Kako je došlo do organiziranja netom prezentirane političke platforme Možemo!, a koja je najavila i izlazak na iduće parlamentarne izbore?

Platforma Možemo! logičan je nastavak djelovanja lokalnih građanskih inicijativa i lista koje su se zadnjih deset godina bavile obranom javnog interesa, zaštitom javnih dobara, borbom protiv privatizacije javnih usluga i društvene infrastrukture. To je DNA našeg političkog pothvata. Čini nam se da je političku organizaciju bitno graditi na postojećem iskustvu i iz autentičnih pozicija koje poznajemo, a onda iz tih saveza stvoriti daljnju mobilizaciju.

Primijećeno je da većinski potječete iz platforme Zagreb je naš. Ona u okviru koalicije Lijevi blok sudjeluje u opoziciji zagrebačkoj gradskoj vlasti. Zbog čega s vama sad nema i neke od tih drugih stranaka iz Zagreba? Znači li to da vam je odnos dobar na lokalnoj razini, ali ne toliko na državnoj? Je li vam danas bliža nova lijevo-liberalna zvijezda Dalija Orešković?

Zagreb je naš! je nastao kao municipalna politička platforma pojedinaca i to i ostaje. Platformu Možemo! gradimo isto tako kao platformu pojedinaca jer smatramo da je to jedini suvisao način izgradnje političke organizacije pošto se mnogi ljudi koji bi se politički aktivirali ne žele učlaniti u političku stranku. Političkoj platformi Možemo! priključili su se već neki pojedinci iz Zagreb je naš! i vjerujemo da će ih biti još, a ona je isto tako otvorena i ljudima iz drugih inicijativa i stranaka, ali – naglašavam – ne gradimo savez stranaka ili koaliciju, već novu političku organizaciju koja cilja imati nacionalnu pokrivenost i snažan fokus na zastupljenost drugih gradova i regija.

Kad pogledate pokretače i naše djelovanje, čini nam se da možemo vjerodostojno tvrditi da okupljamo politički prostor od krajnje ljevice, preko zelenih do socijaldemokracije

Uz taj prvi cilj izgradnje snažne organizacije, naravno da smo otvoreni za suradnju s nama bliskim progresivnim političkim akterima i koalicijskim partnerima platforme Zagreb je naš! u Zagrebu. Mislim da razina predanosti koju je ta platforma u protekle dvije godine ulagala u suradnju s partnerima u Klubu lijevog bloka nedvosmisleno svjedoči o tome da smo otvoreni za suradnju. Što se tiče Dalije Orešković, kao što javnost zna, s njom smo razgovarali i vjerojatno ćemo opet razgovarati. Ono što je za sada jasno jest da mi u odnosu na nju imamo drugačiji pristup izgradnji političke organizacije, kao i mobilizaciji izvan klasične TV politike. S kime ćemo koalirati odlučit će članstvo platforme Možemo! na temelju podudarnosti u programima, prije svega u odnosu na ekonomske i socijalne politike.

Među vama se ovih dana ponavljaju imena uglavnom ljudi koji žive i rade u Zagrebu. Rijetki su oni koje znamo po političkom aktivizmu u drugim sredinama. Kako ćete to kompenzirati?

Ako pogledate sastav Inicijativnog odbora platforme, vidjet ćete da su među pokretačima, osim iz Zagreba, ljudi iz Dubrovnika, Rijeke, Pule, Pazina i Karlovca. Kao što sam ranije spomenula, krenuli smo u povezivanje i izgradnju na temelju postojećih suradnji i zajedničkih borbi, a već u sljedećim tjednima ćemo predstaviti i članove Inicijativnog odbora iz drugih lokalnih sredina.

Hoće li se vaše članstvo po državi najprije okupljati iz istih civilno-udrugarskih krugova, aktivnih u borbi za javne resurse, ljudska prava itd.?

Uz geografsku rasprostranjenost o kojoj smo već govorili, među pokretačima su osim aktivista i neki istaknuti članovi akademske zajednice, sindikalisti i profesionalci koji rade u nizu struka i područja. Da bismo izgradili snažnu organizaciju, moramo moći privući i mobilizirati različite profile ljudi i to nam je svakako cilj.

Iznesene naznake političkog programa govore ponešto o upravnoj i komunalnoj problematici ili načelno o nekim društvenim vrijednostima, a manje i manje konkretno o strateškim državnim pitanjima, npr. monetarnoj politici, revitalizaciji državnog industrijskog poduzetništva, razdvajanju države od Crkve, demokratizaciji medija i sl. Tek ste počeli djelovati na ovom planu, no kako će to izgledati kad ‘proširite ponudu’?

Tako je, tek smo predstavili Inicijativni odbor nove političke platforme. Kad pogledate pokretače i naše djelovanje u javnosti do sada, čini nam se da možemo vjerodostojno tvrditi da okupljamo politički prostor od krajnje ljevice, preko zelenih do socijaldemokracije. Programski okvir koji je objavljen na web stranici www.mozemo.hr usuglašen je od strane članova Inicijativnog odbora i jasno komunicira naše osnovne političke vrijednosti iz kojih ćemo graditi program za europske i nacionalne izbore, zajedno s novim ljudima koje ćemo mobilizirati. Svoju primarnu zadaću vidimo u uspješnoj mobilizaciji ljudi širom Hrvatske, što znači okupljanje i povezivanje oko politika koje će kao bitne prepoznati većina ljudi.

Osobno ste na predstavljanju opet podsticali egalitarni sindrom, rekli bi vama suprotstavljeni teoretičari. Kakvim biste se točno državnim politikama borili za socijalnu i širu jednakost te što obuhvatniju demokratizaciju?

U svojim sam radovima kritizirala elitistička tumačenja koja široko ukorijenjene egalitarne orijentacije među ljudima u Hrvatskoj tumače kao nekakav sindrom ili patologiju. Za emancipatornu politiku zahtjevi za većom jednakošću, ekonomskom, a onda i društvenom i političkom, zapravo su početna točka. Što se pak tiče programskih koraka, iznimno nam je važno ne zadržati se na poziciji klasične ljevice koja obično kreće od oporezivanja i preraspodjele. Neka važna poboljšanja u uvjetima života mogu se postići drugačijim prioritiziranjem unutar proračuna, na primjer odustajanjem od kupnje polovnih aviona i investicijom tih sredstava u zdravstveni sustav, ali ako želimo poboljšanje uvjeta života za većinu ljudi u ovoj zemlji, potrebna nam je drugačija vizija razvoja koji se ne fokusira na špekulativne nekretninske projekte i rentnu ekonomiju, već na reindustrijalizaciju i jačanje ekonomske demokracije te na lokaliziranje ekonomije, iskorištavanje poljoprivrednih kapaciteta i smanjenje ekološkog otiska.

S druge strane, jedan od deklariranih fokusa platforme opisan je kao ekonomski model s redistribucijom u kojoj bi računicu našli i poduzetnik i radnik, uz rezanje regulative i jačanje odgovornosti prema radnicima. Ipak, ne podsjeća li to na neke standardne srednjoputaške previde fokusa društvenih odnosa?

Ako pogledate naše izjave u javnosti od trenutka izlaska, kao i programski okvir koji smo objavili, smatram da vrlo jasno u svoj fokus stavljamo interese onih koji žive od svog rada, a glavninu energije želimo usmjeriti na oblikovanje poteza i mjera kojima se to može postići. U svakom slučaju nas ne zanima politika trećeg puta koju je izabrao SDP.