Postavljanjem paviljona Privremenog muzeja s popratnim izložbenim programom na ulazu u spomen-park Dotrščina prvog dana oktobra započelo je devetodnevno obilježavanje desete godišnjice djelovanja Virtualnog muzeja Dotrščina (VMD) tokom kojeg se na prostoru nekadašnjeg ustaškog stratišta na istoku Zagreba održava više događaja i performansa.

Obraćajući se prisutnima, koji su stigli u velikom broju usprkos kaosu koji je u gradu prouzrokovala maratonska utrka, čelni čovjek VMD-a Saša Šimpraga podsjetio je na masovne razmjere zločina koji se tu desio.

- Na ovom mjestu je ubijeno preko 7.000 ljudi, što je najveći zločin u povijesti Zagreba, kao i jedno od najvećih stratišta u Hrvatskoj tokom Drugog svjetskog rata. U skladu s politikom državnog revizionizma početkom 90-ih, uklonjena je ploča s podsjećanjem na zločine u Dotrščini koja je bila dio autorskog rješenja spomen područja. Nova gradska uprava i gradonačelnik Tomislav Tomašević najavili su vraćanje ploče, čime će nakon više od 30 godina ovo područje biti primjereno obilježeno - rekao je Šimpraga.

Naglasio je i da su gradske vlasti ispunile dio obećanja i postavile info ploču koja ističe da se radi o zaštićenom kulturnom krajoliku, pri čemu poruka "ovo su spomenici vaše slobode", suočava ljude i s onim što dešava danas, a ne samo s onim od prije skoro sto godina.

- Dotrščina zaslužuje primjeren odnos jer je to mjesto političkih sjećanja i politike bazirano na vrijednostima mira, ljudskih prava i antifašizma, a istovremeno je i mjesto učenja. Ranije škole nisu posjećivale Dotrščinu, ali danas to u svojim kurikulumima ima nekoliko srednjih i dvije osnovne škole - istaknuo je Šimpraga, naglasivši da je program ostvaren u partnerstvu sa SNV-om i Hrvatskom udrugom nastavnika povijesti.

O samom paviljonu govorio nam je arhitekt David Kabalin koji je pobijedio na raspisanom natječaju.

– Ovo je tokom deset godina VMD-a prvi natječaj koji se tiče i arhitekture. Kao materijal je propisano drvo, kao i da konstrukcija mora biti prozračna i "low tech", a kako mi je zadnjih godina izazov raditi u drvu, planirao sam "štafle" dužine četiri metra koje se koriste za izradu krovišta kako bih stvorio stabilni tronožac kao osnovni gradbeni element. Osim što tvori apstraktnu šumu i daje dinamični aranžman elemenata, svakog može podsjetiti oštricu ili povorku ljudi u krugu. Osim toga, predviđeno je da se paviljon može demontirati i postaviti na nekoj drugoj lokaciji, a može se lako i skladištiti - rekao je.

Kabalina fascinira cifra pogubljenih.

– Kad se ona uzme u odnos s brojem tadašnjih punoljetnih Zagrepčana, to je svaki deseti građanin, a kad sam pogledao popis streljanih na sajtu VMD-a, vidio sam jednog prezimenjaka i ustanovio da je to bratić mog djeda koji je znao za njegovu sudbinu. Uostalom, mnogi ljudi na popisu mogu naći svoje prezimenjake, ako ne i rođake - podvukao je Kabalin.

O svom performansu "Analogna šuma" koji su činili prikazi ustaških dokumenata na elementima paviljona, a onda izvođenje i fragmenata antidrame "Kralj Gordogan" Radovana Ivšića, govorila je autorica Rosana Ratkovčić.

- Kralj Gordogan je tiranski vladar koji nakon što pobije sve svoje podanike, pa mu je dosadno i ne zna što bi dalje radio, ide u šumu i siječe stabla. Osim što je Dotrščinska šuma bila najveće zagrebačko stratište protivnika ustaškog režima, tokom rata posječena je i hrastova šuma. Sadašnja grabova šuma izrasla je nakon toga, pa je današnja dotrščinska šuma stara koliko i zločin koji se tamo dogodio - rekla je.

- Iako se danas tumači da je "Kralj Gordogan" uperen protiv svih tiranskih režima ostaje činjenica da je to napisano u Zagrebu u listopadu 1943. Podatak o ubijanju i sječi šume ponukao me da učinim vezu između toga i da tu vezu vizualiziram preko nekoliko izvornih dokumenata predstavljenih u izvornim veličinama. Među njima je i akt o zapljeni Ivšićevih knjiga korske pjesme "Narcis" iz tiskare Becker u siječnju 1942. te oglas iz svibnja 1941. o strijeljanju kuhara u Esplanadi Dušana Zelenbabe, prve žrtve Dotrščine.

Prisutni su snažno doživjeli izvedbu performansa u dubini šume u kojoj četvoro aktera igra "Crnog Petra" s kartama na kojim su rečenice iz drame i s podacima o zločinima u Dotrščini, prigodno zalivene Gordon dry ginom jer je to Ivšiću, kako je svojevremeno napisao, bila jedna od asocijacija imena Gordogan. A Rosana Ratkovčić nam je rekla i da naziv "Analogna šuma" ima višestruko značenje; prvo analogno kontra digitalnog, a drugo je upotreba riječi analogija u smislu spominjanja suvremenih referenci, pri čemu je publika pozvana da sama izvuče daljnje veze.

Dan kasnije u paviljonu je održana foto izložba "Tlo" poznate fotografkinje Ane Opalić koju čini fotografija velikog formata i knjižica s više fotografija.

Nakon uvodnog govora Saše Šimprage, Ana Opalić objasnila je svoju ideju.

– Ovaj put nisam htjela fotografirati. Kako me privlači taktilni moment, htjela sam tu šumu dirati. Pošto puno vremena provodim u šumi, skupljala sam uzorke tka i skenirala ih doma, jer sam htjela istaknuti taktilni moment, kazala je Opalić.

Nakon ove izložbe, za 8. oktobra predviđena je izložba "Marija Vinski: Život kao kaleidoskop" koju čini izbor iz dnevničkih zapisa Marije Vinski, zagrebačke liječnice i intelektualke, partnerice Augusta Cesarca, ubijene na Dotrščini 1941. godine.

Nakon Dotrščine izložba će biti postavljena u Knjižnicama grada Zagreba, odnosno knjižnici u Jelkovcu. Završnog dana programa obilježavanja bit će prikazana i izložba "Arhiv Dotrščina: Ulomci" koja donosi biografske podatke iz fundusa projekta Dotrščina koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, uz nadopune nastale u sklopu aktivnosti Virtualnog muzeja Dotrščina.