Ekonomski rast Srbije u prvoj polovini ove godine iznosio je 4,5 posto i bio je među najvećima u Europi. Vlada Srbije je sve svoje proračunske projekcije u 2024. utemeljila na prognozi rasta BDP-a od 3,5 posto. No nakon rasta od 4,7 posto u prvom tromjesečju i 4,2 posto u drugom, svoju ovogodišnju prognozu podigla je na 3,8 posto, a nada se četiripostotnom rastu do kraja godine.
Ekonomski stručnjaci kažu da su u proteklih pet-šest godina glavni motori ekonomskog rasta Srbije bile obilne strane i državne investicije, a u proteklih godinu i kusur značajan doprinos dodala je i osobna potrošnja stanovništva. Glavni ekonomist rejting-agencije Fič Pol Gembl u izjavi za RTS-ovo "Oko magazin" ističe da je diverzifikacija srpske privrede udarni pokretač njezina rasta, odnosno činjenica da joj strane investicije ne stižu samo iz Europe nego sa svih strana svijeta, pa se i njezina robna razmjena odvija u više smjerova, iako se dominantno obavlja s članicama Europske unije. Srbija, dakle, od sjedenja na više stolica barem zasad ima ekonomske koristi.
Srpska ekonomija je u proteklih desetak godina prosječno godišnje rasla po stopi od oko tri posto, a da bi brže počela smanjivati zaostatak za najrazvijenijim europskim ekonomijama njezina bi privreda trebala rasti za četiri do pet posto godišnje. Da bi to postigla, ekonomisti procjenjuju da bi morala u duljem razdoblju zadržati sadašnju visoku razinu priliva stranih investicije i sadašnja visoka državna ulaganja od sedam posto BDP-a, ali i stvoriti uvjete za značajniji rast investicija domaćih kompanija. Zasad u tome ne uspijeva, iako se očekivalo da bi strane investicije mogle za sobom povući i domaće, makar i tako da ih u prvo vrijeme angažiraju kao svoje dobavljače.
Gembl očekuje da će Srbija zahvaljujući investicijama u Beograd Ekspo do 2027. godine zadržati visoku razinu stranih i državnih investicija, a time i četiri do petpostotni godišnji rast BDP-a. To će joj olakšati i očekivano dobivanje investicijskog rejtinga do kraja ove ili početka sljedeće godine, jer će se moći jeftinije zaduživati radi realizacije državnih investicija, pa i onih za Ekspo. Kako se održavanje Ekspoa 2027. poklapa s krajem mandata predsjednika Aleksandra Vučića i sadašnje SNS-ove koalicijske vlade, za stabilnost njihove vlasti ključna će biti dinamika i efikasnost realizacije stranih i državnih investicija vrijednih oko 18 milijardi eura, koliko se planira uložiti u održavanje specijalizirane svjetske izložbe u Beogradu. Zato je za Vučićevu vlast Ekspo postao udarna tema u njezinim vanjskopolitičkim aktivnostima. Već sada je jasno da će se u realizaciji investicija za održavanje Ekspoa Srbija ponajprije osloniti na Kinu i Francusku, ali se silno trudi da im pridoda i SAD i barem dio članica EU-a (Mađarska, Austrija, Italija, Njemačka...) te partnere iz arapskih zemalja.
Kina se zbog dosadašnjih investicija u srpsku infrastrukturu i energetiku gotovo podrazumijeva i kao glavni partner u realizaciji investicija za Ekspo, a slično je i s Francuskom nakon što su njezine kompanije preuzele izgradnju i razvoj beogradskog metroa i aerodroma. Ekspo se provukao kroz niz sporazuma koje su Srbija i Kina potpisale proljetos za vrijeme posjete kineskog predsjednika Si Đinpinga Beogradu. Kineske kompanije su već prionule poslu na izgradnji objekata za njegovo održavanje. I za vrijeme ovotjednog posjeta francuskog predsjednika Emanuela Makrona precizirat će se i francusko sudjelovanje i investicije u Ekspo 2027. Vučić je o Ekspou razgovarao i s njemačkim kancelarom Olafom Šolcom za vrijeme njegovog nedavnog kratkog posjeta Beogradu. Doduše, onako usput, jer je potpisivanje memoranduma o suradnji u eksploataciji i preradi litija zasjenilo sve druge teme.
I dok se konture stranih i državnih investicija u Ekspo uglavnom već naziru, o sudjelovanju i investicijama domaćih kompanija uglavnom se šuti, kao da ih neće ni biti. Sudeći po tome, srpske kompanije propustit će i investicijski bum Ekspoa za svoj rast i razvoj i veći doprinos ukupnom ekonomskom rastu Srbije.
Ako je Fičov ekonomist Gembl u pravu, Srbija je do 2027. godine osigurala stabilan rast BDP-a od oko četiri posto pod uvjetom da uspješno završi priču o Ekspou. Sa završetkom Ekspoa završit će i mandati predsjednika Vučića i SNS-ovoj koalicijskoj vladi. Tko god tada preuzme vlast, morat će pronaći nove pokretače privrednog rasta i razvoja. Srbija će do tada zahvaljujući stranim i državnim investicijama znatno podići kvalitetu svoje prometne i energetske infrastrukture, pa i IT sektora, zdravstva, znanosti, obrazovanja..., ali će i dalje poprilično zaostajati za razvijenim europskim zemljama. Kako sada stvari stoje, ne može računati da će brže hvatanje priključka moći početi ostvarivati poput istočnoeuropskih članica EU-a koristeći sredstva iz europskih kohezijskih fondova, pa će se i dalje morati oslanjati na diverzifikaciju svoje ekonomije.
Kao nove stupove ekonomskog rasta Kina joj nudi stvaranje "Zajednice sa zajedničkom budućnošću u novoj eri" čija bi okosnica bila ekonomska suradnja, Francuska zajednička ulaganja u proizvodnju nuklearne energije, a Njemačka zajedničku eksploataciju i preradu litija. Pritom je Njemačka uvjerljivo najveći ekonomski partner Srbije s najviše direktnih investicija i otvorenih radnih mjesta te najvećom robnom razmjenom. Kina je, međutim, u posljednjih nekoliko godina počela više investirati od Njemačke, a uskoro će je i smijeniti na vrhu kao vanjskotrgovinski partner Srbije. Francuska za njima kaska, ali je u predsjedničkim mandatima Makrona i Vučića utrostručila robnu razmjenu sa Srbijom na oko dvije milijarde eura, a i njezine investicije se sada računaju u milijardama eura.
Zasad u javnosti ne cirkuliraju računice koliko bi "Zajednica Kine i Srbije sa zajedničkom budućnošću u novoj eri" doprinosila godišnjem rastu srpskog BDP-a. Nepoznato je i koliko bi eventualna zajednička francusko-srpska proizvodnja struje iz nuklearne elektrane doprinosila godišnjem ekonomskom rastu Srbije. Za njemačko-srpsku eksploataciju litija kalkulira se s jedan do pet-šest posto rasta BDP-a, ovisno o tome da li bi njemačke kompanije investirale samo u otvaranje rudnika ili bi uložile i u otvaranje tvornice baterija i u tvornicu električnih automobila. Njemačka ponuda u punom kapacitetu (rudnik, tvornice baterija i električnih automobila) osigurale bi Srbiji ono što joj treba u narednih desetak godina – godišnji privredni rast od oko pet posto, da bi dostigla najrazvijenije europske države. Pritom se Njemačkoj, a s njom i Europskoj uniji, najviše žuri da realizira projekte eksploatacije i prerade litija, pogotovo zato što joj i u Srbiji za vratom puše Kina, koja je već daleko odmakla u proizvodnji litijskih baterija i električnih automobila. Za Vučićevu Srbiju je povoljna okolnost što zahvaljujući Ekspou može računati na stabilan ekonomski rast još nekoliko godina pa ne mora lomiti odluke preko koljena, iako je s jedne strane izložena njemačko-europskom pritisku da što prije omogući eksploataciju litija, a s druge pobunjenim građanima koji se tome protive.
