Filofašisti, korisni idioti Putinovih oligarha koji su financirali invaziju na Krim, pojedinci i grupe što se nalaze na popisima međunarodnih širitelja mržnje, sljedbenici španjolskog diktatora Francisca Franca, Nikola Grmoja i Nino Raspudić. To je, u najkraćem, bio intelektualni, moralni i ljudski sadržaj konferencije koja je sredinom rujna održana u Dubrovniku. Pod egidom "Evropski kongres obitelji", događaj su organizirali Evropski konzervativci i reformisti (ECR), klub Evropskog parlamenta sastavljen od najdesnijih parlamentarnih političkih stranaka u Evropi. Partner ECR-a bila je američka Međunarodna organizacija za obitelj (IOF), jedna od najutjecajnijih globalnih mreža u polju ultrakonzervativnog aktivizma. U Dubrovnik su tom prigodom došli predstavnici španjolskog Voxa, talijanske vladajuće stranke Braćo Italije, poljske Prava i pravde, rumunjske Desne alternative i mnogi drugi. Među govornicima bili su i arhitekti suvremene borbe protiv gej i ženskih prava te sekularnog društva. Plus delegati Mosta.
Domaćin konferencije bio je ECR-ov klupski suborac, evroparlamentarac Ladislav Ilčić iz Hrvatskih suverenista, čovjek kojeg se u Hrvatskoj brojni mediji sjećaju po izjavi da nikad nije masturbirao. Odlaskom u Brisel prije dvije godine pronašao se u drugačijem svijetu pornografije, onom ekstremno-političkoga tipa. Čini se kako mu ide poprilično dobro. Prije dubrovačke konferencije, u ožujku ove godine organizirao je u Zagrebu međunarodnu konferenciju povodom posvajanja djece u Zambiji, čiji se zaključci mogu sažeti u izjavu jednog govornika: "Neki eksploatiraju banane, neki djecu." ECR je istog mjeseca u Splitu održao vikend-okupljanje sa sličnom postavom, pod egidom "ubrzavanje konzervativne agende za prosperitet i slobodu".
Zahvaljujući jednom zastupniku Suverenista u EP-u, evropska ekstremna desnica i katolički fundamentalisti redovno su počeli vršljati po Hrvatskoj, umrežavati se i dijeliti strategije sa željom i namjerom da pokore Evropu
Zahvaljujući jednom zastupniku Suverenista u EP-u, evropska ekstremna desnica i katolički fundamentalisti redovno su počeli vršljati po Hrvatskoj, umrežavati se i dijeliti strategije sa željom i namjerom da pokore Evropu. Trend rasta njihove popularnosti vidljiv je u Španjolskoj, Italiji, Francuskoj, Finskoj, Švedskoj, Austriji i Njemačkoj, gdje takvi politički pokreti sudjeluju u vlasti ili bi uskoro mogli postati njezin dio. Jedan od brojnih razloga za porast njihove prođe je činjenica da je cijelo političko polje, koje nije dalo efikasne odgovore na aktualne krize, pomjereno prema desnom rubu. Sada se ekstremnije opcije često same nazivaju razumnim "centrom", koje biračima nude red, sigurnost i suverenizam. Upravo takvima, centrističkima, i dalje se opisuju predstavnici stranke Most, koja je u stvarnosti iz "centra" otišla u njihov zagrljaj.
Suverenistima vjerojatno treba zahvaliti što su na ovu konferenciju pozvali Grmoju i Raspudića, svoje koalicijske partnere u nadolazećim domaćim izborima. Ako je o tome doista riječ, onda se ne radi o pukom nepotizmu, nego čistoj zasluzi. Mostu je, naime, ovdje i mjesto. U zadnjih nekoliko godina bivši "apolitični" aktivisti iz provincije prionuli su slabo prikrivenom zalaganju za otežavanje abortusa, historijskom revizionizmu, koordiniranim napadima na trans osobe preko slučaja Zambija, progonu soroševskih utvara u javnom prostoru, intelektualno osiromašenom euroskepticizmu, zazivanju militarizacije granica zbog uljeza iz dalekih zemalja... I svježem gostovanju Nina Raspudića u emisiji "Nedjeljom u 2". Potvrđujući stav Mosta o potrebi slanja vojske na granicu Raspudić je, ukratko rečeno, podržao scenarij pucanja na mlade muškarce zato što oni nezakonito prelaze granicu.
O Mostu se može reći i napisati svašta, ali nikako i to da su njihovi članovi bili malformacija na ovom skupu. Odlazak Grmoje i Raspudića na "Evropski kongres obitelji" bila je tek simbolička inicijacija na međunarodnoj pozornici, potpuno autanje pripadnosti klubu evropskih radikala. Pogledajmo o kakvim ljudima i pokretima je ovdje riječ.
Jedan od govornika bio je Amerikanac Allan Carlson, osnivač prvotne institucije koja je evoluirala u Međunarodnu organizaciju za obitelj (IOF), suorganizatore kongresa u Dubrovniku. Savjetnik američkog predsjednika Ronalda Reagana, Carlson je sredinom devedesetih s ruskim istomišljenicima u Moskvi osnovao Svjetski kongres obitelji (WCF), aktualni projekt IOF-a, koji je putem redovnih okupljanja postao ključno mjesto za širenje doktrine "prirodne obitelji", zapravo fundamentalizma u SAD-u i Evropi, čiji najmoćniji članovi ženama žele uzurpirati reproduktivna prava, koji žele kriminalizirati gejeve i svaki oblik kontracepcije. WCF, koji oko sebe okuplja stotine manjih organizacija, povezan je s moćnim vjerskim i političkim lobijima u SAD-u, s ruskim ultraortodoksnim monarhistima bliskima Putinu te s neofašistima i ksenofobnim političkim pokretima i pojedincima diljem svijeta.
Ova je organizacija dala nemjerljiv doprinos Putinovim konzervativnim politikama u zadnjih dvadesetak godina. Preko ruskih partnera, WCF i dubrovački gost Carlson uspostavili su blisku suradnju s političarima u ruskoj Dumi i s Putinovim najbližim suradnicima, milijarderima Vladimirom Jakuninom i Konstantinom Malofejevim. Osim što je, prema medijskim izvješćima, financirao neke njihove događaje i rusku podružnicu, Malofejev je dospio pod zapadne sankcije još 2014. godine zbog financiranja i koordinacije naoružanih ruskih separatista na Krimu. Homofobne i neznanstvene studije WCF-ovih američkih suradnika postale su temelj za ruski zakon protiv homo-propagande, koji je gej posvojitelje lišio roditeljstva i stavio u istu kategoriju sa zlouporabama droga i zlostavljanja djece. Najmanje 13 naknadnih Putinovih zakona koji su drastično povećali nasilje nad gej osobama izravno je doneseno pod utjecajem WCF-a, čiji su osnivači i voditelji, valja to ponoviti, bili suorganizatori dubrovačke konferencije.
Odlazak Grmoje i Raspudića na "Evropski kongres obitelji" bila je tek simbolička inicijacija na međunarodnoj pozornici, potpuno autanje pripadnosti klubu evropskih radikala
U Dubrovniku je govorio i Brian Brown, koji je 2016. godine naslijedio Carlsona u vođenju ovih organizacija. Prema izvještajima američkih medija, upravo je on zaslužan za prosljeđivanje tobožnjih znanstvenih dokaza, zapravo demantiranih laži, Putinovim ljudima koje su onda oni koristili kao argumente za kriminalizaciju gej prava u Rusiji. Brown sjedi i u upravnom odboru organizacije CitizenGO. Na saslušanju odbora Evropskog parlamenta o sumnjivom financiranju ultraških organizacija upravo je platforma CitizenGO prije nekoliko godina imenovana kao primjer opasnosti za demokratske procese u Evropi. U Španjolskoj su povezani s ekstremno desnom strankom Vox. U kontaktu su s AfD-om u Njemačkoj, s talijanskom Ligom i Fideszom mađarskog premijera Viktora Orbána. Na konferencijama Brownovog WCF-a govore je držala i Željka Markić. Na jednoj od njih, aktualna premijerka Italije Giorgia Meloni imala je 2019. godine po mnogočemu historijsku besjedu: prvi put je najavila da će budućnost Italije usko vezati uz učenja svojih domaćina na konferenciji.
Ne čudi stoga da je u Dubrovniku gostovalo nekoliko prominentnih članova ove stranke, koji pripadaju klubu ECR-a u Evropskom parlamentu. Među njima je bio Nicola Procaccini, potpredsjednik ECR-a, dugogodišnja desna ruka Meloni, koji se sam pohvalio da je u formativnim godinama bio "militant Fronte mladih", političke mladeži Talijanskog socijalnog pokreta (MSI) kojoj je pripadala i Meloni. Osim što se radi o neofašističkoj stranci, Novosti su već pisale da je ta organizacija 1991. u Beogradu razgovarala o komadanju Hrvatske s režimom Slobodana Miloševića i s Belim orlovima. Hvalili su se i da koordiniraju brigadu talijanskih iredentista, spremnih da se u Krajini bore protiv Hrvata. O tome što Ilčićev dubrovački gost danas misli o nekadašnjoj pripadnosti fašističkoj mladeži s navedenim pedigreom najbolje govori činjenica da je krajem prošle godine bio jedan od govornika na festivalu posvećenom upravo Fronti mladih.
Iz Italije je u Dubrovnik došla i tamošnja ministrica za obitelj Eugenia Maria Roccella. Radi se o osobi koja desetljećima vodi križarski rat protiv pilula za pobačaj i potpomognute oplodnje te usput negira koncept homofobnog nasilja. Upitana je li abortus pitanje ženskih sloboda, nedavno je kao ministrica odgovorila: "Nažalost, da, i to nije dobro." Premda skoro cijeli život agitira za zabranu abortusa, rekla je da se to neće desiti pod vladom Giorgije Meloni. No talijanska javnost je u vezi toga skeptična, pogotovo u svjetlu činjenice da su senatori iz redova njene stranke ove godine u proceduru uputili prijedlog zakona o davanju pravne osobnosti embriju. To bi automatski značilo da bi svaki pobačaj predstavljao ubojstvo. Predlagatelj toga koncepta koji nije usvojen, član stranke Braćo Italije i filofašist Roberto Menia, bio je u onoj delegaciji koja je u Beogradu razgovarala s četnicima o podjeli Dalmacije.
Ilčić i ECR doveli su u Dubrovnik i nekolicinu članova španjolske stranke Vox, prepune ljubitelja fašističkog diktatora Francisca Franca. Zbog lošeg imidža, Vox radi na promjeni takve javne percepcije. Neuspješno, doduše. Izraženi primjer desio se u slučaju Victora Gonzáleza Coella koji je govorio u Dubrovniku. Zastupnik Voxa u španjolskom parlamentu, Coello je dugogodišnji prijatelj s Luisom Alfonsom de Borbónom, praunukom Francisca Franca i počasnim predsjednikom zaklade koja nosi ime njegovog pradjeda. Španjolski mediji su otkrili da ultravjersko udruženje Cura Infirmorum et Natura-Seminare, koje vodi Francov praunuk, dijeli madridsko sjedište s tvrtkom koju je osnovao gost dubrovačkog ultrakonzervativnog događaja. U vodstvu te organizacije nalaze se i njegov brat i majka, koja je na lokalnim izborima bila kandidatkinja Voxa. Francov unuk inače je 2018. godine u Moldaviji bio gost samita WCF-a, opisane mreže fundamentalista čiji su čelnici suorganizirali konferenciju u Dubrovniku.
U potonjem gradu govorio je i drugi član Voxa, njihov evrozastupnik Hermann Tertsch. Prije četiri godine u Evropskom parlamentu pokušao je prekinuti govor španjolskog kolege iz redova socijalista kojim je ovaj odavao počast žrtvama frankizma. Neki zastupnici Voxa glasno su vikali socijalistu da je "riđokos usrani", a Tertsch se pridružio urlajući "oskvrnitelji!". Time je izrazio nezadovoljstvo zbog tadašnje ekshumacije i premještanja Francovih ostataka u Španjolskoj. Godinu poslije svim zastupnicima u Evropskom parlamentu poslao je email s istom pritužbom u kojoj posredno hvali Franca, zbog čega je reagirao i tadašnji predsjednik EP-a, poručujući mu da se bavi falsificiranjem povijesti.
Tertsch je često branio kolege od javnih kritika da koketiraju s fašizmom, pa tako i tadašnjeg glasnogovornika Voxa Javiera Ortegu, koji je 2018. veličao osnivače Falange, fašističke stranke koju je kasnije preuzeo Francisco Franco. Danas je Vox žestoka antimuslimanska i homofobna stranka, koja je uoči nedavnih izbora u Španjolskoj najavila da će, dođu li na vlast, zabranili pobačaj. I dalje nije poznat mandatar tamošnje nove vlade. Prevagne li na stranu konzervativaca, upravo bi Vox kao manji partner mogao utjecati na pomjeranje Španjolske u krajnje desno polje.
Poljake je u Dubrovniku predstavljala evroparlamentarka Elżbieta Rafalska iz redova vladajuće, krajnje desne poljske stranke Pravo i pravda (PiS). Poznata po širenju straha od izbjeglica i migranata koji dolaze u Evropu, Rafalska se ne libi tvrditi kako oni donose kriminal. Njena kolegica iz iste stranke Jadwiga Wiśniewska još je izravnija: širi narative o muslimanima koji napadaju žene po Evropi i o nepostojećim šerijatskim zonama po Skandinaviji. Wiśniewska je idealni odraz ključnih ideja cijelog kongresa u Dubrovniku: zalaže se za ukidanje državnog subvencioniranja umjetne oplodnje, ograničavanje dostupnosti kontracepcije i zabranu abortusa u gotovo svim slučajevima, za uspostavu registra za prijavu pobačaja i uvođenje zakona koji će kriminalizirati spolnu edukaciju u javnim školama. Kad je Poljska prije više godina nakratko uvela pa ponešto omekšala zakon o zabrani abortusa, čak i u slučajevima silovanja ili incesta, ova ga je zastupnica zdušno branila i podržavala, žestoko se obrušavajući na kritike iz EU-a.
Umjesto zastupnika iz Evropskog parlamenta, Mađarsku je predstavljala Krisztina Karvovszki, koja radi u briselskoj podružnici Mathias Corvinus Collegium (MCC), privatnoj mađarskoj instituciji na državni pogon koja je od Orbanove vlade dobila stotine milijuna eura, uključujući i deset posto dionica u MOL-u i farmaceutskoj kompaniji Gedeon Richter. Vrijednost tih dionica je oko milijardu eura. Radi se o svojevrsnom inkubatoru za rast i razvoj budućih orbanista, političara, znanstvenika i akademika koji će promicati i braniti mađarski kleptokratski režim. Pojedini mađarski kritičari nazvali su ovaj "fakultet" organizacijom što "aktivno širi rusku ratnu propagandu, mizoginiju, ksenofobiju, homo i transfobiju te je dio aktualnog mađarskog projekta koji nastoji pokoriti kompletnu kulturnu infrastrukturu Mađarske".
Dubrovačku konferenciju je posjetio i Nicola Speranza, generalni sekretar lobističke anti-choice mreže Evropski savez udruga katoličkih obitelji. Zabilježeno je da su njihovi predstavnici bili na sastancima Agende Europe, još jedne mreže napučene krajnje desnim političarima, poduzetnicima i nasljednicima raznih kraljevskih obitelji koji su naumili lobiranjem, sudskim tužbama i povezivanjem s političkim istomišljenicima po brojnim državama mijenjati Evropu, u kojoj bi na snazi bila zabrana abortusa, zabrana kontracepcije, otežavanje razvoda, totalna kriminalizacija gej odnosa i donošenje zakona protiv sodomije. Agenda Europe inače povezuje i sve druge navedene političke i nevladine organizacije, pa tako i onu koja je suorganizirala konferenciju u Dubrovniku. To je budućnost koju nudi novi desni "centar", u paketu s Mostom.