Nakon pobunjenih građana i opozicije koji već dva mjeseca jednom tjedno buntovno šetaju Beogradom i ulicama u još pedesetak srpskih gradova, i predsjednik Aleksandar Vučić objavio je da će od konca ovoga tjedna početi i on šetati Srbijom. Vučić je najavio da će zajedno s članovima Vlade Srbije u kampanji koju je nazvao ‘Budućnost Srbije’ obići svih 29 srpskih regija i u njima preko 100 općina i gradova ‘kako bi građanima predstavili postignute rezultate, kakvi su daljnji planovi i da čuje njihove primjedbe’. Zasad nije otkrio hoće li se i njegovi susreti s građanima događati na ulicama i trgovima diljem Srbije, ali očito je da će svojom šetnjom dati priliku simpatizerima srpskih naprednjaka da masovno demonstriraju podršku svojem predsjedniku i vladi.

‘Naš slogan je ‘Budućnost Srbije’. Smatramo da smo promenili izgled zemlje. Stvari nisu idealne, nikada neće ni biti, ali smo mnogo toga dobro učinili, a možemo i hoćemo još napornije da radimo’, precizirao je Vučić, dodavši da se priča o budućnosti odnosi na nove tvornice, izgradnju stanova za vojsku i policiju, prosvjetare, mlade bračne parove… Vučić je pritom uvjeren da njegova vlast nema problema s ekonomskim razvojem zemlje, a najveći joj je problem stabilnost u regiji u aktualnim globalnim okolnostima, a ‘naročito kad imamo neriješene odnose s Prištinom’.

Udicu koju je bacio Vučić, prvi su zagrizli lideri neofašističkog pokreta Dveri, koji se kao jedan od osnivača priključio opozicijskom Savezu za Srbiju i masovnim građansko-opozicijskim prosvjedima. Politički savjet Dveri oglasio se saopćenjem u kojem poziva ‘sve predstavnike patriotske javnosti Srbije kojima je stalo do budućnosti zemlje da se pridruže tom narodnom ustavobraniteljskom pokretu koji prosvjeduje svakoga tjedna u više od 50 gradova Srbije’.

Nakon što su sve građansko-opozicijske prosvjednike promovirali u ‘pripadnike ustavnobraniteljskog pokreta’, lideri Dveri pozvali su ih da ‘ne priznaju nijednu odluku autokratske vlasti, kako u vanjskoj, tako i u unutarnjoj politici’, a posebno se to odnosi na ‘antiustavne tzv. ‘Briselske sporazume’ i tajne pregovore koji vode ka odricanju od Kosova’. Usto su pozvali sve opozicijske zastupnike da bojkotiraju ‘karikaturalne sednice Vučićeve skupštine, tako što će ostati uz svoje birače, sudjelovati u radu paralelnog otvorenog parlamenta, otvoriti vrata Skupštine Srbije za narod i njegove potrebe i krenuti širom naše zemlje da razgovaraju sa građanima’.

Tek će se vidjeti kako će na poziv Dveri reagirati ostale članice Saveza za Srbija i druge opozicijske stranke, ali i nestranački organizatori građanskog dijela prosvjeda. Kako su, međutim, Dragan Đilas i Vuk Jeremić, također kao lideri SzS-a, najavili da će ovoga tjedna otputovati na konzultacije u Bruxelles da bi internacionalizirali svoje političke ciljeve i aktivnosti, već sada je jasno da će se morati potruditi kako bi objasnili da li doista odustaju od Briselskog sporazuma i što nude kao zamjenu u pregovorima o normalizaciji odnosa s Prištinom. Savez za Srbiju već tjednima najavljuje da će uskoro objaviti svoj ‘Ugovor s narodom’ u kojemu će objelodaniti alternativnu političku platformu i ponuditi je prosvjednicima koji traže smjenu Vučićeve vlasti, pa iskakanje Dveri može biti i poruka pod kojim uvjetima će članovi i simpatizeri tog pokreta i dalje sudjelovati u prosvjednom rušenju vlasti.

I dok Đilas i Jeremić idu na ‘konzultacije’ u sjedište Europske unije, lider Dveri Boško Obradović ovih se dana pohvalio boravkom u Rusiji gdje se ‘konzultirao’ s ruskim nacionalističkim zastupnicima i bajkerima iz ‘Noćnih vukova’, a navodno i s ruskim inoministrom Sergejem Lavrovim. Moglo bi se reći da SzS kopira Vučićevu politiku koja je kao svoj prioritet proglasila članstvo Srbije u EU, ali i dobre odnose s Rusijom. No proglašavanjem Briselskog sporazuma neustavnim i pogubnim za nacionalne interese, Dveri su od SzS-a zatražili da okrene leđa Europskoj uniji jer su Briselski sporazum i pregovori o normalizaciji odnosa s Prištinom uvjet bez kojeg Srbija ne može u članstvo Unije. Pritom to zahtijevaju u trenutku kad Europska komisija, ali i srpske vlasti, traže od kosovskih vlasti da se vrate dijalogu u okviru Briselskog sporazuma i odustanu od dodatnih carina na srpsku robu i najnovije odluke o nacionalizaciji rudarsko-topioničarskog kombinata Trepča, čiji je sjeverni dio u vlasništvu srpske vlade i nekolicine poduzeća, a u kojemu radi oko 3000 kosovskih Srba.

I kao što Europska unija traži od kosovskih vlasti i političara da poštuju Briselski i druge sporazuma koje su s njom dogovorili i ugovorili, nije teško pretpostaviti da će u Bruxellesu i liderima SzS-a Đilasu i Jeremiću poručiti da se sve promjene koje će se u Srbiji događati moraju dogoditi u okviru pristupnih pregovara i kriterija i mjerila koje Srbija mora ispuniti u svih 35 pregovaračkih poglavlja. Predsjednik Vučić i Vlada Srbije s manje ili više uspjeha guraju pregovarački proces i odavno ne dvoje da im je njihov sadržaj propisan i zadan. S druge strane, Savez za Srbiju tek će u svom ‘Ugovoru s narodom’ otkriti je li spreman isto učiniti, pa ako i potvrdi svoju privrženost pristupnim pregovorima s EU, tek nakon toga će vidjeti hoće li ih u tome podržati i sve raznorodne skupine prosvjednika koji sada masovno sudjeluju u građansko-opozicijskim prosvjedima tražeći smjenu Vučićeve vlasti.

Bivši srpski predsjednik Boris Tadić, koji je podržao prosvjede i sudjeluje u njima, iako se nije pridružio SzS-u, u nekoliko intervjua koje je tim povodom davao proteklih tjedana hvalio se kako je za razliku od Vučića odbio potpisati Briselski sporazum. Učinio je to unatoč tome što je i Angela Merkel doletjela u Beograd vjerujući da će ga potpisati nakon razgovora s njom. Tadić je i danas uvjeren da mu je zbog toga EU okrenula leđa i podržala naprednjake i njihovog predsjedničkog kandidata, što je onda navodno i presudilo da prvo pobjede na predsjedničkim, a potom i na parlamentarnim izborima i da od tada uzastopno pobjeđuju na svim izborima i čvrsto drže vlast u svojim rukama. Simptomatično je da Tadić kad o tome priča ne preporučuje aktualnim liderima opozicije da ne učine istu grešku, nego kao da ih hrabri da i oni krenu njegovim stopama.

I bez Tadićeva nostalgičnog sjećanja na dane slave i ponosa, jasno je da i lider Dveri Boško Obradović gori od želje da pokaže srednji prst Uniji, nudeći se pritom da bude srpski Juan Guaido koji će na uličnim prosvjedima, osnivanjem paralelnog parlamenta i mimo izbora srušiti diktatora. No sada nakon što su Vučić i Srpska napredna stranka odlučili da se svojom šetnjom po Srbiji suprotstave građansko-opozicijskoj šetnji na kojoj se traži njihova smjena, sve je izvjesnije da će se dvije šetajuće Srbije morati suočiti na prijevremenim izborima. Uostalom, EU je i Nicolasu Maduru ponudila izvanredne izbore kao rješenje za političke podjele i sukobe u Venezueli, pa nema razloga da isto ne učini ni podijeljenoj šetajućoj Srbiji. Pogotovo zato što i Vučić i njegovi naprednjaci nude opoziciji i prosvjednicima prijevremene izbore kao rješenje za sve što ih muči u Srbiji, a pogotovo za probleme koje imaju s njihovom vlašću. Zauzvrat najviše što SzS i prosvjednici mogu očekivati kao podršku iz EU je zahtjev da Vučićeva vlast mora izbore provesti sukladno standardima definiranim u pregovaračkim poglavljima o pristupanju u EU.