Samo dva tjedna nakon preuzimanja vlasti, nova francuska vlada premijera Michela Barniera preživjela je 8. listopada izglasavanje nepovjerenja u parlamentu, koje je na dnevni red stavila ljevičarska koalicija Novi narodni front (NFP), inače i pobjednica izbora održanih početkom ljeta. Prijedlog je dobio samo 197 od potrebnih 289 glasova, a ključnu ulogu odigrali su zastupnici ekstremno desnog Nacionalnog okupljanja (RN), čijih se 125 zastupnika suzdržalo od glasanja kako bi novoj vladi "dali šansu". Takav ishod francuskoj je vladi ujedno dao zeleno svjetlo da se uhvati ukoštac s trenutno najvećim problemom, donošenjem proračuna kojim će pokušati smanjiti dug zbog kojega je Francuska dobila formalnu packu Evropske unije.
U inauguracijskom govoru novi ministar financija Antoine Armand predstavio je proračun najavivši da će on biti "u skladu s EU pravilima". To znači da će se njime putem smanjenja državne potrošnje i uvođenja novih poreza pokušati smanjiti državni deficit i nacionalni dug. "Damoklov mač koji nam visi iznad glava naš je kolosalni dug", rekao je Barnier zastupnicima u obraćanju parlamentu 1. listopada, osvrćući se na činjenicu da je uoči prijevremenih izbora u lipnju Francuska od Evropske komisije dobila direktivu da započne proceduru za smanjenje prekomjernog duga zbog prekoračenja maksimalnog deficita od tri posto.
Deficit je ove godine bio veći od šest posto, a nova ga vlada uz pomoć povećanja proračuna za 60-ak milijardi eura u idućoj godini planira smanjiti na pet, a onda i na tri posto 2029. godine. Barnier je rekao i da će se 40 milijardi eura namaknuti reduciranjem javne potrošnje, a 20 milijardi dodatnim oporezivanjem korporativnog sektora i najbogatijih pojedinaca. Izlažući program nove vlade, kao dio mjera za dekarbonizaciju energetskog sektora najavio je ulaganja u nova nuklearna postrojenja, kao i nove pregovore sa sindikatima o reformi mirovinskog sustava. Rekao je da nema namjeru opozvati zakon kojim je prošle godine predsjednik države Emmanuel Macron podigao dob za umirovljenje sa 62 na 64 godine, te najavio podizanje minimalne plaće za dva posto i mjere za suzbijanje rasizma i antisemitizma.
Za daljnje jačanje represivnog sustava "na ulicama i na granicama" bit će pak zadužen novi ministar unutarnjih poslova, tvrdolinijaš Bruno Retailleau iz redova Republikanaca, stranke koja je na izborima osvojila manje od šest posto glasova. Također pripadnika Republikanaca Barniera, koji je obnašao niz visokih dužnosti i u Francuskoj i u Evropskoj uniji, Macron je postavio za premijera 21. rujna unatoč tome što je najviše glasova dobila koalicija NFP predvođena Nepokorenom Francuskom Jean-Luca Mélenchona. Nizom proceduralnih manevara i uz glasove saveznika, ali i prešutnu podršku ekstremno desnog Nacionalnog okupljanja, Macron je prvo odbio imenovati (umjerenu) kandidatkinju NFP-a Lucie Castets, a potom na vlast instalirao manjinsku vladu izbornih gubitnika kojom je, kako je Mélenchon rekao, osigurao "nastavak makronizma".
Poručujući da želi da nova administracija bude "vlada jedinstva", Macron se istovremeno mučio pronaći ministre, od kojih su mnogi neiskusni ili su obnašali samo lokalnu vlast, dok je jedini član kabineta koji nije desničar ministar pravosuđa, (bivši) socijalist Didier Migaud. Budući da opozicija ima većinu u parlamentu, nova francuska vlada može pasti na bilo kojem zakonskom prijedlogu, pa tako i onom o proračunu, a rekordna izlaznost i rezultati izbora pokazali su da većina Francuza želi razlaz s politikama makronizma. Također, u anketi provedenoj sredinom rujna samo 52 posto ispitanih bili su zadovoljni Macronovim izborom premijera, a čak 74 posto ispitanih rekli su i da Barnier neće izdržati do kraja mandata.
