Mjere za sprječavanje širenja koronavirusa već su učinile tisuće ljudi u Hrvatskoj besposlenima, a ako potraju govorit ćemo vrlo brzo o desecima tisuća nezaposlenih. Od jutros su čitavi sektori ekonomije poslani na mjesec dana kući, a da nitko nije izračunao ni procijenio do kakvih će sve posljedica doći, kakva će lančana reakcija nastati i koliko će duboka biti kriza koja počinje. Djelovalo se hitno, kako bi se spasili ljudski životi, ali dugoročnih scenarija još nemamo, nemamo ni srednjoročnih, ni kratkoročnih. Ne znamo koliko će obuzdavanje virusa trajati, ne znamo koliko će nas stajati, ali znamo da je problem puno veći od lokalnog, hrvatskog. Cijela Evropa, a i većina svijeta, na istim je mukama.

Epidemiolog i stručnjak za javno zdravstvo Igor Rudan već je u svojoj prošlotjednoj Facebook objavi pod naslovom ‘Kontrast je majka jasnoće’ vrlo plastično opisao situaciju do koje dolazi nakon uvođenja mjera kakve su jutros stupile na snagu. Napisao je da se pomoću njih vrlo uspješno može suzbiti epidemija, ali da slijedi ekonomska agonija.

Ukoliko želimo spriječiti duboko ekonomsko poniranje, slijedi nam prelazak na korona-privredu. Onako kako će se organizirati korona-opskrba, tako će se morati uspostaviti korona-sustav rada i u svim drugim sektorima

‘A zbog katastrofe za ekonomiju narast će broj nezaposlenih i nelikvidnih, ljudi se odavati alkoholizmu, biti depresivni, patiti od nesanice, raspadat će se brakovi, rast će stope smrtnosti od raka i kardiovaskularnih bolesti. I na kraju, oni koji su spašeni od koronavirusa nastradat će od bolesti koje će biti posljedica novog vala siromaštva i recesije. Samo, te bolesti i smrti neće se događati pred kamerama i za njih nitko neće kriviti vlastodršce. A za doslovno svaku smrt od koronavirusa hoće’, napisao je Rudan.

Radikalne državne mjere nazvao je ‘ljevičarskim’ pristupom, dok je onaj alternativni, koji je pripisao Donaldu Trumpu, a najviše mu se približila konzervativna britanska vlada Borisa Johnsona, ‘neoliberalnim’. Ta alternativa je da se virus pusti u slobodnu cirkulaciju, da se stariji dio populacije prepusti visokim stopama smrtnosti, čime bi se spasila ekonomija i izbjegao ‘naknadni val’ umrlih od posljedica ekonomskog propadanja. Rudan je iznio i svoje procjene za Hrvatsku. ‘Ekstreman lijevi i planski’ pristup po njemu bi (u najboljem slučaju) značio oko tisuću zaraženih i malen broj umrlih. No kasnije bi zbog posljedica recesije umrlo nekoliko tisuća ljudi, možda jednako koliko će ih ‘ljevičarskim’ pristupom biti spašeno od koronavirusa.

Bit će to i dalje rasprava između ljevice i desnice, neoliberalne i svake druge, rasprava između politika solidarnosti i politika sebičnosti koje su nas do ovoga i dovele

‘Ekonomija bi se unazadila, ali mediji bi povoljno ocijenili poteze vlastodržaca. S druge strane, ‘ekstreman neoliberalni’ pristup slobodnog puštanja virusa da se proširi naišao bi na silnu osudu medija i javnosti u Hrvatskoj. Umrle bi možda i tisuće ljudi od epidemije, ali život bi se nastavio. Umjesto oko 60.000 umrlih u 2020., Hrvatska bi imala oko 70.000 umrlih. Ali, samo uz uvjet da smo točno procijenili stopu umiranja od virusa i da ništa ne krene nepredviđeno’, napisao je Rudan, prognozirajući da će odluke vlastodržaca biti između ova dva pristupa, puno bliže prvom zbog sadašnjeg javnog pritiska.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je preklani umrlo 52.706 ljudi, što je Rudan očito zaokružio na 60.000, s kalkulacijom da bi virus u slobodnom opticaju ubio još desetak tisuća mahom starijih građana. Neoliberalni scenarij koji iz toga slijedi kaže da bi u međuvremenu dobar dio ostatka populacije prebolijevanjem zaraze stekao kolektivni imunitet, pa bi dogodine, nakon što bi ove godine već stradali kronični bolesnici i stariji građani, broj umrlih morao biti i manji od godišnjeg prosjeka. No Rudan je spomenuo i druge elemente koji upadaju u morbidnu neoliberalnu kalkulaciju: ‘To bi, s nekog radikalno neoliberalnog gledišta, čak i ‘rasteretilo’ mirovinske fondove i zdravstveni sustav.’

Je li moguće da vlade zaraženih zemalja doista tako kalkuliraju? Da, itekako. Prema planovima konzervativne britanske vlade, cijena Johnsonovog ‘ekstremno neoliberalnog’ pristupa trebala je biti čak 30.000 do 50.000 smrtnih ishoda, toliko bi duša poharala bolest prije nego što bi britanska populacija slobodnim kolanjem virusa stekla kolektivni imunitet. No daljnje znanstvene procjene govorile su o stotinama tisuća žrtava i kolapsu britanskog zdravstva, pa je Johnsonova vlada pod snažnim pritiskom javnosti morala odbaciti tu strategiju i početi se boriti protiv virusa po obrascu koji su uspostavile druge zaražene zemlje.

Njihova je epidemiološka strategija orijentirana na spašavanje svakog ugroženog ljudskog života obuzdavanjem epidemije mjerama socijalnog distanciranja, odnosno njenim stavljanjem pod kontrolu do razine koju zdravstveni sustav može podnijeti kako bi mogao zaprimiti i liječiti teške slučajeve. Uz to je apsolutni prioritet pronalazak i proizvodnja cjepiva u očekivanom roku od pola godine do godinu dana, kada bi na bezbolan način bio stvoren kolektivni imunitet ukupnog čovječanstva. Ono bi se time riješilo barem ovog virusa, a ne dođe li u međuvremenu do katastrofalnih društvenih nuspojava, moglo bi izvući i neke izuzetno važne poruke te promijeniti svoj odnos prema domicilnom planetu, shvatiti puno ozbiljnije prijetnje na koje već dugo odgovorniji dio svjetske znanstvene i druge javnosti upozorava, od globalnog zagrijavanja nadalje. Ljudi bi morali postati odgovorniji prema sebi i drugima, prema drugim živim bićima i neživom okolišu. Sam je Rudan, gostujući u emisiji ‘Nedjeljom u 2’, već upozorio da zadiranje brzorastuće ljudske populacije u teritorij drugih vrsta, kojima otimamo šume i druge životne uvjete, rezultira migracijom životinjskih virusa na ljude: ‘Njihovi virusi nastoje opstati i biraju pobjedničke vrste. Devedeset i devet posto vrsta već je nestalo, a ljudska vrsta je vrlo zanimljiva da se na nju nasele i da budemo rezervoar.’

No ni ‘ljevičarski’ se pristup ne može svesti samo na epidemiološke mjere koje donose vlasti, ma kako odgovorne one bile u suspenziji slobode kretanja na koju smo navikli. Mjere su nastupile urgentno, a sada će krenuti i ozbiljnija refleksija o očekivanim posljedicama i načinu na koji će se društvo s njima nositi kako bi funkcioniralo u sljedećim mjesecima. Dok je smrtonosnost virusa nešto što ne može biti na vagi, njegova infektivnost diktira mjeru socijalne distance, a ona mjeru prilagodbe svih sektora. Neki ih, poput medija, mogu izvesti relativno bezbolno, ali brojni, kao što su turizam, ugostiteljstvo i razne vrste trgovačkih djelatnosti, prisiljeni su na kompletnu obustavu poslovanja, što za sobom povlači otkazivanje narudžbi i opći pad proizvodnih djelatnosti, odnosno lančanu reakciju koja pogađa sve sektore.

Ukoliko želimo spriječiti duboko ekonomsko poniranje, slijedi nam planski prelazak na korona-privredu. Onako kako će se organizirati korona-opskrba trgovina i distancirani rad trgovaca s kupcima, tako će se morati uspostaviti korona-sustav rada i u svim drugim sektorima. Onako kako je uvedeno korona-školstvo, valjat će reorganizirati i funkcioniranje svih drugih javnih i državnih službi, razmišljati o načinima na koje je moguće, zahvaljujući i suvremenim tehnologijama, u što većoj mjeri održati svaku djelatnost koja nije pod kompletnom obustavom, a možda i osmisliti nove oblike korona-održivih djelatnosti u kojima je moguće angažirati one koji ostaju bez posla. Za Hrvatsku je već izostanak samo jedne turističke sezone udarac koji cijelu zemlju vodi u recesiju, a uzalud je nadati se da će ljetni mjeseci donijeti procvat jer će virus, čak i ako bude suprimiran, još uvijek kolati i ovdje i u inozemstvu, pa je najviše što možemo očekivati neki oblik vrlo ograničenog korona-turizma s korona-ugostiteljstvom. Prilagodba cjelokupnog hrvatskog društva epidemiji i njenim posljedicama u sljedećem će periodu biti poprilična, bit će to možda i teža etapa od ove, a vidjet ćemo kako će biti vođena.

Nakon početnog privikavanja na epidemiološke mjere, uslijedit će, naravno, politička rasprava, o novim ekonomskim mjerama, o očekivanim proračunskim rezovima, o plaćama i mirovinama, o socijalnim programima za nezaposlene i osiromašene te o svemu drugome, za što će od krucijalne važnosti biti očuvanje demokratskih institucija i sloboda u Hrvatskoj, Evropi i drugdje. Bit će to i dalje rasprava između ljevice i desnice, neoliberalne i svake druge, rasprava između politika solidarnosti i politika sebičnosti koje su nas do ovoga i dovele. Dok pandemijska kriza traje, od krucijalne je važnosti da slobodna rasprava opstane, da ne dođe do razvijanja trećeg ekstremnog pristupa – onog koji Rudan nije spomenuo u svojoj alternativi između ‘ljevičarskog’ i ‘neoliberalnog’ na koji se treći pristup naslanja – onog ekstremno desnog, fašističkog. Mjesec obustave koji je pred nama, nipošto nije mjesec predaha.