U gradu Cali u Kolumbiji 21. oktobra je otvorena 16. Svjetska konferencija o bioraznolikosti (COP16), a središnja tema konferencije koja traje do 1. novembra je provedba sporazuma s konferencije iz 2022., kada je kao cilj određeno zaustavljanje rapidnog gubitka bioraznolikosti do 2030. godine. Glavni predmet spora između većine zemalja (i raznih s njima povezanih kompanija) ostaje tko će, kako i koliko financirati to očuvanje bioraznolikosti.
Svake dvije godine čelnici iz cijelog svijeta okupljaju se da divane o stanju života na Zemlji, naizgled pregovarajući o sporazumima za očuvanje bioraznolikosti i zaustavljanje uništavanja prirode. U Cali su tako stigli predstavnici skoro 200 zemalja, od znanstvenika, aktivista i pripadnika ugroženih manjina, do poslovnjaka i političara po dužnosti. Od vlada zemalja koje sudjeluju na konferenciji očekuje se da predstave nacionalne strategije o tome kako planiraju ispuniti ciljeve poznate kao Nacionalne strategije i akcijski planovi za biološku raznolikost (NBSAP).
Početni pokazatelji su loši – oko 80 posto vlada na konferenciju je došlo praznih ruku, bez NBSAP-a. S tako malo podnesenih planova, ispunjavanje cilja sporazuma iz 2022. o očuvanju 30 posto kopna i mora do 2030. teško da će se postići. Neke zemlje, poput SAD-a, sudjeluju na konferenciji iako nikada nisu ratificirale Konvenciju o biološkoj raznolikosti, pa ni ne trebaju podnijeti plan. Unatoč hitnim znanstvenim upozorenjima o nužnosti očuvanja bioraznolikosti, COP-ovi se vrte u krugovima neuspjeha, a zemlje ne ispunjavaju ciljeve koji se na konferenciji postavljaju.
Na COP-u16 prvi put će se raspravljati i pokušati postići dogovor oko raspodjele profita koji se generira kroz genetske kodove prirode. Svjetski koraljni grebeni, prašume i drugi bogati ekosustavi vrve genetskim informacijama koje znanstvenici sve više prikupljaju i obrađuju. Primjerice, ako želite razviti nove proizvode koristeći rijetke lišajeve, mikrobe ili gljive, morate posjetiti njihovo stanište i prikupiti uzorak.
Trenutno se genetski kodovi izvedeni iz tih organizama uglavnom razmjenjuju digitalno, putem genetskih potpisa poznatih kao informacije o digitalnom sekvenciranju (DSI). Na globalnom jugu raste ljutnja zbog dijeljenja profita od tih otkrića, a mnoge zemlje upozoravaju da im se ne isplaćuje pravičan udio. Tvrtke koje uzimaju genetske informacije iz prirode bez priznavanja njihovog izvora i plaćanja lokalcima predstavnici s globalnog juga nazivaju biopiratima. Na ovoj bi se konferenciji trebao postići prvi pravični sporazum o toj problematici.
Na domaćem terenu prva kolumbijska ljevičarska vlada predvođena predsjednikom Gustavom Petrom nastoji iskoristiti međunarodni samit kao katalizator za promicanje mira. Unatoč mirovnom sporazumu s Revolucionarnim oružanim snagama Kolumbije (Farc) iz 2016., sukobi s gerilskim frakcijama nastavljaju se u dijelovima zemlje. U samom gradu domaćinu Caliju gradonačelnik je desničar Alejandro Eder, koji je uoči konferencije pozvao na pripreme tisuća pripadnika vojske i policije, pa se čini da bi COP16 mogao imati veći utjecaj na Cali nego na ostatak planeta.
Oko 12 tisuća gostiju iz cijeloga svijeta sliva se u grad na deset dana, navigirajući između konferencija, restorana, hotela. Ističe se da je COP16 izvrstan način za grad da promiče turizam naglašavanjem svoje bioraznolikosti i "zelene ekonomije", čime bi se napokon odmaklo od reputacije nasilja i trgovine kokainom. Lokalna vlast, biznismeni i kulturna sfera dat će sve od sebe da ostave pozitivan dojam na posjetitelje i međunarodne medije, a Eder je obećao plan "obrane od tri prstena" koji će koordinirati policiju, vojsku i UN-ove plave kacige stacionirane oko strateških dijelova grada. Ulice su očišćene od siromašnih, a pendreci spremni za problematične aktiviste.
Naime, ovogodišnja UN-ova konferencija o bioraznolikosti održava se u zemlji s najvećim brojem ubojstava ekoloških aktivista i aktivistkinja. Najmanje 196 okolišnih aktivista ubijeno je u Kolumbiji samo lani. Osim toga, dok su zaštićena prirodna područja u planinama Anda na rubovima Calija zaista među biološki najraznolikijima na svijetu, velika obrađena zemljišta u dolini posve su drugačija priča. Ekolozi i aktivisti iz regije uporno ukazuju na štetu koja se nanosi lokalnim ekosustavima intenzivnom upotrebom pesticida u dominantnoj industriji šećera. Lordovi industrije opstaju, a COP-ovi se vrte u krug.
