Premda je snimio – tako barem tvrdi Wikipedia – pedeset albuma poput Neila Younga, ali 22 manje od Willija Nelsona, Borislav Bora Drljača nikada nije bio dio prve estradne lige. Uvijek se muvao tu negdje, ali u pravilu bi mu ono ‘nešto’ nedostajalo za taj završni iskorak. A nije da nije pokušavao. Još 1982. godine snimio je album ‘Jugosloven’ (‘Ponosan sam što sam Jugoslaven ja / Na svijetu najljepša je Jugoslavija’), da bi se poslije prebacio na ‘uži’ teritorij pa ispjevavao himne Krajini i njenim ljudima (‘Kad zapjeva grupa Krajišnika, grupa Krajišnika, vesela je Krajina i Lika / Drvar, Lapac, Petrovac, Grahovo, Petrovac, Grahovo, svud se ori pjesma naokolo’).
S dolaskom rata sve je više igrao na tu kartu, držeći se mješavine zavičajne nostalgije i ratne tematike pa je tako u zanosu snimio i odu kapetanu Draganu (‘Svi smo čuli ovih dana za Dragana kapetana, stigao je iz daleka, sudbina ga baci neka / Borio se kod Obrovca, kod Plitvica i Benkovca, kod Karina i kod Knina sve do Zadra i Skradina / Krajina ga slavi naša, branio je od ustaša’). Sve u svemu, navodno s prodanih pet milijuna nosača zvuka - najviše, naravno, onih čuvenih kazeta koje su išle kao alva - Drljača je imao sasvim pristojnu karijeru. Ako ništa, barem se maknuo iz rodne Bosanske Krupe, gdje mu je otac bio poslovođa u trgovini i matičar, u veliki svijet.
Mislio je tako, rutinski kako to estradne iskusnjare čine, odraditi još jednu gažu. Trebao je za ‘srpsku’ Novu godinu pjevati u Puli. Ništa posebno, jer već je bio tamo prije 14 godina istim povodom i na poziv istih organizatora iz Zajednice Srba Istre, a legenda kaže da mu se u hotelu ‘Pula’ u izvođenju pjesme ‘Obraše se vinogradi dole kraj Topole’ pridružio i Mate Parlov, jedan od najboljih jugoslavenskih sportaša uopće, kojem je ovih dana u Fažani podignut spomenik. ‘Najdraže mi je bilo kada sam u publici video i pozdravio bivšeg svetskog šampiona u profiboksu Matu Parlova, koji je u jednom trenutku uzeo mikrofon i s puno sjete otpevao pesmu’, kazao je Drljača tim povodom.
Uz Snežanu i orkestar Ivana Novakovića, Drljača je trebao nastupiti u Domu hrvatskih branitelja. Međutim, ovaj put nije išlo. Desničarski portali digli su dreku, javile su se braniteljske udruge i lokalni HDZ, da bi se na kraju oglasio i gradonačelnik Pule i predsjednik IDS-a Boris Miletić kazavši ovo: ‘Kratko i jasno – taj lik Drljača neće nastupiti za doček pravoslavne Nove godine. Točka’. Grad Pula se ogradio od Drljače, zatraživši od predsjednika Zajednice Srba u Istri Miomira Jeremića da odustane od njegovog nastupa, što su ne želeći dizati tenzije, ljudi iz Zajednice Srba i napravili. ‘Grad Pula, poznat u cijeloj Hrvatskoj, ali i širom Europe i svijeta, kao grad liberalnih vrijednosti i uspješne multikulturalnosti, ograđuje se od svake vrste nacionalne isključivosti i vjerske netrpeljivosti koja unosi razdor i nemir među stanovništvo. U skladu s time ne podržava ni gostovanje glazbenog izvođača Bore Drljača koji u svojim pjesmama i izjavama iznosi stavove neprimjerene europskim vrijednostima tolerancije i međusobnog poštovanja te uvažavanja stradanja civila i branitelja u Domovinskom ratu’, piše u saopćenju pulski čelnik.
Cijela priča podsjetila je na onu epizodu s Markom Perkovićem Thompsonom, još jednim ratnim trubadurom, kojem je prije nekoliko godina uskraćeno gostoprimstvo u pulskoj Areni, što, međutim, ovoga nije spriječilo da nastupa u drugim prostorima u tom gradu i po cijeloj Istri. Drljača će na to morati pričekati, pa će zainteresirana publika još koju godinu ostati uskraćena za njegove antologijske stihove ‘Milicija, puške na ramena / u potjeru, pobjegla mi žena!’
