Katarinu Kožul, studenticu treće godine kiparstva na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci, kritika je zapazila još prošle godine, za vrijeme izložbe ‘Poezija je zec iz šešira’. Komisija za postavljanje predmeta i privremenih objekata na području Grada Rijeke, tijelo nevjerojatno birokratskog imena, zabranila je izvođenje njenog rada, točnije intervenciju na pročelju zgrade Palacha, gdje je umjetnica crvenom bojom željela promijeniti već postojeći grafit u natpis ‘Roman s kokainom’, što je naziv psihološkog romana Mihaila Agejeva. Njen drugi rad ‘Bakina kolekcija’, koji je nježna, iskrena i tužna ispovijest o identitetu, ali i o pitanju emotivnog suprotstavljanja konzumerizmu, David Maljković je uvrstio u svoju izložbu ‘S kolekcijom’ koja je trenutno postavljena u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, a otvorena je dan prije službenog otvaranja Europske prijestolnice kulture. Rad Katarine Kožul opet nije realiziran, ovaj put zbog pandemije, pa je publika ostala uskraćena za instalaciju napravljenu od ručnika koje je umjetničina baka počela sakupljati nakon ‘Oluje’ 1995. i početka izbjeglištva ove obitelji.
- Ideja za rad došla je iz promišljanja o prisutnosti konzumerizma i navici bespotrebne kupovine, često radi pronalaženja satisfakcije ili pak utjehe u materijalnom. Razmišljajući o tom fenomenu i o primjerima iz svoje okoline, pala mi je na pamet bakina kolekcija ručnika. Međutim, u ovom slučaju fokus rada je na događaju koji ju je potaknuo na sakupljanje, a to je gubitak doma. Iako se radi o svakodnevnom predmetu koji na prvu ne bismo tako lako stavili u kontekst nekakve kolekcije, ručnici su jedna od rijetkih materijalnih stvari koje su baki preostale nakon rata, pa samim tim njeno sakupljanje tog predmeta kroz godine ima pozadinu i razlog. Ručnici su umjetni oblik sigurnosti doma - objašnjava Katarina Kožul, čija je baka pronašla neku vrstu utjehe u opsesivnom skupljanju ručnika, koji su za ovu obitelj postali povijesni trag događaja što je izmijenio njihove živote.
- Baka je izvorište ove kolekcije, ona je tom predmetu dala emociju. Nakon takve nesreće, shvaćam kakav joj gušt predstavlja taj čin vječitog kolekcioniranja. Mislim da će ta hrpa uvijek imati posebno mjesto u obitelji, u sentimentalnom smislu, ali i u fizičkom – ručnici se danas čuvaju u prostoriji namijenjenoj za to - dodaje umjetnica.
Godinama se baka i djed nisu mogli vratiti u svoju kuću u Bukoviću kraj Benkovca, koja je danas djelomično obnovljena, a uskoro bi mogla biti završena i dugogodišnja pravna bitka za povratak u stan koji je bespravno zauzela jedna druga obitelj. Zato je priča o izbjeglištvu izuzetno utjecala i na Katarinino umjetničko promišljanje svijeta oko nas.
- Iako sam, za razliku od starije sestre i brata, rođena tek nakon rata, izbjeglištvo percipiram kao važan dio svog identiteta. Djetinjstvo sam provodila dijelom u Srbiji, a dijelom u Dalmaciji, gdje su tragovi rata u velikoj mjeri bili prisutni. Proces obnove kuće je trajao godinama i često smo se susretali sa srpsko-hrvatskom problematikom i nerazumijevanjem okoline vezano uz mješavinu jezika kojim smo pričali. Tokom odrastanja to nas je zbunjivalo, gotovo na razini krize identiteta, ali i odredilo put i probudilo određena interesovanja. Na prvoj godini fakulteta, zahvaljujući dobrom mentorstvu s katedre, počela sam učiti o društveno angažiranoj umjetnosti. Ne mogu reći da me je u konačnici stopostotno oblikovalo kao umjetnicu, jer sam još uvijek studentica i tek sam počela s vannastavnom produkcijom. U narednom periodu još se vidim u učenju i eksperimentiranju u umjetničkom smislu, ali je problematika rata i migracija svakako nešto što je u ovom trenutku moje primarno polje interesovanja - govori Katarina Kožul.
Ivana Meštrov, kustosica izložbenih programa Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture pri MMSU-u, ovaj rad smatra zanimljivim zato što je umjetnica kolekciji odlučila pristupiti iz osobnog kuta, kroz obiteljski mikronarativ i naizgled ne komunicirajući direktno s kolekcijom ovog muzeja.
- Kolekcioniranje/klasificiranje jedan je od bitnih oblika predstavljanja skupnog čovjekova znanja i mišljenja o svijetu, a o svemu tome svjedoči i umjetnička kolekcija. Ovdje ona zadobiva krhku protutežu kroz individualnu životnu svakodnevicu i recentnu memoriju zajednice, no time nas samo iznova podsjeća da su društvene okolnosti, ali i osobni svjetonazor uključenih, ključni u gradnji svake kolekcije, individualne i opće. U tom mi se kontekstu ‘Bakina kolekcija’ čini jakom gestom, osobno političnom, koja suptilno progovara o društvenim traumama kroz jezik umjetnosti, spreman za dijalog, ali i urgentan - ističe Meštrov.
Katarini Kožul želimo da njen treći rad bude uspješno realiziran, a do tada ‘Bakinu kolekciju’ i radove ostalih umjetnika možete pogledati na ovoj adresi.
