Prije 24 godine, krajem lipnja 2000., odnosi Hrvatske i Crne Gore doživjeli su prekretnicu. Tadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović doputovao je u Cavtat, sastao se s tadašnjim predsjednikom Hrvatske Stjepanom Mesićem i izrazio žaljenje zbog onoga što se dogodilo 1991., odnosno zbog agresije JNA iz Crne Gore i crnogorskih rezervista na dubrovačko područje. U vrijeme tih događaja, a tada su počinjeni i ratni zločini, Đukanović je bio predsjednik vlade Crne Gore koja je bila vjerna saveznica Slobodana Miloševića. Đukanoviću je u hrvatskoj javnosti zamjereno to što se nije ispričao, a očekivano se podsjećalo i na njegovu, nemalu i neslavnu, ulogu 1991. U vrijeme posjeta Cavtatu Đukanović je već bio pobijedio svog crnogorskog suparnika, nekad bliskog saveznika, Momira Bulatovića, emancipirao se od Miloševića i počeo raditi na osamostaljenju Crne Gore. Odnosi između dviju država nakon toga krenuli su prilično strmom uzlaznom linijom. Neriješeno pitanje granice na moru nitko i ne spominje, u vrijeme dugotrajne Đukanovićeve vladavine nisu postavljana pitanja o tome kako on vlada, položaj Hrvata u susjednoj državi doista je poboljšan, a Hrvatska je postala čvrsta zagovornica Crne Gore u EU-u i NATO-u.
Odnedavno su ti odnosi na najnižoj razini u posljednjih četvrt stoljeća. Crnogorski parlament usvojio je krajem lipnja Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac i logorima Dachau i Mauthausen. Rezolucija je dodatno polarizirala ionako oštro podijeljenu crnogorsku političku scenu. Izglasana je s 41, minimalno potrebnim brojem glasova, a za opoziciju ona je dokaz prilježnosti nove vlade Srbiji i Rusiji, povećanom utjecaju tih država na Podgoricu, posljedica čega je udaljavanje Crne Gore od EU-a i zaoštravanje odnosa sa susjedima. Hrvatska vlast je i u vrijeme rasprave o rezoluciji i neposredno nakon njenog usvajanja negodovala i upozoravala na posljedice, među kojima je i usporavanje europskog puta Crne Gore. Bilo je očito da su donedavno uzorni odnosi na stranputici. Ubrzo nakon toga otkazani su posjet predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela Podgorici i njegovo obraćanje Skupštini, ali je predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića primio u Bruxellesu početkom srpnja. Milatović je među protivnicima rezolucije u Crnoj Gori. On se 18. srpnja neformalno sastao s premijerom Andrejom Plenkovićem na sastanku na vrhu Europske političke zajednice i tada mu je Plenković ponovio hrvatsko nezadovoljstvo usvajanjem rezolucije.
Najsnažnija dosadašnja manifestacija te stranputice u odnosima je odluka Ministarstva vanjskih i europskih poslova Hrvatske da predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića, zastupnika Milana Kneževića i potpredsjednika vlade Aleksu Bečića proglasi personama non grata i to "zbog sustavnog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa s Republikom Hrvatskom i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutarnje političke svrhe". Zagreb od Crne Gore očekuje da će se ponašati "u skladu s europskim vrijednostima i u europskom duhu te da će svoje napore usmjeriti na daljnje ispunjavanje uvjeta i mjerila u pristupnom procesu". Hrvatska nota kojom su dužnosnici Crne Gore proglašeni nepoželjnima uslijedila je samo dva dana nakon što je u Podgorici potvrđena nova, po ocjenama mnogih, prosrpska i proruska vlada. Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman sugerirao je da su trojica dužnosnika proglašena nepoželjnima zbog izglasane rezolucije, ali i zbog drugih događaja u susjednoj državi kao što je imenovanje bazena u Kotoru po stražaru u logoru Morinj u kojem su 1990-ih bili zatočeni Hrvati i nad kojima su počinjeni zločini.
Rezolucijom je kao genocid osuđen zločin počinjen u Jasenovcu, izrijekom je rečeno da nije uperena ni protiv jedne današnje države ili naroda te da je odgovornost za zločine individualna. No, kakve veze ima današnja Hrvatska s NDH koja je počinila genocid u Jasenovcu (i ne samo u njemu) nad Srbima i Romima te Holokaust nad Židovima? NDH je izrijekom izbačena iz državnopravnog slijeda navedenog u Izvorišnim osnovama Ustava RH i današnja se Hrvatska ni u čemu ne smatra njenom sljednicom.
Božo Kovačević (Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL)
Bivši političar i diplomat, danas analitičar međunarodnih odnosa Božo Kovačević za Novosti je izjavio da su pogoršanju i stvaranju loših odnosa doprinijele obje strane.
- Hrvatska je signalizirala da neće biti zadovoljna ako rezolucija bude izglasana, a dodatno je pogoršala odnose proglašavajući crnogorske dužnosnike personama non grata. Čini se da je i jednoj i drugoj strani bilo u interesu da dođe do pogoršanja odnosa - kazao nam je.
Rezolucija je pitanje unutarnjopolitičke dinamike u Crnoj Gori, smatra on, a Hrvatska se već i upozorenjem, pa potom proglašenjem crnogorskih dužnosnika nepoželjnima izravno uplela u unutarnjopolitička pitanja susjedne države.
- Hrvatska je propustila postaviti pitanje kakva je šteta za nju nastala donošenjem rezolucije. Po mom mišljenju, nikakva - navodi Kovačević i dodaje da je RH povukla potez na osnovu kojeg se može pretpostaviti da joj je stalo do neokaljanog lika NDH.
Za njega je upitno što je sporno u rezoluciji, a to u svojim izjavama nisu objasnili ni ministar Grlić Radman ni zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula koji su rekli da bi Crna Gora zbog rezolucije mogla imati problema na putu prema EU-u.
- Moje je pitanje kako osuda bilo kojeg genocida može biti prepreka bilo kojoj državi, pa tako i Crnoj Gori, na putu prema Europskoj uniji - istaknuo je Kovačević.
Dodaje da ako Hrvatska dosljedno stoji na poziciji deklariranih vrijednosti EU-a, onda "osuda bilo kojeg genocida koji se bilo kada dogodio protiv bilo koga i tko god da ga je počinio ne može biti prepreka na putu prema EU-u jer takva osuda nije suprotna deklarativnim vrijednostima Unije".
- Službeni predstavnici RH trebali bi objasniti zašto je Hrvatska nezadovoljna činjenicom da je crnogorski parlament osudio genocid - konstatirao je Kovačević.
Posljedica hrvatske odluke je i da predsjednik parlamenta i potpredsjednik vlade jedne članice NATO-a ne mogu ući u drugu članicu NATO-a, što "ukazuje ne samo na krizu između Hrvatske i Crne Gore nego i općenito na porast krize unutar Europe i EU-a u odnosima između članica i kandidatkinja i unutar NATO-a", navodi bivši veleposlanik u Ruskoj Federaciji. Upitan može li se hrvatska odluka tumačiti kao korištenje batine članice EU-a prema onima koji to žele biti, a procijeni se da su prebliski s Rusijom ili se u toj zemlji zbiva otklon prema Rusiji, Kovačević kaže da to onda tako treba i objasniti jer "kakve veze ima osuda genocida s približavanjem ili udaljavanjem od Rusije". Hrvatskoj je u interesu da balkanske zemlje koje nisu u EU-u u nju uđu, uz ostalo i zato da "napokon prestanemo biti granica između svjetova", zaključio je Kovačević.
