Povodom desetogodišnjice postojanja, Virtualni muzej Dotrščina organizirao je 8. i 9. oktobra još dvije izložbe posvećene žrtvama ustaškog stratišta na Dotrščini. U paviljonu Privremenog muzeja, postavljenom na livadi pred šumom u kojoj je pobijeno preko 7000 ljudi, otvorena je izložba "Marija Vinski: Život kao kaleidoskop" autorica Lucije Bakšić, Magdalene Blažić, Martine Galović i Marije Skopljak.
Čelni čovjek VMD-a Saša Šimpraga prisutne je podsjetio na desetogodišnje aktivnosti vraćanja Dotrščine u javnost.
- Tokom 90-ih saborska komisija je, bez ikakvih dokaza, sve ustaške žrtve pripisala partizanima, što se kasnije ispravilo, ali govoriti o Dotrščini danas nije potpuno ako se ne osvrnemo i na taj pokušaj povijesnog revizionizma koji nije dolazio s margine nego s državne razine. Vraćanje u službene protokole je obećavajuće, a izazov za sljedeći period je da se - nakon što je Dotrščina uvrštena u programe nekih osnovnih i srednjih škola čiji učenici posjećuju ovo mjesto - uvrsti u obrazovni program Građanski odgoj, odnosno da Dotrščina bude prepoznata kao mjesto edukacije ne samo o povijesnim temama, nego i o vrijednostima antifašizma, mira, tolerancije, građanskih prava…
- Deset godina izvodimo umjetničke intervencije povodom Svjetskog dana mira što su prepoznali brojni umjetnici koji su realizirali vrijedne i važne radove. Više od stotinu suradnika na različite načine je doprinijelo da Dotrščina bude vraćena u kolektivnu memoriju - naglasio je Šimpraga i zahvalio Hrvatskoj udruzi nastavnika povijesti (HUNP) te SNV-u i Saši Miloševiću bez čije pomoći mnogo toga ne bi bilo moguće.
Dea Matić iz HUNP-a naglasila je dugogodišnju suradnju s Muzejom.
– Bavljenjem Dotrščinom otvaramo značajne teme i omogućavamo vrlo široko učenje o općepovijesnom kontekstu onog što se ovdje dogodilo. Tema je i aktivistički angažman, Dotrščina je priča o tome koliko se partnera aktivizmom i zalaganjem može okupiti i koliki je potencijal takvih mreža i aktivnosti. Uspjeh održavanja ovog mjesta u kolektivnoj memoriji je dobra studija slučaja što se može postići - rekla je Matić.
- Otvaramo izložbu o ženi koja je bila žrtva. Kroz njenu osobnu priču može se prepoznati kontekst u kojem je stasala i koje su okolnosti dovele do njene smrti. Izložba je primjer suvremenog dinamičnog načina memorijalizacije koji žrtve, što su trebale biti dehumanizirane, zapravo rehumanizira. A okupljeni iz raznih profesija pokazuju kako razne vrste angažmana mogu postati aktivističke jer istraživači, dizajneri i profesori mogu biti zajedno u pothvatu - zaključila je.
Historičar Tvrtko Jakovina podsjetio je da je Tuđman početkom 90-ih često citirao Augusta Cesarca pa je netko tada procijenio da ne bi bilo dobro da se i njegova ulica preimenuje kao tisuće drugih.
- Ovdje se skupina volontera bavi poslom koji bi trebao biti državni. Ovo je zemlja u kojoj dovoljno tvrdoglavi i angažirani pojedinci spašavaju značajna mjesta i datume od zaborava. Da je do Hrvatske koja je simbolički razbila spomen ploču na ulazu u Dotrščinu ovo mjesto bi bilo mjesto za šetnju. Zaborav je slika ovog društva, dok je izložba slika samo jednog njegovog malenog dijela kao i male skupine umjetnika i nastavnika - rekao je Jakovina.
- Odajući počast žrtvama Holokausta ističemo da su to bile stvarne osobe. Zahvaljujući dugotrajnom radu na njenim dnevnicima, a sada i izložbi, svi imamo privilegiju poznavati Mariju Vinski - rekla je Iva Stipanov iz izraelske ambasade.
- Cijenimo napore onih koji kroz karaktere stradalih i njihove osobne priča ilustriraju ono nedokučivo kad su u pitanju dimenzije Holokausta. Djelo uz umjetničku dimenziju u sebi nosi istraživački potencijal, jer dnevnici mogu dodatno rasvijetliti što se događalo u Hrvatskoj prije rata i za vrijeme ustaškog režima, što može biti od koristi i historičarima izvan Hrvatske. Dotrščina treba postati ne samo mjesto sjećanja nego i mjesto učenja - naglasila je Stipanov.
Izložba se zasniva na dnevničkim zapisima Marije Vinski, zagrebačke liječnice i intelektualke te partnerice Avgusta Cesarca, ubijene na Dotrščini 1941. godine. Do sada su nađeni dnevnici od 1917. do 1934. koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu, a nakon višegodišnjeg rada na prevođenju objavljeni su u izdanju kuće "Disput". Život opisan u dnevniku postavlja se u različite kontekste. Na izložbi je u pet cjelina prikazan Marijin odnos prema vlastitim dnevnicima te osobni interesi i promišljanja o temama poput prirode, poezije, putovanja, medicine, budućnosti…sva složenost života koji na nasilno prekinut baš na ovom mjestu.
Postaviti izložbu o životu jedne od žrtava obavezuje nas na društvenu odgovornost prema vlastitoj prošlosti, zaključile su autorice čija će izložba nakon jednodnevnog prikazivanja biti postavljena u Gradskoj knjižnici Jelkovec.
Naredni dan upriličena je izložba "Arhiv Dotrščina. Ulomci" u vidu 20-ak biografija iz fundusa projekta Dotrščina koji se čuva u HDA-u uz nadopune nastale u sklopu aktivnosti, među kojima ima i potpuno novih podataka.
- Zaokret prema individualnim životima logičan je slijed nakon prethodnih deset godina rada na ponovnom prepoznavanju mjesta kao važnog - naglasio je tom prilikom Šimpraga, ističući da prema Dotrščini treba stvorit primjeren odnos, ne samo zbog prošlosti, nego i zbog sadašnjosti.