Novosti su u posjedu odluka i rješenja kojima je Katoličkoj crkvi u posljednjih dvadesetak godina vraćeno u posjed ili darovano na stotine nekretnina na teritoriju cijele Hrvatske. Na popisu se nalaze vrijedna građevinska zemljišta, od kojih su neka smještena uz obalu, čitavi kompleksi zgrada u centrima većih gradova, stanovi, poslovni prostori, palače, nekadašnja odmarališta i vojarne, šume, oranice, livade, pašnjaci, vinogradi, voćnjaci i ribnjaci. U nekima od tih objekata ranije su djelovale javne i kulturne institucije – škole, sudovi, katastarski uredi, ustanove socijalne skrbi, kina i kazališta – koje su zbog povrata bile primorane na preseljenje ili pak plaćanje najma Crkvi. Samo na ime naknade za imovinu konfisciranu za vrijeme Jugoslavije, a koja iz različitih razloga nije mogla biti vraćena u naturi, u istom periodu je na račun Kaptola i njegovih podružnica uplaćeno preko sto milijuna kuna iz državnog proračuna.
Time je RH ispunila tek manji dio obaveza prema Katoličkoj crkvi, koje je na sebe preuzela sklapanjem Ugovora o gospodarskim pitanjima sa Svetom Stolicom. Riječ je o jednom od ukupno četiri ugovora, koji je u ime tadašnje Vlade u listopadu 1998. s predstavnicima Vatikana potpisao Jure Radić. Država se tada obvezala da će kleru "u razumnom roku vratiti u naravi imovinu koja je oduzeta u vrijeme komunističke vladavine", čija je ukupna vrijednost svojevremeno procijenjena na nekoliko milijardi kuna, a u slučajevima gdje to nije moguće pronaći odgovarajuću zamjenu. Tako je Katolička crkva u Hrvatskoj stavljena u daleko povoljniji položaj u odnosu na građane i sve druge vjerske zajednice, kojima je također omogućena kompenzacija za ranije nacionalizirane nekretnine.
Sve do revizije Vatikanskih ugovora povrat imovine koristit će se kao sredstvo ucjene i opravdanja za ogromne beneficije koje Katolička crkva uživa od RH, govori Anka Mrak-Taritaš
Šest mjeseci nakon potpisivanja Ugovora mješovito povjerenstvo sastavljeno od predstavnika Vlade i Hrvatske biskupske konferencije (HBK) trebalo je sastaviti popis imovine koja će biti vraćena, s naznakom roka povratka. Istim aktom država se obvezala i da će nakon 2000. pravnim osobama Katoličke crkve plaćati primjerenu novčanu naknadu za oduzeta dobra koja nije moguće vratiti, i to u četiri godišnje rate. Ukupan iznos naknade trebalo je utvrditi crkveno-državno povjerenstvo stručnjaka, najkasnije u roku godine dana od stupanja na snagu Ugovora. Iako mješovita komisija postoji na papiru, i dalje nema većih pomaka u rješavanju tog procesa, koji bi, da se Vatikanski ugovori doslovno provode u praksi, državu mogao otjerati u bankrot.
— Sve što se o mješovitoj komisiji zna jeste da je ona u formalnom smislu osnovana prije puno godina, možda se koji put i sastala, ali ono što je sigurno je da nikakav popis imovine nije proizvela. Jedan od ključnih problema koji proizlaze iz tzv. Vatikanskih ugovora je da je Hrvatska više od 20 godina od njihovog donošenja neka vrsta taoca imaginarnog, nepoznatog popisa imovine koju navodno treba vratiti, a da uopće ne znamo o kojoj vrijednosti se radi i do kada će nam ta obveza "visiti" nad glavom — kaže za Novosti Anka Mrak-Taritaš, čelnica Glasa, stranke koja je prije nekoliko godina u Saboru pokušala inicirati reviziju ugovora s Vatikanom.
Anka Mrak-Taritaš (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
Do danas nijedna od zainteresiranih strana nije izašla ni s konkretnim podacima o ukupnom broju nekretnina koje su u međuvremenu vraćene, odnosno dodijeljene Crkvi. Naime, iz Vlade i HBK-a su nam potvrdili da uopće ne vode takvu evidenciju. "HBK ne raspolaže podatkom o ukupnom broju vraćene nasilno oduzete imovine Katoličkoj crkvi u vrijeme komunističke vladavine. Svaka pravna osoba Crkve, među kojima su pojedine župe, nad/biskupije te muške i ženske redovničke zajednice, vodi pojedinačne postupke za povrat svoje imovine pred nadležnim državnim tijelima", stoji u odgovoru HBK-a.
Novosti su se zbog toga, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, obratile županijskim uredima državne uprave, pred kojima se vode postupci za povrat oduzete imovine, i Vladi, jedinoj ovlaštenoj za izravno darovanje nekretnina u državnom vlasništvu. Tako smo prikupili ugovore o darovanju i dio pravomoćnih rješenja kojima je Kaptolu i ostalim crkvenim pravnim osobama od kraja 1990-ih naovamo dodijeljeno preko 500 nekretnina. Njihov egzaktan broj i tržišnu cijenu nemoguće je utvrditi zbog toga što nam je dio županijskih ureda dostavio zbirne podatke, bez navođenja konkretnih nekretnina, kao i zbog prakse da se ne procjenjuje vrijednost one imovine koja je vraćena u naturi.
Za Milanovićevog mandata Katoličkoj crkvi uplaćen je i dosad najveći iznos iz proračuna na ime naknade za oduzetu imovinu – 53.811.467 kuna od ukupno 103.830.625, koliko ih je od 2000. naovamo izdvojeno za tu svrhu
Samo na razini države doneseno je 19 odluka, kojima je Vlada od 1997. do 2019. Crkvi direktno vratila ili darovala imovinu ukupno procijenjenu na 300 milijuna kuna. Najveći broj njih potpisao je HDZ-ov premijer Zlatko Mateša. Uz njegov blagoslov Crkvi je u svega tri godine dodijeljeno ukupno 52.456 kvadratnih metara državne imovine. U vlasništvo nadbiskupije zagrebačke, splitsko-makarske, zadarske, biskupije dubrovačke i varaždinske te još nekolicine župa tako su upisana vrijedna poljoprivredna i građevinska zemljišta u svrhu izgradnje pastoralnih centara, kapelica i novih prostorija Caritasa. Za razliku od većine drugih premijera, koji su pri donošenju takvih odluka Katoličkoj crkvi postavljali određene zahtjeve, Mateša je to učinio samo u jedom dokumentu, temeljem kojeg su ujesen 1999. Biskupiji varaždinskoj dodijeljeni zemljište, objekti nekadašnjeg pavlinskog samostana i pripadajuće dvorište. Budući da se radi o imovini kojom je godinama raspolagao kazneni zavod u Lepoglavi, RH je prijenos vlasništva u tom navratu uvjetovala "obavezom Biskupije da održava jednu prostoriju u samostanskom kompleksu zgrade radi trajnog spomena na vrijeme uzništva brojnih hrvatskih političkih zatvorenika u lepoglavskoj kaznionici među kojima je bio i predsjednik RH, dr. Franjo Tuđman".
Zanimljivo je da se među ugovorima koje smo dobili iz Vlade ne nalazi nijedan s potpisom Ivice Račana. Naime, Račan je sredinom 2003. godine, pred kraj premijerskog mandata, održao sastanak s članovima proširenog Stalnog vijeća HBK predvođenima Josipom Bozanićem, na kojem je kler izrazio nezadovoljstvo zbog sporog povrata konfiscirane imovine. Kako su pisali mediji, čelni ljudi Katoličke crkve u Hrvatskoj tada su SDP-ovom premijeru dostavili popis od 40-ak prioritetnih objekata za povrat vrijednih 100 milijuna eura. "Želimo vratiti imovinu u mjeri u kojoj je to moguće, ali ne smijemo zaboraviti da je ona već u različitoj, korisnoj i humanoj funkciji. Zbrojite samo u Zagrebu nekoliko bolnica i škola i recite koliki je trošak da se one smjeste negdje drugdje", poručio je tada Račan.
Odluka kojom je Vlada Zlatka Mateše darovala zemljište Zagrebačkoj nadbiskupiji
Ivo Sanader, koji je slovio za predsjednika Vlade vrlo bliskog Crkvi, osobno je potpisao jednu odluku kojom je 2006. u vlasništvo Družbi kćeri Božje ljubavi vratio samostan u Koprivnici. Kako je u prostorijama nekadašnjeg samostana djelovao dom za djecu i mlade, Sanader je u istom navratu zadužio tadašnje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te Grad Koprivnicu da dogovore modalitet izgradnje i financiranja novog objekta u koji bi se preselio dom. Paralelno je njegova Vlada ubrzala povrat imovine i kompenzaciju na lokalnim razinama, a izdašno je financirala preuređenje i izgradnju katoličkih škola. Njegova nasljednica Jadranka Kosor potpisala je dvije odluke o darovanju, ukupno teške 54.517.876 kuna, kojima su Zagrebačkoj nadbiskupiji dodijeljene nekretnine Državnog arhiva u Bjelovaru, a Šibenskoj biskupiji dio bivše Vojarne Bribirskih knezova, udaljenoj svega 15-ak minuta pješke od centra Šibenika. Dok se Zagrebačka nadbiskupija u prvom slučaju zauzvrat odrekla prava naknade za oduzeto građevinsko zemljište na Trešnjevci te dijela potraživanja iz državnog proračuna, koja premašuju 20 milijuna kuna, Šibenska biskupija se odrekla prava naknade za 16 stanova, dva poslovna prostora u centru grada i nekoliko građevinskih zemljišta.
Neposredno pred parlamentarne izbore održane krajem 2011. godine, Kosor se sastala s Bozanićem i, kako se navodi u kratkom priopćenju tadašnje Vlade, usuglasila model "primjerene naknade za oduzetu imovinu koju se ne može vratiti Katoličkoj crkvi u naturi". To je nije spasilo od gubitka na izborima, na kojima je pobjedu odnijela koalicija predvođena Zoranom Milanovićem. Kao vodeći čovjek SDP-a, Milanović se svojevremeno upuštao u verbalne okršaje s Crkvom, poručujući da će "vraćati imovinu samo tamo gdje to bude zaista dokazano da je potrebno, a za sve ostalo za mene je imovina hrvatske države i hrvatskog naroda i borit ću se do zadnjeg trenutka da tako ostane". Naposljetku je njegova Vlada 2013. donijela odluku kojom je Sisačkoj biskupiji na čelu s Vladom Košićem darovana nekretnina vrijedna 14.984,20 kuna, u svrhu rekonstrukcije i izgradnje Crkve Našašća Sv. Križa u Zrinu. Za Milanovićevog mandata Katoličkoj crkvi uplaćen je i dosad najveći iznos iz proračuna na ime naknade za oduzetu imovinu – 53.811.467 kuna od ukupno 103.830.625, koliko ih je od 2000. naovamo izdvojeno za tu svrhu.
Nekoliko godina mirovanja, u kojima Vlada nije potpisala nijedan ugovor o darivanju Crkvi, prekinuto je dolaskom na vlast Andreja Plenkovića i osnivanjem Ministarstva državne imovine kojim je rukovodio Goran Marić. "Vrijeme otimanja je prošlo, sada nastupa vrijeme darivanja", najavio je Marić u startu. Ironijom sudbine, Marića je naposljetku ministarske fotelje, među ostalim, stajao štetni posao koji je sklopio s franjevcima. Pobožni bivši ministar dogovorio je obnovu dijela samostana Majke Božje Lurdske, nakon čega je u vlasništvu tvrtki povezanih s njime završio stan u Zagrebu.
Dar bivšeg ministra Marića Splitsko-makarskoj nadbiskupiji – palača Skočibušić na Peristilu (Foto: Miranda Čikotić/PIXSELL)
Prije odlaska, Marić je u svega tri godine Crkvi darovao nekretnine čija vrijednost premašuje 146 milijuna kuna. Splitsko-makarskoj nadbiskupiji tako je podario luksuznu palaču Skočibušić na Peristilu i trećinu vojarne Dračevac, uključujući zgradu u kojoj se nalazi splitski Općinski sud. "Hrvatska nažalost još uvijek trpi lažne dvojbe o svojim vrijednostima, a ovime pokazujemo da je kršćanska zemlja", poručio je tom prilikom Marić. Porečkoj i pulskoj biskupiji u njegovom mandatu pripala je Vila Idola, zapušteni pulski biser austrougarske arhitekture u kojem se svojevremeno nalazio starački dom, a Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji dvije zgrade i dvorište površine 5.161 kvadratna metra na zagrebačkim Oranicama. U ožujku 2019. Marić je pak Dubrovačkoj biskupiji poklonio 18 milijuna kuna vrijedno zemljište u gradskom naselju Solitudo na Lapadu te zgradu površine 678,44 kvadratna metra u gradskoj jezgri. Narednog mjeseca pohodio je bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka, kojem je darovao ogromno državno zemljište u Križevcima. Od odlaska Marića i ukidanja Ministarstva državne imovine Plenkovićeva Vlada nije potpisala nijedan ugovor o darivanju državnih nekretnina Crkvi. Međutim, iz priopćenja objavljenog nakon razgovora, koje je aktualni premijer nedavno vodio s članovima HBK-a, može se naslutiti da bi se to uskoro moglo promijeniti.
Daleko veći broj nekretnina Crkva je uspjela dobiti vodeći upravne sporove za povrat imovine. Samo na razini Grada Zagreba je potraživala oko 200 nekretnina, od kojih joj je oko polovica vraćena ili je isplaćena naknada. Među vrjednije nekretnine koje su tako ponovno pripale Kaptolu i njegovim ograncima ubraja se zgrada u kojoj se nalazi kazalište Komedija, stambeni blokovi i prostorije Tribine Grada Zagreba, smješteni nedaleko od katedrale, prostori škola u Varšavskoj i Gundulićevoj ulici, zemljište u Strojarskoj ulici, te desetci stanova u centru grada. U praksi se događala i trampa, pa je tako Kaptol u zamjenu za bivšu vojarnu na Črnomercu odustao od potraživanja tzv. malog Vatikana, odnosno brojnih poslovnih prostora i stanova u najužem centru grada. Da bi odustao od zahtjeva za povrat ogromnog zemljišta tvrtke Taksi-remont na Trešnjevci, Kaptol je dobio gradsko zemljište u Miramarskoj ulici te dio parka na Savici u kojem je svojevremeno planirao izgraditi crkvu.
Budimo iskreni, kada je riječ o vraćanju imovine Crkvi, ne radi se ni o kakvom ispravljanju povijesne nepravde, jer je Crkva u prošlosti tu istu imovinu također stekla nepravdom, odnosno otimanjem, zapravo ognjem i mačem, govori Ivica Maštruko
Popriličan uspjeh ostvarile su i nadbiskupije, biskupije i župe na području Dalmacije, kojima je u vlasništvo vraćen velik broj nekretnina u Zadru, Šibeniku, Splitu, Makarskoj, Solinu, Splitu, Dubrovniku te okolnim otocima. Samo na razini Dubrovačke-neretvanske županije Katoličkoj crkvi pripalo je 15 zgrada, 18 poslovnih prostora, 26 stanova, 32 građevinska i 179 poljoprivrednih zemljišta. Od kapitalnih nekretnina koje dubrovačka Crkva potražuje je zemljište na Mljetu jer im, kako tvrde, pripadaju dvije trećine tamošnjeg nacionalnog parka, pri čemu im je već vraćen samostan na obližnjem otočiću Sveta Marija. Na području Splitsko-dalmatinske županije vraćena su 25 skupocjena poslovna prostora, tri cijele zgrade i neizgrađena građevinska zemljišta na području Lazarice, Žnjana i Solina, a u Šibensko-kninskoj županiji ukupno 2.448,86 kvadratnih metara stambenog prostora, 5.307 kvadrata poslovnih prostora, 354 kvadrata građevinskog zemljišta, 2.089.102 kvadratnih metara poljoprivredno-šumskog zemljišta te palača Galbiani. Prema podacima Ureda državne uprave, Zadarskoj nadbiskupiji vraćeno je više od pola milijuna kvadratnih metara zemljišta u Zemuniku, gdje je potraživala i česticu na kojoj je izgrađen aerodrom, vrijedna zemljišta u Petrčanima i na otoku Premudi, poslovni prostori na otoku Pašmanu, zgrada s dvorištem u strogom centru Zadra, kao i višemilijunske naknade za zemljišta smještena u gradu, Biogradu na Moru i Svetom Filipu i Jakovu.
S impresivnom popisom imovine Crkva se može pohvaliti i u Primorsko-goranskoj županiji, gdje su joj vraćeni poslovni prostori, zgrade i stanovi u centru Rijeke, zemljište na Trsatu, građevinsko zemljište Kozala, stambena zgrada u Bakru, poljoprivredna zemljišta, stambeni objekti i građevinska zemljišta na otoku Krku, škola i zgrada bivšeg dječjeg doma na Cresu te poslovni prostori i stanovi na Lošinju i Rabu. Kapucinskom samostanu Gospe Lurdske pripala je nekretnina u kojoj se nalazi Art-kino "Croatia" u Rijeci, pa samostan temeljem zakupnine prostora kinu godišnje ostvaruje prihod od 350.000 kuna. Crkva u Istarskoj županiji trajno je ostala obilježena skandalom zbog povrata nekretnine i vrijednog zemljišta oko benediktinskog samostana kraj Novigrada, koji su krajem 1990-ih vraćeni župi Dajla. Godinama kasnije istu su imovinu potraživali talijanski benediktinci iz Praglije, a nakon peripetija na relaciji Hrvatska-Vatikan, Županijski sud u Puli odlučio je kako benediktinski red iz Italije nema pravo na zemljište ni naknadu za njegov dio koji je u međuvremenu prodan golf-investitorima.
Na području Koprivničko-križevačke, Požeško-slavonske, Krapinsko-zagorske, Bjelovarsko-bilogorske, Međimurske i Virovitičko-podravske županije Crkvi su mahom vraćena ogromna šumsko-poljoprivredna zemljišta, a u Varaždinskoj su je dopali i stanovi, kuće, zgrade i objekt koji je nekada pripadao Uršulinskom samostanu. U Karlovcu se najviše posrećilo Franjevačkom samostanu kojem su centru grada vraćene četiri zgrade s pripadajućim poslovnim prostorima. U jednoj od njih nalazio se Dom za djecu Vladimir Nazor, međutim ravnateljica te ustanove, koja je zakupljivala prostor, nije se protivila povratu nekretnine. Prema podacima koje smo dobili iz Ličko-senjske županije, Crkvi su pripali stambena zgrada i poslovni prostor u Gospiću te poslovna zgrada u Senju, dok se na području Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske mahom radi o povećim građevinskim i poljoprivrednim parcelama.
Unatoč svim tim vraćenim nekretninama, predstavnici Crkve su tokom proteklih 20 godina u više navrata izražavali nezadovoljstvo zbog sporosti cjelokupnog procesa i poručili da im država vraća "ono što im pripada sporo ili gotovo nikako". Međutim, dio dodijeljene imovine pojedine župe i crkveni redovi sada daju u zakup, koncesije ili naprosto prodaju i tako je pretvaraju u izvor daljnjeg bogaćenja. Naši sugovornici ističu da je upitan i način na koji je kler u prošlosti uopće stekao vlasništvo nad tim nekretninama.
Ivica Maštruko (Foto: Željko Mršić/PIXSELL)
— Budimo iskreni, kada je riječ o vraćanju imovine Crkvi, ne radi se ni o kakvom ispravljanju povijesne nepravde, jer je Crkva u prošlosti tu istu imovinu također stekla nepravdom, odnosno otimanjem, nekakvim kraljevskim darovnicama, povlasticama, zapravo ognjem i mačem. Bitno je i pitanje koliko bi zapravo daleko u prošlost treba ići, kako, kada i kome treba vraćati posjede, nekretnine, odnosno imovinu — kaže Ivica Maštruko, bivši veleposlanik u Vatikanu i sociolog religije.
— Bilo bi normalno vratiti ono što je dostatno da bi Crkva, odnosno vjerska zajednica mogla obavljati svoje vjerske poslove, ali ne i ono što je isključivo izvor bogaćenja, lagodnog življenja u ne baš kršćanskim uvjetima, a danas smo zapravo svjedoci raskoši i bahatog bogatstva, kao što su na primjer pretvaranje samostana u hotele, zemljišta koja se iznajmljuju, ostvaruje se renta, grade se palače i tako dalje — dodaje on.
Ponajbolji primjer za to je Krčka biskupija, koja je tvrtki Requies u 60-godišnji zakup dala 30 hektara atraktivnog otočkog zemljišta u svrhu izgradnje aqua-parka. Poslovnim pothvatima proslavile su se i benediktinke samostana sv. Marije u Zadru, inače dioničarke splitskog kluba Hajduk, koje turistima iznajmljuju apartmane. Turistički biznis odlučile su proširiti i na milijun i šesto tisuća kvadratnih metara zemljišta u mjestu Petrčane, koje je samostanu 1066. darovao kralj Petar Krešimir IV. Zemljište im je, unatoč protivljenju lokalnih stanovnika, koji tvrde su ga benediktinke još za vrijeme Kraljevine SHS poklonile njihovim precima, prije deset godina vraćeno u vlasništvo. Prema pisanju medija, časne sestre su već prodale dio zemljišta u obližnjoj Punta Sakli, a sada ostatak planiraju dati u 99-godišnju koncesiju stranom investitoru koji će na njemu izgraditi turistički kompleks s pet zvjezdica.
Anka Mrak-Taritaš ističe da će se sve do revizije Vatikanskih ugovora povrat imovine koristi kao sredstvo ucjene i opravdanja za ogromne beneficije koje Katolička crkva uživa od države.
— Druge europske zemlje to su pitanje rješavale na razne načine, bilo povratom u naturi, bilo obeštećenjima ili kombinacijom ta dva modela. Međutim, uvijek su bila zadovoljena dva važna uvjeta: popis imovine i rok povrata bili su definirani, a rješavanje tog odnosa uključivao je cijeli niz obveza i na strani Crkve. Kod nas niti znamo koliko i kako dugo se očekuje da vraćamo, niti Katolička crkva ima ikakve obveze prema državi, posebno u smislu nadzora financija i poslovanja. Vatikanski ugovori i nisu ugovori u pravom smislu, jer su obveze, i to brojne, propisane samo za jednu stranu – Republiku Hrvatsku — veli saborska zastupnica i dodaje da posljednjih godina u javnosti raste podrška ideji pokretanja postupka revizije ugovora.
Međutim, Ivica Maštruko smatra kako zbog nedostatka konsenzusa nikoliko sljedećih vlada neće pokrenuti taj postupak, uz napomenu da je izmjena međunarodnih ugovora iznimno složen proces koji bi mogao potrajati godinama, ako ne i desetljećima.
— Što se tiče javnih inicijativa za promjenu tih ugovora, koje osobno podržavam, one mogu biti jedan oblik pritiska javnosti prema Vladi da se eventualno pronađe drugačiji oblik financiranja vjerskih zajednica. On bi prije svega trebao biti demokratski i pravičniji jer su se crkve, a ovdje je prije svega riječ o Katoličkoj, pretvorile u vješte trgovce nekretninama, koji sve više vode računa o financijskom probitku, a manje o svom kršćanskom poslanju — zaključuje Maštruko.
SPC-u račun za pošumljavanje
Temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine pravo na povrat dijela nekretnina ili pak zamjenske naknade ostvarile su i druge vjerske zajednice. Najveća potraživanja imala je Srpska pravoslavna crkva, koja, prema ranije objavljenoj dokumentaciji, u Hrvatskoj ima pravo na povrat oko 700 hektara zemljišta, više objekata u Zagrebu, Karlovcu, Vukovaru, Dalju, Dubrovniku, Šibeniku i drugim gradovima. I njihovo je vodstvo u nekoliko navrata isticalo kako nije zadovoljno dosadašnjim tokom tog procesa, a uz isplaćene višemilijunske nakade u obveznicama i novcu vraćeni su im stanovi i ostali prostori u najužem centru Zagreba i Dubrovnika, a u Splitu poslovne prostorije u Domaldovoj ulici. U Šibensko-kninskoj županiji SPC je dobio 224,51 kvadrata stanova, 552,67 poslovnih prostora, 198 kvadrata građevinskog i 1719 poljoprivrednog zemljišta, u Vukovarsko-srijemskoj 2.463.398 kvadrata zemljišta različite namjene, a u Bjelovarsko-bilogorskoj šumska prostranstva oko manastira Pakra.
Rješenjem iz studenog 2019. Eparhiji zagrebačko-ljubljanskoj vraćene su šume i šumsko zemljište oko manastira Lepavina kraj Križevaca, a istim rješenjem država je obvezala SPC da nastavi održavati šumski put te da Hrvatskim šumama nadoknadi iznos od 130.955,21 kuna "za izvršena pošumljavanja na zemljištima koja prije nisu bile šume". Na području Ličko-senjske županije SPC je podnio osam zahtjeva za povrat imovine, a svi su pravomoćno riješeni odbacivanjem ili odbijanjem, stoji u odgovoru nadležnog Ureda državne uprave.
Ovo je drugi od dva teksta posvećena Vatikanskim ugovorima. Prvi tekst pročitajte na ovom linku.
