Bliži se godinu dana od izborne pobjede zeleno-lijeve koalicije i njenog preuzimanja vlasti u Zagrebu. Mnogo je problema, još više očekivanja građana?
Većini ljudi u ovom gradu jasno je koliki je, usudila bih se reći povijesni, ulog na uspjeh, odnosno neuspjeh, vladanja Možemo! u glavnom gradu Hrvatske. Mnogi su akteri izuzetno zainteresirani onemogućiti, otežati ili barem odgoditi promjene. I zato smo izloženi različitim pritiscima, svakodnevno, ali nećemo odustati jer smatramo da provodimo promjene za koje su nas stanovnici ovog grada izabrali. U kampanji smo govorili da prije svega moramo promijeniti način upravljanja Gradom i raskrstiti sa šerifovanjem, pogodovanjem i klijentelizmom. I to je doista bio naš primarni fokus u prvoj godini. Sva se zapošljavanja odvijaju putem javnih natječaja, u skladu sa zakonom i posao dobiju oni koji na natječaju budu najbolji. Nikakva stranačka iskaznica više ne pomaže, i smatram da dosljedno provođenje tih principa donosi sistemske, dalekosežne promjene. Čitav grad će prodisati, a istovremeno ćemo podići kapacitete upravljanja i moći napraviti više i bolje. Naravno, to je težak put, gdje nemate instant rezultate u svim područjima. Neki su očekivali da ćemo napraviti sječu glava, "njihove" zamijeniti "našima", Bandićeve naloge zamijeniti svojima. Ali jasno smo govorili, gotovo je s autokratskim načinom upravljanja i kultom ličnosti. Mi gradimo timove, svaki dan uvećavamo broj ljudi koji vjeruju u ciljeve u koje i mi vjerujemo – pravedniji i zeleniji Zagreb – i u njihovo ostvarivanje na demokratski način i poštujući zakone.
Kad nakon jedne godine podvučete crtu, što možete reći, gdje ste?
Što se tiče glavnih postignuća za prvu godinu: stabilizirali smo gradske financije, napravili ogroman iskorak u ugovaranju europskih sredstava za obnovu javnih zgrada, reorganizirali gradsku upravu, imenovali nove članove upravnih vijeća u preko 300 gradskih ustanova, ekipirali uprave najvažnijih gradskih poduzeća kroz javne natječaje, pripremili proces prelaska na novi model odvajanja i sakupljanja otpada, pokrenuli restrukturiranje Zagrebačkog holdinga, izmijenili skupu i neučinkovitu demografsku mjeru roditelj odgojitelj, pokrenuli solarizaciju gradskih krovova i brojne druge procese. Krajem svibnja otvaramo prvu novu pješačku zonu u staroj Vlaškoj, čime oprimjerujemo Zagreb kakav želimo, kao grad koji njeguje javne prostore kao mjesto susreta, otvoren i tolerantan, ugodan za život i boravak. Sve u svemu, prvu godinu vidim kao kopanje temelja, tu se i ne vidi tako puno, ali vrijedi ih postaviti dobro i čvrsto, da nam omoguće ostvarenje svih naših programskih ciljeva i strateških projekata.
Uloga "crne Katice"
S vašom vlašću u Zagrebu promijenjen je, očekivano, i svjetonazorski kurs u odnosu na dotadašnji. Što sve planirate mijenjati i koliko je to potrebno, ali i rizično u ovim vremenima?
Osobno sam puno puta govorila i pisala o dominaciji simboličke politike u Hrvatskoj i važnosti da napravimo preokret kojim u prvi plan dolaze socioekonomska pitanja i problemi našeg društva koje je sve nejednakije i u europskim okvirima sve manje razvijeno. No to ne znači da se povijesne činjenice mogu ostaviti za neko drugo vrijeme. Demokratska borba za pravednije društvo znači i raskidanje s praksom guranja tema ispod tepiha ili glave u pijesak. Mi smatramo da svi trebamo biti ponosni na činjenicu da je antifašizam vrijednost utkana u hrvatski Ustav i sve dokumente Europske unije, te da je na ovim prostorima među prvima organiziran otpor fašizmu i ustaškom režimu. Novim generacijama želimo prenijeti da je antifašizam svjetski demokratski pokret, nastao u cilju očuvanja mira i demokracije. U Hrvatskoj je, vodeći se tim načelima, u okvirima NOB-a izrastao pokret otpora, a na Dan oslobođenja Zagreba slavimo pobjedu nad fašizmom nakon četverogodišnje borbe u kojoj je poginulo više od 26 tisuća Zagrepčana.
Neki su očekivali da ćemo napraviti sječu glava, "njihove" zamijeniti "našima", Bandićeve naloge svojima. Ali jasno smo govorili, gotovo je s autokratskim načinom upravljanja i kultom ličnosti
I Dotrščinu uskoro očekuju neke promjene?
Na mjestu današnjeg Spomen-parka Dotrščina za vrijeme Drugog svjetskog rata pogubljeno je tisuće Zagrepčana, među kojima je bilo istaknutih intelektualaca, književnika i znanstvenika, novinara i profesora, studenta, radnika i djece. Namjeravamo ispraviti nepravdu iz 1990-ih, kada je maknuta spomen-ploča u Dotrščini i vratiti je na njeno mjesto. Želimo da Zagreb pamti sve one koji su smaknuti jer su se borili za bolji grad, za bolju i pravedniju zemlju. Želimo čuvati tekovine antifašizma koje su nam jednako važne i danas – borba za pravednije društvo i za društvo jednakih, te borba protiv mržnje i svakog oblika agresije. Smatramo da je za te vrijednosti uvijek pravo vrijeme, bez obzira na rizike.
Koja je poruka natpisa uz nedavno otkriven spomenik na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, a koji je posvećen "žrtvama Holokausta i ustaškog režima"?
Sam spomenik je izgrađen po odluci Skupštine Grada Zagreba iz 2019., ali nije bio otkriven zbog nemogućnosti dogovora o natpisu koji bi ga pratio. Otvaranju spomenika pristupili smo predano i zahvaljujući konstruktivnom doprinosu predstavnika naroda žrtava, svih židovskih udruga i organizacija, uspjeli smo postići dogovor. Natpis uz spomenik jasno odražava zločinačku prirodu ustaškog režima, odnosno poručuje da su se zločini koji su se dogodili nad Židovima i pripadnicima drugih naroda dogodili za vrijeme ustaškog režima, a ne nekog izmještenog režima, tamo negdje, koji kao da nema veze s ovom zemljom. Time također jasno ukazujemo da, sjećajući se ubijenih Židova za vrijeme nacističkog režima u Europi, ne zanemarujemo sve žrtve ustaškog režima koje su u mukama ubijane zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti. U konačnici, kulturom sjećanja želimo graditi grad u kojem ima mjesta za sve, u kojem nitko nije diskriminiran ni po kojoj osnovi. Nama je to kao gradskoj vlasti temeljna vrijednost, koju živimo u vlastitoj praksi.
Na Glavnom kolodvoru je i lokomotiva poznata kao "crna Katica", o kojoj mlade generacije malo znaju. Hoće li i ona na neki način biti obilježena?
Ta je lokomotiva služila za prijevoz logoraša u logor Danicu u Koprivnici, a iz njega u Gospić – Jadovno – Pag. Sada u koordinaciji sa Srpskim narodnim vijećem radimo na tekstu koji će komemorirati njenu ulogu u vrijeme tzv. NDH, a postavit ćemo ga na mjesto ploče s tehničkim specifikacijama "crne Katice". Na taj ćemo način na Glavnom kolodvoru doista imati mjesto trajnog sjećanja na sve žrtve ustaškog režima.
Prioritet je, svakako, obnova. Znamo da je po Zakonu o obnovi većina poluga u rukama središnje vlasti, ali ona često prebacuje odgovornost na Grad – kako se s time nositi?
Izrazito smo nezadovoljni obnovom privatnih zgrada nakon potresa i svjesni da je građanima svejedno koja je vlast kriva jer ovo stanje, nakon pune dvije godine od potresa, doista nema opravdanja. No činjenica je da odluke o obnovi privatnih zgrada donosi Ministarstvo graditeljstva, a provodi ih Fond za obnovu. U deset mjeseci, koliko smo na vlasti, i ministar graditeljstva i ravnatelj Fonda za obnovu su podnijeli ostavke – novi ministar je izabran, a novog ravnatelja Fonda još čekamo. Doista s nestrpljenjem čekamo najavljene konstrukcijske i nekonstrukcijske obnove, dok je sada 70-ak zgrada u samoobnovi.
Što Grad Zagreb može učiniti?
Spremni smo, i proračunski i svojim kapacitetima, pratiti sve poteze države i doista od početka našeg mandata na tome predano radimo. Uspostavili smo mobilne timove da povežemo prijave građana Ministarstvu za obnovu privatnih zgrada – od 6.400 zgrada s crvenom i žutom naljepnicom oko 4.400 njih kontaktirali su gradski mobilni timovi. Posudili smo gradske zaposlenike Ministarstvu obnove i Fondu za obnovu, gradski vatrogasci uklanjaju opasne elemente fasada i pregledavaju krovove, raspisali smo tri javna poziva za novčanu pomoć od ukupno 41,8 milijuna kuna, a u proračunu smo za obnovu privatnih zgrada izdvojili duplo više nego prošle godine, ukupno 160 milijuna kuna. Naša odgovornost je obnova javnih zgrada u vlasništvu Zagreba, iz EU sredstava za obnovu, koja se mogu isključivo koristiti za obnovu javnih zgrada. Razinu EU prijava digli smo s gotovo nule na preko milijardu kuna ugovorenih projekata. Prijavili smo ne samo zgrade nego i oštećenja na mostovima, nerazvrstanim cestama, vodoopskrbnoj, kanalizacijskoj i plinskoj mreži te tramvajskim prugama. Trenutno su u procesu cjelovite obnove četiri osnovne i osam srednjih škola te jedan učenički dom. Završili smo OŠ Miroslava Krleže, a sljedeća je OŠ Ivana Merza koja bi, bez fasade, trebala biti gotova u lipnju. Obnova Kazališta Gavella je pri kraju i bit će otvoreno za novu sezonu, a Hrvatski prirodoslovni muzej sljedeće godine u listopadu.
Kako u novim okolnostima srediti probleme u gradskoj upravi koji su se decenijama gomilali i koji opterećuju sustav, bez revolta i nezadovoljstva građana?
Nije moguće uhvatiti se ukoštac sa stvarnim problemima ukoliko niste spremni nositi se s otporima i nezadovoljstvom. S tim da je bitno podcrtati da se susrećemo prije svega s otporom koncentriranih interesnih skupina, pojačanih kritikama svojih političkih konkurenata. Izabrani smo da u mandatu donosimo prave promjene i moj je dojam da popularni mandat i podršku Zagrepčana za te promjene i dalje imamo. Nema promjena bez otpora, ali mi ćemo ustrajati. Promjene koje provodimo najavili smo u svom izbornom programu i za njih dobili široku potporu stanovnika ovog grada. Roditelj odgojitelj je primjer mjere koja je donosila veliku korist malom broju Zagrepčana, njih 5.800, za koje smo u proteklih pet godina svi zajedno izdvojili dvije milijarde kuna. Svaki put kad izgovorim tu brojku ponovno se šokiram, znam da su ljudima ti veliki brojevi apstraktni, ali znate li što znači dvije milijarde kuna? Čitav godišnji proračun npr. Osijeka iznosi 700 milijuna kuna. Znači, ta mjera donesena u Bandićevom mandatu očito je fiskalno neodrživa, upitne ustavnosti jer brani korisnicama rad i upis djece u vrtić i, fundamentalno, nepravedna jer je u tom istom periodu od 2016. godine naovamo u razvoj kapaciteta gradskih vrtića, od kojih koristi imaju svi roditelji i sva djeca Zagreba, uloženo 15 puta manje proračunskih sredstava.
Je li bilo lako donijeti odluku da se ta mjera modificira?
Naravno da nije, svjesni smo da zadiremo u materijalne uvjete života zagrebačkih obitelji i taj je potez bilo teško povući. Ali smatrali smo to nužnim, prije svega iz perspektive pravednosti, i stojimo iza toga.
Holding, ZET, Srebrnjak...
Tu je i problem Zagrebačkog holdinga?
Što se tiče Zagrebačkog holdinga, u toj je gradskoj tvrtki potrebno provesti duboke promjene kako bi ona počela poslovati na održiv način i na korist svih stanovnika Zagreba. Nažalost, dvadeset godina Bandićeve vladavine devastiralo je ljudske kapacitete u gradskim poduzećima, gdje su nepotizam i zapošljavanja po vezi bili puno više izraženi nego u gradskoj upravi. Takve prakse su korozivne za produktivnost jer među radnicima ukorjenjuju osjećaj nepravde zato što se ne zapošljava i ne napreduje prema zalaganju, nego po principima koji s radom nemaju nikakve veze. Na nama je i na izabranim upravama gradskih poduzeća, jer slično je i u ZET-u i Zagrebačkom velesajmu, da preokrenemo te dugogodišnje negativne trendove kroz sustavno poticanje i prepoznavanje zalaganja i rada te privlačenje novih ljudi koji žele dati svoj doprinos razvoju Zagreba.
Najavljujete i novu stambenu politiku. O čemu se radi?
Po troškovima stanovanja Zagreb je među najskupljim europskim gradovima u odnosu na prosječna primanja. Način na koji Grad može utjecati na priuštivost stanovanja je kroz programe javnog najma, no tu je naslijeđena situacija jako loša. Grad Zagreb u vlasništvu ima 7.000 stanova, odnosno samo oko 2,5 posto stambenog fonda, što znači da trenutno ne možemo značajno utjecati na cijene najma. Zbog toga se na natječaje za stanove s povoljnim najamninama javlja velik broj ljudi, tako da je omjer između prijava i dostupnih stanova oko 16:1. Jasno je da to želimo mijenjati, ali za povećanje fonda gradskih stanova potrebne su velike investicije, u Gradu koji smo zatekli s praznom blagajnom i ogromnim dugovima. No moramo naći način da izgradimo nove stanove za najam. Planiramo nastavak projekta u Podbrežju, a u srednjem roku planirat ćemo stanove za najam i u drugim gradskim projektima. Što se tiče upravljanja postojećim fondom, u tijeku je javno savjetovanje o Odluci o prodaji stambenih prostora u vlasništvu Grada Zagreba, koje traje do 27. svibnja. Predlažemo Gradskoj skupštini na usvajanje odluku kojom se bez natječaja stanovi mogu otkupiti samo iznimno, a ne gotovo svi koji u tim stanovima žive, kako je do sada bilo. Novom odlukom stanove mogu otkupiti oni za koje je to propisano Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, jer smo tu obavezni poštivati zakon. Nadalje, odluka predlaže da se mogu, ali ne moraju prodavati stanovi koji su u tako derutnom stanju da bi ulaganje u njih za Grad bilo neisplativo, stanovi koji nemaju sva potrebna obilježja stana, na primjer nedostaje im sanitarni čvor, te dijelovi stambenih prostora gdje Grad ima samo udio u vlasništvu pa tim prostorima ne može upravljati. Dakle, odlukom sužavamo uvjete za prodaju i tako ciljamo očuvati što više stanova u vlasništvu Grada.
Koja je budućnost Srebrnjaka, koji je od hvaljene bolnice u zadnje vrijeme postao "bolnica slučaj"?
Nažalost, u puno gradskih ustanova naišli samo na nagomilane probleme koji se godinama, negdje i desetljećima nisu rješavali, nego su se gurali pod tepih. Zdravstvene su ustanove zbog pandemije Covida-19 protekle dvije godine bile dodatno pogođene, na ovaj ili onaj način, pa tako i bolnica Srebrnjak, koja nije poslovala u punom kapacitetu i kao rezultat toga povećala je svoja dugovanja. Posebno je zabrinjavajuće to da je EU projekt Centra za translacijsku medicinu Dječje bolnice Srebrnjak, koji je započeo u srpnju 2019. a trebao je biti završen sada u ožujku, iskoristio manje od četiri posto sredstava. Iako je Grad Zagreb pod našom upravom učinio sve sa svoje strane da omogući produženje roka do kraja 2023., s obzirom na to da se izvođač radova sada povukao iz projekta, on je doista pod upitnikom. Naime, ukupni financijski teret neizvršenja obaveza po projektu, u slučaju da se on produži a onda ne završi na vrijeme, pao bi na teret proračuna Grada Zagreba.
