Zabrinjavajuće prognoze Amnesty Internationala, iznesene mjesec dana uoči početka vojne invazije Rusije na Ukrajinu, ubrzanim tempom postaju naša realnost. "Osim što će uzdrmati postojeći geopolitički sustav, sukob u središtu Europe, koji podrazumijeva prijetnju nuklearnim naoružanjem i potencijalnim uvlačenjem drugih država u rat, ostavit će nesagledive posljedice na ionako već narušenu razinu zaštite ljudskih prava u čitavom svijetu", upozorila je Agnès Callamard, glavna tajnica te međunarodne organizacije. Sve to, dodala je ona, dovest će u opasnost živote milijuna ljudi, kojima uz postojeći ratni sukob i galopirajuću inflaciju prijeti i daljnja militarizacija većine zemalja. Ili, riječima predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela, tog 24. veljače probudili smo se u svijetu u kojem ništa više neće biti kao prije. Na koja će sve područja utjecati geopolitička kriza, aktualni rat, kao i normalizacija kulture straha, prateće strukturno nasilje i buduće preraspodjele državnog budžeta, odnosno pojave svojstvene militariziranim društvima, za Novosti govore ovdašnji aktivisti i aktivistkinje.
Kratkoročno, planira se povećanje uvoza plina iz SAD-a, Azerbajdžana, Katara i Australije, ali i afričkih država kao što je Mozambik, gdje svjedočimo kršenjima ljudskih prava radi eksploatacije tog energenta – ističe Marija Mileta
Klimatske promjene
U moru loših vijesti koje nam ovih dana dolaze iz Europe našla se jedna naoko pozitivna – iz Bruxellesa najavljuju ubrzani prelazak na obnovljive izvore energije. EU-čelnicima, očekivano, trenutno nije do klimatske krize, već pokušaja smanjivanja ovisnosti o ruskom plinu. Nakon pažljivijeg iščitavanja novog energetskog plana, predstavljenog prošlog tjedna, jasno je da se Unija zbog aktualne plinske krize u kratkoročnom razdoblju zapravo sprema na povećanje emisije stakleničkih plinova, tj. žrtvovanje borbe protiv klimatskih promjena. Iako se planom predlaže povećanje energetske učinkovitosti uz udvostručenje zelenih izvora energije u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, objašnjava Marija Mileta, asistentica na Programu klimatskih promjena Zelene akcije, u njemu se prvenstveno ističe pronalaženje alternativnih zaliha plina.
- Kratkoročno, planira se povećanje uvoza plina iz SAD-a, Azerbajdžana, Katara i Australije, ali i afričkih država kao što je Mozambik, gdje svjedočimo kršenjima ljudskih prava radi eksploatacije tog energenta. Osim toga, Europski parlament je ovih dana izglasao odobrenje petog popisa prioritetnih energetskih EU-projekata, koji uključuje 30 velikih prekograničnih plinskih projekata. To je vrlo zabrinjavajuće jer će takav smjer gotovo sigurno dovesti do povećanja dugoročne ovisnosti o fosilnim gorivima - govori Mileta i ističe da vlade nikako ne bi smjele podleći pritiscima industrije fosilnih goriva, čiji pojedini predstavnici već profitiraju od rata u Ukrajini, već ustrajati na bržoj i pravednijoj zelenoj tranziciji.
Uostalom, dodaje aktivistkinja, upravo su pripadnici te industrije i svjetskih vlada svojim geopolitičkim igrama uzrokovali postojeću energetsku krizu, koja se, unatoč pokušajima Vlade RH da umanji štetu zbog porasta cijena, već neko vrijeme prelama preko leđa građana.
- Krizu cijena energije nerazmjerno osjećaju kućanstva s niskim i umjerenim prihodima, od kojih su mnoga ovisna o plinu u svojim domovima. S obzirom na to da će cijene energije vjerojatno ostati nestabilne u godinama koje dolaze, daljnja ovisnost Europe o plinu značit će zaključavanje ljudi u energetsko siromaštvo. Zato nam je potreban hitan plan za smanjenje potrošnje tog energenta prije sljedeće zime, a ne za njegov daljnji razvoj i dobavu plina iz neruskih izvora - kaže ona.
Zaštita prava
Zbog povećanja cijena energenata, lanca opskrbe koji je ranije poremetila pandemija koronavirusa i utjecaja inflacije, u posljednjem periodu rapidno poskupljuje i hrana. Straha od nestašice pojedinih namirnica u Hrvatskoj barem zasad nema, ali i to bi se moglo promijeniti pošto su cijene gnojiva već sada postale previsoke za dobar dio poljoprivrednika. Kao rezultat rata u Ukrajini, predviđa se da bi cijene hrane mogle porasti za još osam, a u najpesimističnijem scenariju i do 20 puta, što će dovesti do daljnjeg rasta socijalne nejednakosti i gladi. U hrvatskom slučaju, prve naznake takvih trendova osjetit će stanovnici ruralnih krajeva, gdje se zbog poskupljenja goriva već najavljuje rezanje autobusnih linija, mnogima jedinog sredstva prijevoza do škole, posla, trgovine ili doktora.
Prvi rafali ruske vojske usmjereni prema Ukrajini pokazali su nam koliko je malo potrebno da se objelodane licemjerje i ranije koliko-toliko potiskivan rasizam zapadnih zemlja, koji se ovoga puta manifestiraju u porastu rusofobije i negativnom odnosu prema izbjeglicama s Bliskog istoka. Dok građani i njihove države iskazuju hvalevrijednu solidarnost prilikom prihvata izbjeglih Ukrajinaca, na granicama tzv. tvrđave Europe svakodnevno se nastavlja nasilno protjerivanje onih koji ne pripadaju "našem kulturnom krugu", o čemu smo već pisali.
- Nejednake prakse primjećujemo i na primjeru državljana trećih zemalja koji borave u Ukrajini, a kojima se posljednjih tjedana otežava napuštanje te zemlje i koje se zaobilazi u prihvatu u državama EU-članicama, kao da njihovi životi nisu jednako ugroženi - govori Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije i dodaje da na primjeru Ukrajine vidimo da političke volje i kapaciteta za prihvat izbjeglica zapravo ima.
- Ali oni ne bi smjeli biti selektivni i diskriminatorni. Europa mora osuditi sistemski rasizam koji dio stanovništva stavlja u status osoba drugog reda. Ova teška situacija je za EU i sve njezine članice prilika da implementiraju politike koje jamče jednako postupanje prema svima, bez obzira na boju kože, porijeklo, vjeru, etničku pripadnost i sl. Štoviše, ovo je prilika da svima u potrebi osiguramo prihvat i pristup zaštiti te dostojanstven i miran život - dodaje Kekuš.
Izgledno je da će rastuća militarizacija utjecati na buđenje nacionalizma, čime bi na svoje ponovno mogli doći ultrakonzervativni krugovi neskloni pripadnicima različitih društvenih skupna: nacionalnim manjinama, ženama i LGBT osobama. Pojedini članovi Domovinskog pokreta već su proslavili povratak "muževnosti i domoljublja", uz poruku da dolaze teška vremena za "ljevicu, zelene opcije, lažne liberale i pacifiste".
Usto, podsjeća Sandra Kasunić, voditeljica CMS-ovog programa Borba protiv nejednakosti, ratno stanje i prateća militarizacija dovode do retraumatizacije, jer su psihosocijalne i ekonomske posljedice sukoba 1990-ih i dalje prisutne kod dijela stanovništva.
- Naime, nakon rata devedesetih nisu uložena sredstva i značajni napori da se stanovništvu pomogne prevazići traume pomoću programa za jačanje psihosocijalnog stanja. Znamo da rat stvara dugotrajne posljedice i podjele u društvu. On dovodi do ekonomske destabilizacije, posljedica po fizičko i psihičko zdravlje, porasta siromaštva i socijalne isključenosti te uz postojeće generacije ostavlja teret i na one buduće - govori Kasunić.
Upravo je radi zaštite ljudskih prava, napose marginaliziranih društvenih skupina, kaže ona, važno jačati antiratni pokret, usprotiviti se ratnoj retorici i militarizaciji te inzistirati na mirnom rješenju sukoba.
- Iako za neke ljude naoružavanje u ovom trenutku može značiti sigurnost, naša je odgovornost da obratimo pažnju na dalju budućnost i sagledamo posljedice militarizacije, pokretanja vala nasilja i isključivosti, te štete koje ona izaziva i odlučno joj se suprotstavimo - veli aktivistkinja.
Pred nama je, vrlo izgledno, i period u kojem će jačati vojne inicijative na razini Europske unije. Taj proces, objašnjava u razgovoru za Novosti Gordan Bosanac, zastupnik platforme Možemo! u zagrebačkoj Skupštini i tajnik Kluba zeleno-lijevog bloka u Hrvatskom saboru, može dovesti do nagrizanja postojećih demokratskih standarda.
- Vječna napetost između sigurnosti s jedne i demokracije i ljudskih prava s druge strane bila je vidljiva i u doba terorističkih napada u Europi. Iako smo kao građani izgubili dodatno na privatnosti, nije se otišlo predaleko u smanjenje građanskih prava, barem ne u EU-članicama. U narednom periodu zato je važno da u političkom prostoru postoje glasovi koji će voditi brigu o tome da sigurnosni argumenti ne odu u iracionalne odluke nauštrb demokracije i ljudskih prava - govori Bosanac.
Javne usluge
Vojne intervencije podrazumijevaju i povećana izdvajanja proračunskih sredstava za obranu. Zbog kupnje borbenih aviona hrvatski vojni proračun je lani, u korona-godini, prvi put premašio dva posto BDP-a, a u istom razdoblju je RH skočila na prvo mjesto među 30 članica NATO saveza po izdvajanjima za opremu i modernizaciju vojske. Koliko se sve to "isplatilo" vidjeli smo ovih dana prilikom pada raketnog drona usred Zagreba. Trend rasta vojnog proračuna nastavljen je i u ovoj godini, a prema postojećim projekcijama, on će u 2023. iznositi vrtoglavih 6,6 milijardi kuna. Dodamo li da se sve češće najavljuje i reaktivacija obaveznog vojnog roka, taj bi iznos mogao porasti za još najmanje pola milijarde na godišnjoj razini.
Gordan Bosanac, koji smatra da pored dragovoljnog vojnog roka nema potrebe za uvođenjem obaveznog, kao i da bi trebalo raditi na jačanju sektora civilne zaštite, kaže da bi očekivanja daljnjih pojačanih ulaganja u obranu mogla dodatno ugroziti sektor javnih usluga, već načet rastom inflacije.
- S druge strane, od potresa preko pandemije do rasta cijena energenata sve više ljudi se oslanja i očekuje rješenja koja će im pružiti upravno javni sektor. Sve češće svjedočimo i direktnim intervencijama države u tržište – od zamrzavanja cijena energenata, ograničenja mogućih profita do kupnje banka koje prelaze u državni portfelj. Dakle, potreba za javnim uslugama u krizama još više dolazi do izražaja. Zato obrana neće moći progutati previše proračuna, ali bi se obrazovanje i kultura mogli naći pred rezanjima. Iako je kultura već toliko podfinancirana da ni ne znam što se još može smanjiti u tom sektoru - govori on.
U državnom proračunu za 2022. i projekcijama za 2023. i 2024. vrlo je uočljivo smanjenje troškova namijenjenih zdravstvu. Lani su, zbog pandemije, oni narasli do 20,2 milijarde kuna, u ovoj je planiran pad na 16,1 milijardu, a u 2023. čak na 13,9 milijardi kuna. Time se Hrvatska svrstala u red zemalja koje za javno zdravstvo izdvajaju daleko manje od EU-prosjeka.
Istodobno je, kaže član platforme Možemo!, važno da se ne stane s najavljenim ulaganjima u energetsku tranziciju tj. prelazak na obnovljive izvore energije, pošto nam – da se vratimo na početak teksta – dostizanje toga cilja otvara puno više prostora da društvo učinimo sigurnijim.
- Ali na tom putu ne smijemo izgubiti demokraciju i ljudska prava. U suprotnom nismo napravili ništa - zaključuje Bosanac.