"Poruka je predstava", glasi slobodno preveden naslov teksta berlinskog lista Tageszeitung o trodnevnoj posjeti Emmanuela Macrona. Pompe povodom prvog državnog posjeta nekog francuskog predsjednika Njemačkoj u posljednje 24 godine zaista nije nedostajalo. Prvog dana Macron je odigrao partiju stolnog nogometa s formalnim njemačkim šefom države Frank-Walterom Steinmeierom. Potom je otišao u Dresden gdje je u govoru ovjenčanom aplauzima pozvao na udvostručenje proračuna Europske unije, a uspon ekstremne desnice okarakterizirao kao "zao vjetar" koji puše Europom – ona bi "mogla umrijeti" ako donese krive odluke.
U Münsteru mu je uručena Međunarodna vestfalska nagrada za mir, koja se dodjeljuje zaslužnima za izgradnju europske solidarnosti. Ironiju da to priznanje dobiva trenutno vjerojatno najratoborniji vodeći europski državnik primijetio je i spomenuti list: "Macronova vizija puta prema miru popločana je bombama i artiljerijom." Njegove više puta ponovljene izjave o mogućem slanju francuskih trupa u Ukrajinu izazvale su žestoke reakcije, dok je povodom ovog posjeta Njemačkoj ustvrdio kako Kijev ima dozvolu da francuskim raketama napada mete unutar Rusije, što je donedavno bio tabu među vodećim zemljama zapada. S Macronom se ponešto rezervirano složio njemački kancelar Olaf Scholz: zanimljivo, trenutno je Washington glavni protivnik bombardiranja ciljeva unutar ruskih granica.
Iza raskošne diplomatske koreografije leže ozbiljna razmimoilaženja. Suradnja vojno najjače zemlje EU-a i financijski najmoćnije povijesno je bila glavni motor Unije, no danas se Pariz i Berlin ne slažu u nizu pitanja. Francuskoj bi dobro došlo zaduživanje, s obzirom na to da proračunski deficit trenutno iznosi 5,5 posto, a javni dug 110 posto BDP-a, dok Berlin tvrdo inzistira na ograničavanju zaduživanja. Scholz recept za privredni rast vidi u liberalizaciji tokova kapitala, dok Macron, unatoč tome što izbjegava taj termin, zastupa protekcionizam. Francuska je sa 70-postotnim udjelom nuklearki u proizvodnji struje među svjetskim prvacima na tom polju, dok su Nijemci uvelike skeptični pa iz tog izvora proizvode svega dva posto električne energije.
Ozbiljna neslaganja postoje i u pogledu obrambene politike i geopolitike. Ruska agresija na Ukrajinu pojačala je uvjerenje Pariza da Europa mora što prije postati autonomna u odnosu na Sjedinjene Države. Berlin je, s druge strane, zaključio da rat potvrđuje kako je Amerika jedini mogući garant sigurnosti te je sve odluke od slanja tenkova nadalje donosio u dogovoru s Washingtonom. Francuska realpolitika tradicionalno je zastupala dogovore s Moskvom, da bi sada postala veliki zagovornik ukrajinskog članstva u NATO-u, prema čemu su SAD i Njemačka još uvijek oprezni.
Francuze iritira činjenica da Nijemci svoje naoružanje kupuju preko oceana i u Izraelu čime potkopavaju ovdašnje industrije, a Nijemce nervira što im Pariz drži moralne lekcije premda je Kijevu poslao višestruko manje vojne pomoći. Tu je i Macronov stalni unilateralizam, primjerice kod pokretanja projekta Europske političke zajednice za zemlje izvan EU-a. Francuska se diči vlastitim nuklearnim arsenalom i zastupa njegovu veću ulogu u obrani Europe, ali joj ne pada na pamet dijeliti ovlasti donošenja odluka o upotrebi tog oružja s važnom ulogom u kontinentalnoj sigurnosnoj arhitekturi.
Presudno je da su i Macronova i Scholzova moć u opadanju. Na skorašnjim europskim izborima ankete Macronu predviđaju težak poraz: krajnje desno Nacionalno okupljanje Marine Le Pen bilježi gotovo 35 posto podrške, dok Macronova liberalna koalicija ne doseže ni polovicu te brojke. Iako ima ispred sebe još tri godine mandata, izvjesno je da će Macronov autoritet bitno oslabiti, što će ozbiljno ograničiti njegovu sposobnost da utječe na međunarodne procese. Scholz vodi fragilnu, neefikasnu koaliciju socijaldemokrata, Zelenih i liberala, pri čemu njegov SPD trenutno ima svega 15-ak posto anketne podrške.
Lako je moguće da će se nakon izbora 2025. novi njemački kancelar zvati Friedrich Merz, tvrdo konzervativni vođa CDU-a koji je spominjao moguću kooperaciju s krajnje desnom Alternativom za Njemačku, makar samo na lokalnom nivou. Dok postoji solidna šansa da će SAD-om nakon jeseni vladati Donald Trump i dok će Vladimir Putin i dalje voditi rat u Ukrajini, po svemu sudeći ideja o suverenoj Uniji temeljenoj na uigranoj francusko-njemačkoj suradnji bit će daleko od grube realnosti.
