Mirisi i slike dalekog zavičaja zagrijali su 13. decembra prostorije Centralne biblioteke Srba u Hrvatskoj gdje je održano književno veče u čast Miloša Kordića, banijskog književnika s beogradskom adresom koji je predstavio svoju knjigu ‘Bilo jednom na Baniji’ u izdanju SKD ‘Prosvjete’.
Pred brojnom publikom, o knjizi je govorio Branimir Kršić koji je istaknuo izuzetnu kompozicijsku uređenost knjige, dok je urednik knjige Čedo Višnjić ocijenio da bi takve zavičajne knjige trebale biti napisane i za ostale opustjele zavičaje Srba u Hrvatskoj.
Sam autor navodi da njegovo književno ostvarenje ne pripada određenom žanru: da nije monografija, naučna, istorijska ni publicistička knjiga već je sastavljena od proznih lirskih zapisa, sjećanja na ljude i podsjećanja na događaje, ali i na brojne istaknute ličnosti Banije iz politike, kulture, nauke, sporta, koje su danas ignorirane. ‘Bilo jednom na Baniji’ sadrži u sebi lingvističku, geografsku, etnografsku, etnološku komponentu Srba sa Banije. Tu su popisi banijskih vrhova, rijeka, naselja ali i popisi imena, prezimena i nadimaka. Knjiga čuva od zaborava mnoge poslovice, kletve, ojkače, psovke, kao i nepoznate, manje poznate riječi i izraze. Ideju je autor Miloš Kordić nosio u sebi još od rane mladosti.
- Ta želja se utvrđivala kroz godine, vrijeme upoznavanja i otkrivanja Banije, njene ljepote, dobrote, geografske, istorijske i ljudske širine koje je ona posjedovala u vrijeme mog života na Baniji. Nije slučajno tako velik broj poslanika pisane riječi rođen i potekao s tako malog geografskog prostora - opisuje Kordić.
- Nažalost, mnogo toga je već nestalo. Nestali smo po nekim dalekim izbjegličkim svjetovima: od Islanda do Novog Zelanda, od Sibira do Ognjene zemlje. A s našim razilascima, kroz putešestvija silnih seoba gubi se mnogo toga što smo nekad kao narod imali - govori književnik.
‘Zavičaj je u javoru, hrastu, topoli i brezi, u psu lutalici…On je u srcu mog jezika. Ljudska radost i patnja takođe su zavičaj. I zavičaj su mi uvijek ljudi. Prošao sam Evropom od Škotske do Sibira, od Sjevernog do Sredozemnog mora, i uvijek je moj zavičaj bio sa mnom, i u meni. On mi je uvijek ona divna, nikad pročitana knjiga. Nikad dogledana slika. Nikad i nigdje čistiji vazduh od banijskoga’, napisao je Miloš Kordić u knjizi.
