Jedna od organizacija koje su žrtve nacionalizma i desničarenja, koje je svoj vrhunac dosegnulo za posljednjeg saziva Sabora i za bivše vlade Tihomira Oreškovića, Savez je antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA RH). Štoviše, ta je organizacija još od devedesetih trinaesto prase države koja je – ovisno o tome tko je na vlasti – financira na kapaljku ili na druge načine ignorira njezino postojanje.

- Iako ne postoji zakon o lustraciji, ona se u praksi provodi tako što se nekima onemogućuje vršenje javnih i društvenih funkcija. Početkom godine obustavljeno je financiranje neprofitnih medija, a potom je uslijedio natječaj za udruge, među kojima je i naša. Od Ministarstva branitelja, koje je za nas nadležno, zatražili smo 650.000 kuna za informativni projekt ‘Naš glas’, Ljetnu školu mira namijenjenu mladima i spomeničku baštinu, koja uključuje muzej Lipa kod Rijeke i katalogizaciju postojećeg stanja: za prvi i drugi projekt nismo dobili ni kune, a za treći nam je odobreno i tek 30. rujna isplaćeno svega 40 od zatraženih 250 tisuća - sumira za ‘Novosti’ predsjednik SABA-e Franjo Habulin.

Premda ne postoji zakon o lustraciji, ona se u praksi provodi tako što se nekima onemogućuje vršenje javnih i društvenih funkcija. Rekao bih da su vlasti prema nama išle po sistemu ‘ne možemo vas zabraniti, ali vas nećemo financirati, pa ćete se sami ugasiti’ – kaže Franjo Habulin

Udruga kojoj je na čelu ostala je i bez 250 hiljada kuna predviđenih u Saboru za komemoraciju u Jasenovca i obilježavanje Dana pobjede (9. maja) i Dana antifašističke borbe (22. juna).

- Bez obzira na izostanak financiranja, te smo datume obilježili. Nismo mogli otići u Jasenovac s proteklom vlašću, jer bismo ondje bili prisiljeni šutjeti i stajati zajedno s onima koji su došli samo po službenoj dužnosti, a ne sa željom da iskažu stvarni pijetet žrtvama. Štoviše, oni falsificiraju povijest, umanjuju broj žrtava Jasenovca i izjednačavaju fašiste, ustaše i partizane - obrazlaže Habulin, ističući kako ih nitko od aktualnih i donedavnih dužnosnika nije primio na razgovor.

- Kod predsjednice smo bili samo jednom, kada je zvala čelne ljude organizacija koje se nisu slagale sa službenom koncepcijom skupa u Jasenovcu i kada nas je pokušala nagovoriti da ipak odemo onamo zajedno s državnim vrhom. Najavljivali smo se i predsjedniku Sabora i ministru branitelja, ali nas nikada nisu primili. U Ministarstvu nas je primio pomoćnik koji uopće ne barata materijom, s kojim smo se mogli naći i u birtiji. Rekao bih da su vlasti prema nama išle po sistemu ‘ne možemo vas zabraniti, ali vas nećemo financirati, pa ćete se sami ugasiti’ - govori Habulin.

SABA RH nije zakinuta samo na državnoj razini: zamalo sve županijske podružnice Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista (ZUABA) dobile su putem natječaja znatno manje novca nego prijašnjih godina. Dok se ne formira nova vlast, ta je Zajednica u zrakopraznom prostoru, pa joj je u interesu da Vlada što prije započne s radom.

- Zapravo ne znamo što ćemo dobiti od nove Vlade. Novi je naime jedino Andrej Plenković, a oko njega su isti ljudi kao i dosad. Zato je pitanje u kojoj će mjeri on uspjeti transformirati HDZ - kaže šef Saveza boraca.

Nije bilo dobavljača koji nam za materijal nije dao 40 ili 50 popusta, izvođači su radili za trećinu tržišne cijene, a potom su se javile i firme – govori Zoran Restović o Muzeju oslobođenja Dalmacije, za koji je županijska zuaba dobila potporu građana i obrtnika

Unatoč smanjenim mogućnostima djelovanja, u Savezu ne žele posustati.

- Zajedno s Centrom za mirovne studije aplicirali smo za projekt Ljetne škole mira na EU-fondove. Nismo prošli, ali ćemo pokušati i sljedeće godine. Projekt isprva nije prihvatila ni Zaklada za civilno društvo, ali smo joj se ponovno javili i sada čekamo rezultate koji će biti objavljeni u prosincu. Ministarstvo kulture lani nam je dalo novac za obnovu spomenika u šumi Brezovica, no odobreni je iznos dostajao tek za pola posla. Tu su i sredstva za obnovu Petrove gore, no iznos je, s obzirom na obimnost devastacije, beznačajan - kaže Habulin.

Na uskratu novca žali se i Stjepan Šafran, šef Udruge antifašističkih boraca i antifašista (UABA) Jug Zagreb.

- Lani nam je Grad Zagreb odobrena sredstva doznačio tek u srpnju. Ove nam je godine putem natječaja za financiranje udruga odobreno upola manje, no ni toliko nam još nije sjelo na račun. Prijavili smo svoje projekte i na više javnih poziva za jednokratnu financijsku pomoć udrugama, no od travnja za njih nismo dobili ni kune, a tri su nam direktno odbijena. Kada se tome doda činjenica da gradska sredstva čine tek pet posto onoga što su iz istog izvora dobile druge udruge, od branitelja i udovica do ribolovaca, jasno je da to nije dovoljno ni za vijence umrlim članovima, a kamoli za projekte i normalan rad - govori Šafran.

Da ipak nije sve u državi nego i u poduzetnosti organizacija, ističe Milivoj Dretar koji predvodi ZUABA-u Varaždinske županije, koja okuplja udruge i podružnice u Varaždinu, Ludbregu, Novom Marofu, Ivancu i Lepoglavi.

- Ukupno imamo oko 280 članova, a lani su nam se priključili i Društvo ‘Josip Broz Tito’ i Udruga ratnih i mirnodopskih vojnih invalida. Pola naših članova su žene, no mlađih od 30 godina je malo, svega nekolicina u svakoj organizaciji - ističe Dretar, dodavši da razlog tome vidi u nedovoljnom broju aktivnosti namijenjenih mladima.

- Oni imaju svoj način razmišljanja, koji se često ne poklapa s ciljevima udruga, pa ponekad bude teško približiti stajališta i objediniti aktivnosti. Organizator ima dobru viziju s Ljetnom školom mira, no plodovi su izostali jer se većina polaznika zasad nije pridružila antifašističkim organizacijama u svojim sredinama - kaže Dretar.

Udruge zajednice koju predvodi financiraju se dobrovoljnim prilozima, članarinama i dotacijama lokalne samouprave, s kojima često zna biti problema jer ih neki gradovi i općine ne doznačuju. Stoga je rad u tim sredinama sveden na minimum, kao u Novom Marofu. Varaždinsku ZUABA-u županija financira s osam do dvanaest hiljada kuna godišnje, što odlazi za organizaciju komemoracija i obilježavanje događaja iz Drugoga svjetskog rata, putne troškove aktivista i slično. Dretar ističe da su ZUABA-ine udruge na sjeverozapadu Hrvatske prilično samostalne, unatoč tome što su okupljene u svojevrsnoj koordinaciji.

- Suradnja je OK, no uvijek može biti i bolja. Okupljamo se na zajedničkim svečanostima i događanjima. Zajednički projekti i aktivnosti na terenu dosad su izostali, što je po meni loše: umjesto jedne jake regionalne inicijative imamo pet patuljaka koji vegetiraju na minimalnim sredstvima. Tako primjerice područje Kalnika povezuje Koprivničko-križevačku i Varaždinsku ZUABA-u, ali svaka od njih provodi samostalne aktivnosti - ističe Dretar.

Sjeverozapadom zemlje vladaju uglavnom SDP i HNS, no ZUABA Šibensko-kninske županije pokazuje da se može uspješno djelovati i na tradicionalno HDZ-ovom području: po riječima njezina predsjednika Zorana Restovića, članstvo u trima tamošnjim udrugama – u Tisnom, Vodicama i Šibeniku – omogućeno je i onima koji ne žive u navedenim sredinama.

- Imamo 700 članova, trećina njih je mlađa od 40 godina, trećinu čini srednja generacija, oni do 65 godina, a trećina su stariji. Ne cvjetaju nam ruže, pa ne možemo sa sigurnošću reći da ćemo imati novca za rad. Dio prikupimo od članarina i dobrovoljnih priloga, ali u posljednje vrijeme procvat doživljavamo projektima. Kada se iziđe s nekim programom koji se može realizirati, puno je lakše naći donatore. Javljamo se na natječaje, od kojih ima malo vajde, ali tako nam ipak nešto kapne. Županija nam nikada neće dati pare, ali Grad koji put hoće; neke firme ne daju, druge daju… Što udruge bolje realiziraju zadatke ili ih javnost više poprati, to je lakše realizirati naredne programe. Što više radimo, teže nas je odbiti - pojašnjava Restović.

Od projekata ističe Muzej oslobođenja Dalmacije, za koji je županijska ZUABA dobila potporu građana i obrtnika, pa su prošli i na natječajima na kojima nikada prije nisu prolazili.

- Čim smo se odmakli od kancelarijskog, uredskog načina rada, sve se lakše realiziralo. Nije bilo dobavljača koji nam za materijal nije dao 40 ili 50 popusta, izvođači su radili za trećinu tržišne cijene, a potom su se javile i firme. Nekima od njih je svejedno hoćemo li ih navesti kao donatore, a neki otvoreno kažu da im ne treba takva reklama - govori Restović.

U projekt Muzeja oslobođenja Dalmacije (gdje je okupatorska vlast svrgnuta nakon žestokih tromjesečnih borbi već 1944., zahvaljujući čemu je taj kraj postao jednim od prvih konačno oslobođenih jugoslavenskih teritorija) uključena je ZUABA pet županija s juga Hrvatske.

- Svaka je udruga sudjelovala u pripremi materijala i odabiru izložaka, a uključeni su i svi bivši ravnatelji dalmatinskih muzeja. Naravno, svaka udruga pridonosi koliko može - kaže Restović, pa još jednom podvlači koliko je Muzej probudio antifašiste u Dalmaciji.

U Šibeniku 3. novembra započinju svečanosti u povodu obilježavanja godišnjice oslobođenja Dalmacije, a Muzej će biti otvoren dva dana kasnije: šef šibenskih antifašista predviđa da će taj događaj okupiti više od 700 uzvanika i poziva sve da im se pridruže, ne samo na otvorenju nego i u antifašističkoj borbi danas.

Razgranata mreža antifašističkih organizacija

SABA RH ima oko 20.000 članova, ali se taj broj mijenja jer su sudionici NOB-a u ozbiljnim godinama. Ipak, udruga se redovito pomlađuje novim članovima. Najviše ih je u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, dobro je zastupljena Dalmacija, jake su i udruge ZUABA-e na sjeverozapadu Hrvatske.

- Slabije je stanje na istoku zemlje i u Lici, pa ćemo ondje morati kadrovski i organizacijski ojačati. Na Baniji i Kordunu je nešto bolje, ali je tamošnje članstvo starije, a pomlađivanje teže zbog ekonomskog iseljavanja mladih - ističe Habulin.

U sastavu SABA-e su i organizacije mladih, među njima i Mlade antifašistkinje Zagreba. Imali su omladinsku organizaciju i u Zagorju, ali se njezino članstvo razišlo zbog privatnih obaveza, a ekipa koja bi ih naslijedila još se nije pojavila. Udruga je otvorena za suradnju s nevladinim i manjinskim organizacijama jer antifašizam, kako kaže Habulin, ne poznaje nacionalnost, naciju ili rasu, on je univerzalan: ili si antifašist po opredjeljenju ili nisi, a ako jesi, nema prepreke za otvorenost prema svima koji imaju zajedničke interese i ciljeve.

- Dobar primjer je Antifašistička liga Hrvatske, koja nastoji okupiti sve koji su na zajedničkoj platformi antifašizma - zaključuje čelni čovjek SABA-e.

Bauk revizionizma kruži Europom

SABA RH imala je svoje predstavnike na međunarodnoj konferenciji ratnih veterana u Moskvi, pa smo Habulina zapitali kakvo je stanje s antifašističkim udrugama u Rusiji, zemljama EU-a i regiji.

- Antifašizam u Ruskoj Federaciji ima, kroz udruge veterana, svoje mjesto u sistemu i to ne samo simboličko. Svi veliki datumi Drugoga svjetskog rata obilježavaju se ondje uz velike vojne počasti i masovna okupljanja. Istina, i tamo postoji desnica koja nastoji revidirati povijest, ali nema države u Europi bez sličnih tendencija. Problematika vezana uz antifašizam i odnos prema njemu svuda je slična. Problemi su negdje izraženiji, ali uvijek je riječ o reviziji povijesti, relativizaciji zločina poraženih snaga i prikazivanju antifašističkih snaga kao zločinačkih. U Srbiji je slično kao u Hrvatskoj: antifašistima je financiranje uskraćeno ili je svedeno na neku siću, sve to uz rehabilitaciju četnika i drugih kvislinga - kaže Habulin.