Sistem logora Gospić-Jadovno-Pag otvoren je u krajem aprila 1941. godine pretvaranjem kaznionice Okružnog suda u Gospiću u sabirno-tranzitni logor i mučilište. Zauzimao je teritorij od Gospića do Karlobaga, kao i dio Paga oko Metajne. U ovaj logorski sustav deportirani su deseci hiljada ljudi, uglavnom s prostora NDH. Kao i svake godine, komemorativni skup započeo je parastosom kraj Šaranove jame, najvećeg stratišta kompleksa logora Gospić-Jadovno-Pag. Parastos su služili mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, vladika gornjo-karlovački Gerasim i dalmatinski Nikodim, dok se kadiš ove godine nije održao.

Mitropolit Porfirije Perić je poslije parastosa za surovo ubijene kazao da je na ovakvim mjestima najispravnije – ćutati.

- Na ovom mestu nismo da bismo brojali žrtve, da bismo se nadmetali u tome ko ima više onih koji su postradali, ili, ne daj Bože, ko ima više onih koji su jedni drugima činili zlo. Ovde smo da bismo gledajući u ponor bezumlja učinili sve što je moguće da se bezumlju stane na kraj. Nema veće tragike od tragike zla s kojim smo suočeni. Molimo se za sve koji su nevini postradali, bez obzira kojem narodu, kojoj veri i kojem podneblju pripadali. Ujedinjeni u nevinom stradanju svi čine jedan korpus, jednu zajednicu, a mi smo pozvani da ih takve vidimo. Ne molimo se za postradale nego se molimo pre svega njima - poručio je mitropolit Porfirije.

Aneta Vladimirov, zamjenica predsjednika SNV-a rekla je da su se žrtve iz Gospića prema Jadovnu kretale u kolonama, da su na tom putu ubijani i mučeni, a da je tek dio njih je dospio u logor Jadovno.

- Jadovno nije bilo mjesto borbe, jedino izvjesno na Jadovnom bila je smrt. Jadovno je preteča koncentracijskog logora Jasenovac, rekla je Vladimirov.

Komemoraciji je prisustvovao i povjesničar Ivo Goldstein, čiji je djed Ivo skončao u jednoj od velebitskih jama. Objasnio je poziciju i kontekst u kojem je bio uspostavljen gospićki sustav logora.

- Ako želimo shvatiti što je bilo Jadovno, moramo znati da je to bio jedan od elemenata u gospićkoj grupi logora. Počinje s kolodvorom u Gospiću, nastavlja se sa zatvorom, logorom u Jadovnu i dva logora na Pagu – to su bili muški logor Slana i ženski logor Metejna - s čitavim nizom jama u koje su žrtve bacane. Logor Jadovno otvoren je na današnji dan 24. lipnja kada je prva grupa Židova dan ranije došla u Gospić i bila zadržana u zatvoru u kojem je se danas nalazi sud. Prebačeni su u Jadovno, na šest ili sedam kilometara odavde očišćena je jedna poljana, na nekih 200 metara kvadratnih gdje su podignute dvije barake za ustaše. Dok se u logoru Slana radilo - gradila se cesta od Slane prema južnom dijelu Paga - u Jadovnu se nije radilo. Znalo se da se ovdje ne radi, kazao je Goldstein.

Ispričao je kako su samo prvih nekoliko dana logoraši išli u šumu da bi sagradili barake. Četiri logoraša su pobjegla, jedan od njih je Branko Cetina koji je jedini dao svjedočanje o ovom mjestu - drugih svjedočenja nema. Naime, gospićki sustav logora bio je zadnja točka u ustaškom planu uništavanja drugih i drugačijih. Vrhunac tog plana bili su genocid i holokaust, koji su započeli upravo u Jadovnu.

- Izabrali su Velebit zato što su znali da postoje duboke jame. Većina ljudi je bačena u Šaranovu jamu. Sve što govorim potiče iz ustaških dokumenata. Jedan od dokumenata je bio iz Ravnateljstva za javni red i sigurnost pod komandom Eugena Dide Kvaternika. Od 8. srpnja se intenziviraju deportacije zatvorenika prema Gospiću i u Jadovno. Dio zatočenika i zatočenica - neki pješice, a neki kamionima - odveden je u Karlobag, a otamo dalje prema Slani i Mejtani. Svi su bili povezani žicom, svi su bili iz okolnih sela. Možemo pretpostaviti da je u gospićkom sustavu logora ubijeno oko 24 tisuće ljudi. O Jadovnu jako malo znamo - nijedno pismo nije došlo na Jadovno, nijedno pismo nije poslano s Jadovna. Nemamo svjedočenje kako je uistinu bilo, kao što imamo s Paga i Jasenovca. Utoliko je ovaj logor još strašniji, ocijenio je Goldstein.

Predsjednik savjeta SNV-a Milorad Pupovac rekao je da je logor Jadovno matica svih zločina koji su se događali, od egzekucija 1941. do momenta rušenja spomenika.

- Nijedan zločin se ne može opravdati zločinom, to je naše stajalište. Nijedan zločin ne može biti inspiracija za novi zločin. Mi nismo ovdje da bismo stvarali takvu politiku sjećanja, već da bismo stvarali onu kulturu sjećanja koje će se oduprijeti svakoj pomisli na mržnju i zločin, rekao je Pupovac i podsjetio na stradanje mitropolita Petra Zimonjića i vladike gornjo-karlovačkog Save Trlajića te na tragični završetak braće Bakić: Milana, Slobodana, Aleksandra i Nikole.

- Pozivam vas da se sjetimo Ive Goldsteina, djeda našeg povjesničara i njegovog imenjaka Ive; sjetimo se Tibora Kirša koji je pokušao spasiti živu glavu tako što se pokatoličio i promijenio ime u Tomislav. Nakon što je to uradio, treći dan su po njega došli pripadnici ustaških formacija u zatvor, u sabirni logor Danica, a nakon toga u Jadovno. Sjetimo se onih koji su na ovom mjestu ostali bez duše ubijajući nedužne ljude. Sudili su ljudima na osnovu pravila koja nisu ni božja ni ljudska. Sudili su zbog toga što su mislili da će stvoriti bolju i slobodniju državu nego što bi ona bila s njima kao živim ljudima. Ti bezdušni ljudi i danas uživaju poštovanje nekih krugova. Njihova znamenja i simboli se nastoje normalizirati, a neki ih nastoje i legalizirati, zaključio je Pupovac.

Vijence podno spomenika položili su izaslanica predsjednika RH, izaslanik predsjednika Sabora i Vlade, predstavnici ambasada Srbije, Bosne i Hercegovine i Austrije, delegacija SNV-a, Saveza antifašista i antifašističkih boraca RH, SDSS-a, Vijeća srpske nacionalne manjine Ličko-senjske i Splitsko-dalmatinske županije te Grada Bjelovara, kao i predstavnici udruge Vedra - veterani Domovinskog rata i antifašisti.

Nakon komemoracije u Jadovnu, dio okupljenih se uputio u obilazak nekadašnjeg logora Slano. Spomen-ploča na tragično nastradale, u ovom posebno surovom logorskom kompleksu, skinuta je ratnih 1990-ih. SNV je u dva navrata postavljao replike: 2011. i 2013., ali je oba puta sjećanje na nevine završilo u komadima. Vandali se i dalje vode kao nepoznati. Danas su u uvali Slano, na mjestu gdje je nekad stajalo spomen-obilježje, sveštenici Pravoslavne crkve održali parastos žrtvama, a Ivo Goldstein je pročitao molitvu u znak sjećanja.

Predsjednik SNV-a Boris Milošević rekao je da je Slana sramota Hrvatske jer na tom mjestu nema obilježja koji bi ukazao na sve strahote koje su se događale.

- Ovo je spomen-područje, ovdje je stradalo najmanje 8000 ljudi, bacani su u more i u jame. Kažu da je posebnost Slane to što još uvijek postoje logorski objekti koji su gradili logoraši bez alata, golim rukama. Pod kamenom se mogu pronaći čavli i bodljikave žice. Slana se danas ne komemorira, Slana je danas nevidljiva. Naš zajednički posjet ovdje je pokušaj da se o ovom mjestu piše i govori, da postanje vidljivo - zaključio je Boris Milošević.