Devetogodišnje idejno bauljanje Mosta nezavisnih lista hrvatskom političkom scenom konačno je ušlo u fazu otvorenog antisrpstva, s čime su Božo Petrov, Nikola Grmoja, Miro Bulj i ostatak družine dosad povremeno koketirali: vidjeli su da se Domovinskom pokretu na parlamentarnim izborima isplatilo svođenje politike isključivo na širenje protusrpske propagande, pa kako je DP sad uzdrman raskolom na Penavinu i Radićevu struju, Most računa da bi mogao pokupiti dio DP-ovih glasača kojima u političkom smislu ne treba ništa više od nasrtanja na prava srpske nacionalne manjine i ukazivanja na opasnost koja Hrvatskoj prijeti od zavjerenički nastrojenih Srba.
Kao i DP, Most svoju rabotu provodi preko leđa konkretnih ljudi iz Srpskog narodnog vijeća i redakcije Novosti: gradonačelnik Sinja Bulj zabranio je izložbu umjetničkih fotografija u gradskoj galeriji s obrazloženjem da je suorganizator SNV, a SNV je izdavač Novosti koje „iz tjedna u tjedan pljuju po hrvatskim braniteljima i hrvatskoj državi“, dok su Milorad Pupovac i Dejan Jović, naravno, poznati po svom kontinuiranom antihrvatskom angažmanu.
Nema Bulj ništa protiv Srba, on kao gradonačelnik nesebično pomaže Srbima nastanjenima u selima blizu Sinja, on ih tretira kao sve druge lojalne građane, ali SNV i Novosti nešto su drugo, to su državni neprijatelji s kojima nema suradnje i prema kojima nema milosti, jer Bulj je bio hrvatski branitelj i prošao je brojna ratišta, što ga ovlašćuje da donosi samovoljne presude o tome tko radi protiv države i što ga lišava odgovornosti za šovinističko budalesanje te vitlanje opasnim lažima.
U Buljevu obranu stao je Nikola Grmoja, pa je jasno da je Most naumio iskoristiti pauzu u DP-ovom jurišu na Novosti i SNV, pauzu izazvanu unutrašnjim turbulencijama, i preuzeti štafetnu batinu u stigmatiziranju narodnih neprijatelja, s očekivanjem biračke nagrade za taj smjeli i inovativni koncept. To je jedino čega se vodstvo Mosta sposobno dosjetiti u paničnoj potrazi za bilo kakvom idejnom nadgradnjom svog interesnog okupljališta, koje polako ali sigurno gubi podršku glasača, naročito poslije odlaska Marije Selak Raspudić i Nine Raspudića.
Nitko ili gotovo nitko od onih koji su javno izrazili zgražanje postupkom sinjskog gradonačelnika nije se ni osvrnuo na razloge kojima je Bulj objasnio svoju primitivnu odluku. Nije to učinila ni sablažnjena Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, premda Novosti spadaju u njezin resor i premda je označavanje jedne redakcije protudržavnom ćelijom barem jednako skandalozno kao zabrana jedne umjetničke izložbe. Ta šutnja dodatno je ohrabrenje krajnjoj desnici da nastavi parazitirati na širenju međuetničke mržnje pod krinkom brige za državu ugroženu postojanjem Novosti.
