U sklopu Dana srpske kulture u Rijeci u organizaciji SKD Prosvjeta - Pododbor Rijeka i Srpskog kulturnog centra u Istri, u riječkom OKC Palach održana je promocija knjige "Čuvar buvlje pijace" legende rock novinarstva Srbije i nekadašnje Jugoslavije Petra Pece Popovića. Nakon "Proljeća u Topčideru" i "Tragova u beskraju", njegova treća knjiga zbirka je kolumni o mjestima, ljudima i svakodnevici koje autor nesebično dijeli sa svakim tko je voljan da ga sasluša.
Uvod u samo predavanje napravio je Goran Petrović, generalni konzul Republike Srbije u Rijeci, koji je ispričavši nekoliko anegdota, pokušao dočarati koliko je bio sretno dijete zahvaljujući jugoslavenskom rokenrolu. Razgovor s Popovićem moderirao je riječki novinar Velid Đekić, a na samom početku je fokus usmjerio ka povijesti Popovićeve obitelji, to jest činjenici da je imao veze s Rijekom i prije nego što se rodio. Naime, njegov je djed 1917. krenuo na put do Amerike, tijekom kojega je sedam dana pješačio od Gračaca do Sušaka.
- Kako je moj djed žudio da zaradi neki novac i osigura svoju budućnost, tako sam i ja otišao u San Francisco da se odužim svojoj prošlosti. Bez San Francisca, moja generacija ne bi odrastala kako je odrastala. S ponosom i dan danas pričam da sam matori hipi, a danas kazati da ste matori hipi je priznajte, smiješno. Ali, kada sam bio u tim godinama, nama je sve važno dolazilo iz San Francisca - kazao je Popović, spomenuvši znamenitosti vezane uz rock kulturu koje je vidio u San Franciscu.
Govorio je i o generacijskom jazu, uspoređujući svoje živote sa životima svojih baka i djedova, o beogradskoj povijesti i za nju bitnim ličnostima, pa i o svojoj babi Staći koja ga je podržavala kada je odlučio da neće više biti odličan učenik u gimnaziji, kao što je podržavala i Boru Đorđevića koji je izvjesno vrijeme kod nje stanovao, a s Pecom išao na koncerte.
- Ja sam cijeli život bježao od svoje biografije jer sam mislio da je život, a mislim i dalje, suviše kratak da radiš samo jednu stvar. Mene je uvijek zanimalo da iz jedne stvari pobjegnem u drugu, a kada vam se ostvari jedan san, morate da sanjate i jurite nove snove. Novi snovi podrazumijevaju i nove izazove, neke nove poslove. Jer, tko je smio ’66. da kaže svojim roditeljima da neće da bude pilot, advokat, doktor, nego "ja hoću da se bavim ovime". Pa, to nije imalo ime! Ja nikada nisam bio rock kritičar, ja sam bio netko tko je volio muziku i tko je podržavao one za koje je mislio da im treba dati šansu – objasnio je.
Spretno navigavajući kroz brojne anegdote, Popović se dotakao i samog značaja muzike za jednog čovjeka, grad i generaciju rekavši kako su negdašnji mladi zbog pjesama iskazivali svoje nezadovoljstvo, bili hrabriji nego što im je Bog dao hrabrosti i luđi nego oni koje su gledali u filmovima, jer su u pjesmama pronalazili alibi za svoje postupke i životne izbore.
