Svi koji su se u subotnje popodne zadnjeg septembarskog dana našli u nekadanjem ustaškom stratištu Stupničkom lugu na umjetničkom performansu "Kad bi drveće hodalo", osmišljenom u produkciji Virtualnog muzeja Dotrščina i autorstvu Rosane Ratkovčić, mogli su se uvjeriti u prikladnost tih stihova Grigora Viteza. Od ulaza u Stupnički lug, jednog od stratišta koje se po obližnjem mjestu zbirno nazivaju Rakov potok, do mjesta spomen-kosturnice trebalo se uskom stazom probijati kroz razraslu vegetaciju, jer taj prostor odavno nitko nije čistio, a doprinos je dala i ljetna oluja koja je polomila dio stabala.
Po riječima autorice i Saše Šimprage, voditelja Virtualnog muzeja, performans je zamišljen kao privremeni memento žrtvama pogubljenim na Rakovom Potoku, s idejom da se jasno pokaže razlika između počinjenog zločina i antifašističkih ideala žrtava. Naslov, preuzet od Vitezove pjesme, upućuje na vezu između Rakovog Potoka i Dotrščine, ali i na činjenicu da se o ovom prostoru nitko nije brinuo niti ga održavao. Srećom, spomen-obilježje na ulazu u šumu posvećeno sjećanju na 400 pobijenih ljudi, kao i spomen-kosturnica u dobrom su stanju.
Rosana Ratkovčić na performansu u Rakovom potoku (Foto: Nenad Jovanović)
Protagonisti performansa Josipa Bubaš, Robert Franciszty, Dejan Glišić, Nikolina Majdak i Mia Štark pred spomen kosturnicom su čitali zapise o borbi skojevaca i drugih mladih antifašista protiv ustaškog režima. Pročitane su i biografije nekih od njih, kao što su kasnije proglašeni narodni heroj Krešo Rakić, Stjepan Mlinarić, Marija Habulin, Nikola Šakić Vrtlar i Dragica Hotko koji su streljani na području Rakovog Potoka.
Podsjetili su na odvažnost mladih ljudi koji su zalivali bojom plakate s mapama o napredovanju njemačke vojske u SSSR-u ili ispisivali poruke na plakate i proglase. Tako su, kad je osvanula potjernica za Josipom Brozom Titom, uz napomenu da je nagrada za njegovo hvatanja 100.000 rajhsmaraka, ispisivali kako za živog poglavnika ne bi dali ni deset kuna.
- Rakov Potok, kao kolokvijalni naziv za ovaj kraj, poslije Dotrščine bio je drugo najveće ustaško stratište na području Zagreba koje je nakon rata proglašeno spomen-parkom. U oba slučaja radi se o šumskim područjima na rubu grada. Upravo su zbog svoje izolacije odabrani za stratišta, kako bi smaknuća bila manje uočljiva. Kako je lokalitet praktički zaboravljen,, došli smo na ideju da se privremenim performansom na autentičnoj lokaciji masovnog zločina Rakov Potok vrati u kolektivnu memoriju, ali i da se oda i poštovanje prema žrtvama, kazala nam je Ratkovčić.
- Ono što je učinjeno na Dotrščini i Rakovom Potoku moglo bi biti putokaz da se i druga mjesta stradanja, kojima Zagreb obiluje, obilježavaju na umjetnički način – kazala je Ratkovčić, koja je u istraživanju pronašla zapis kako su omladinci na plakate s velikim ustaškim slovom "U" dopisivali "bojice".
- Bila bih sretna da se to popularizira i da se to dopisuje kod svakog slova "U" kojih je danas mnogo po gradu - rekla je Ratkovčić.
S performansa u Rakovom Potoku (Foto: Nenad Jovanović)
Za utiske smo pitali i Sašu Šimpragu.
- Otkako sam se počeo baviti Dotrščinom, želja mi je bila da obuhvatim i Rakov Potok, kao jedno od najznačajnijih mjesta stradanja. Lani smo realizirali performans "Analogna šuma" iste autorice, pa sam predložio da napravimo nešto barem privremeno što će podići kolektivnu svijest o postojanju ovog izoliranog mjesta - rekao je Šimpraga.
Petar Raić, dugogodišnji antifašistički aktivist i predsjednik UABA Samobora, izrazio je zadovoljstvo što je došlo puno mladih ljudi.
- Žalosno je da općina Stupnik i nadležna antifašistička udruga ne održavaju ovaj prostor kako je to činjeno ranije. Udruga u Samoboru brine o spomenicima na području grada, pa i na mjesnom groblju u samom Rakovom Potoku gdje je masovna grobnica u kojoj su ostaci Kreše Rakića te omladinsko groblje gdje je pobijeno 250 omladinaca - rekao je Raić i izrazio nadu da će se i urediti i Stupnički lug.
