Četvrti put hrvatski birači i državljani drugih članica Europske unije koji imaju prebivalište ili stalno boravište u Hrvatskoj biraju zastupnike u Europski parlament. Tradicionalno su to u javnosti najmanje primijećeni izbori na koje izlazi najmanje birača. Na prošle izbore u Hrvatskoj odazvalo se 29,85 posto birača i to je najmanje slab odaziv.
U Hrvatskoj se održavaju samo 53 dana nakon parlamentarnih. Dovoljno da pozitivan birački val koji je nekoga zahvatio u travnju splasne, ali i dovoljno blizu da takav val nekome omogući možda i bolji izborni rezultata nego što bi ga inače mogao očekivati. Generalno, u EU-u se očekuje rast ekstremno desnih stranaka. HDZ će mu se nastojati u Hrvatskoj usprotiviti, dijelom i prihvaćajući njihove politike, ekstremna desnica nastoji svoju retoriku s nacionalne prebaciti na europsku razinu, ljevica će na izborima nastojati ne oslabiti svoje pozicije, a liberali preživjeti.
HDZ
HDZ je na prošlim europarlamentarnim izborima osvojio samo 22 posto glasova, tek četiri više od SDP-ove liste. Ovom zgodom ankete im daju 30 posto glasova, a valja imati na umu da ta stranka često osvaja nešto više glasova nego što joj daju ankete. Na prvom mjestu liste je Andrej Plenković, ali svima je jasno da on neće biti zastupnik. Ima li stvarnih ciljeva u europskoj politici, oni su mnogo viši od eurozastupničkog mjesta. HDZ nije ponovio grešku s prošlih izbora kada je na prvo mjesto postavio javnosti slabo poznatog Karla Resslera (sada je 4.), a iza Plenkovića su potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica i bivši ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier. HDZ se u kampanji hvali postignućima, jednom od najviših stopa ekonomskog rasta u EU-u (što je, a što se ne spominje, posljedica i jedne od najnižih osnovica u Uniji), nagovještava razvoj na razini 82 posto prosjeka EU-a do kraja mandata saziva koji će biti izabran. Za sebe tvrde da su na braniku europskih vrijednosti, brinu se i o sigurnosti i granicama (čime nastoje zapriječiti put u EP desnijim suverenističkim konkurentnima). Na listi im je i Željana Zovko, aktualna eurozastupnica, inače iz BiH, koja u Gazi ne vidi nikog gladnog. Zovko blamira HDZ, ali to ne smeta ni njoj ni stranci. Bude li sve u redu, i dalje će biti eurozastupnica. Ponavljanje rezultata otprije pet godina i osvajanje četiri mandata bio bi podbačaj za HDZ, pet mandata bilo bi u uredu, šest mandata uspjeh, a sve više od toga razlog za novi val trijumfalizma kod Plenkovića.
SDP
Socijaldemokrati su u utrku krenuli s prokušanim kadrovima, rasterećeni podrške Zorana Milanovića. Predvodi ih Biljana Borzan, na začelju je Tonino Picula. Sastavljanje liste izazvalo je trvenja u stranci pa se euroveteran Picula odlučio smjestiti na zadnje mjesto liste i tako privući preferencijalne glasove. Na visokom drugom mjestu je Predrag Fred Matić koji je bio itekako agilan u proteklih pet godina u Bruxellesu i Strasbourgu i koji bi na listi trebao privlačiti glasove feministički nastrojenog dijela biračkog tijela. SDP je izašao u koaliciji i ponovno bi mu se moglo dogoditi da radi ono u čemu je iznimno uspješan – bude platforma za spašavanje onih koji bi inače na izborima bili potopljeni. SDP-u doista dobro ide dovlačenje tuđih kadrova u (euro)parlament na račun vlastitih. Ovom zgodom šanse za to, ograničenog dometa, ima Dalija Oreškovića i nešto veće bivši član SDP-a Bojan Glavašević koji spada među rijetke (ne samo s ove liste) koji vodi zamjetljiviju osobnu kampanju. Program SDP-a je lapidaran: žele bolje plaće i višu zaposlenost, rješavanje stambenog pitanja, efikasnije zdravstvo i ravnopravnost. Ankete SDP-u daju 24 posto glasova, što bi, ima li se na umu da ovaj put imaju ozbiljnog konkurenta u Možemo!, bio odličan rezultat.
Možemo!
Stranka je svoj izborni život započela na europarlamentarnim izborima prije pet godina. Tek nastala politička platforma nije osvojila ni jedan mandat. Tada je to bilo tek jaje, a u međuvremenu je iza sebe ostavilo i stadij pileta. Svoje biračko tijelo grade među mladima, navodno progresivnima i proeuropski orijentiranima, pa bi ovi izbori za njih trebali biti važni. Po logici stvari, njihovi bi birači trebali biti zainteresirani za europske poslove i izaći na izbore. Najjači aduti – Sandra Benčić i Tomislav Tomašević – nisu na listi, na njoj su oni koji bi, budu li izabrani, doista trebali ići u Bruxelles/Strasbourg. Kampanja im odaje dojam kakav (pre)često odaje i stranka nakon parlamentarnih izbora – kombinacija čekanja raspleta i beskrvnosti s pokojim proplamsajem. Osvoje li samo jedan mandat, ne bi smjeli biti zadovoljni.
Domovinski pokret
Domovinskom pokretu se nakon uspjeha na parlamentarnim izborima događa mnogo toga suprotno od očekivanja. Ušli su u vladu s HDZ-om nasuprot očekivanju njihovih birača kojima su se predstavljali kao smrtni neprijatelji vladajuće stranke. Klub zastupnika počeo im se osipati i prije konstituiranja Sabora pa je u njemu njih 12, a ne 14. Lista za ove izbore počela im se osipati i prije početka kampanje. Na listi ih je 12, a na njihovoj web-stranici 11. Izbrisan je Josip Jurčević koji je eliminiran iz stranke jer nije dao potpis najvećem stranačkom neprijatelju Plenkoviću za mandat za sastav vlade. Prema anketama, DP je u nešto više od mjesec dana izgubio oko 30 posto podrške. Odustali su od svega osim od srbofobije. Najnoviji kadrovski problem stranke koja je sklapala savez s valjda svakom desničarskom strankom iz susjedstva koja bi komadala hrvatski teritorij je Stjepo Bartulica. Otkriveno je da su mjesečni prihodi njegove obitelji 3.600 eura, a krediti samo 38 eura manji i s time se živi. Na kućni budžet friškog socijalnog slučaja među hrvatskim političarima izbor u europarlament imao bi blagotvoran učinak. Osvoje li mandat, mogu nazdraviti i tokajcem i votkom.
Most
Nakon što je Most od svog nastanka pa barem do 2017. glavinjao, ukotvio se na desnijem dijelu desnog dijela političkog spektra. Na njihovu stabilizaciju blagotvorno je utjecalo to što ih je Plenković izbacio iz vlade. Kampanja im je vidljiva, osim uobičajenog seta tema nastoje nametnuti i temu "kršćanskih vrijednosti" kao ishodišne točke EU-a. Mandat bi trebali imati.
Fair play lista
Lista od 12 imena koju podržava 12 stranaka. Ankete joj ne daju dovoljno glasova za mandat, ali liberalna koalicija, zamišljena i kao brana rastućoj profašističkoj desnici, mogla bi do mandata. Koalicija ima potencijala, ali moguće pretjerana konfederalnost kampanje mogla bi ih ostaviti bez mandata. Najviše bi trebali potegnuti IDS i aktualni europarlamentarac Valter Flego, ali markica IDS vrijedi manje nego u vrijeme Ivana Jakovčića. U drugom dijelu Hrvatske trebali bi potegnuti Matija Posavec i njegova Nezavisna platforma Sjever. No njegove birače primarno zanima vlast na regionalnoj i sudjelovanje u nacionalnoj političkoj razini, upitno je koliko su zainteresirani za europsku. SDSS i Milorad Pupovac su prije pet godina izašli na izbore sa svojom listom, što nije bilo dovoljno za mandat, ali jest za spoznaju da na takvim izborima stranka može iskoračiti izvan srpskog biračkog korpusa. Uspiju li to ponoviti na ovim izborima, ta bi konfederacija mogla do mandata.
Ostali
Aktualni eurozastupnici Mislav Kolakušić i Ivan Vilibor Sinčić na listi Pravo i pravda trebali bi se oprostiti od posla u Bruxellesu/Strasbourgu. No Kolakušić je do sada demonstrirao zapanjujuću sposobnost da živne na izborima ne radeći u mandatu uglavnom ništa, pa ga ne treba otpisivati. Od mandata će se oprostiti Ladislav Ilčić. Razloga za zadovoljstvo učinjenim, što se ne mora pretvoriti u mandat, mogla bi imati lista Nine Skočak popularno nazvana listom mladih.
