Više desetaka ljudi skupilo se 21. septembra u spomen parku Dotrščina na istoku Zagreba, mjestu stradanja više od 7.000 ljudi, kako bi u organizaciji Virtualnog muzeja Dotrščina i Goethe instituta Hrvatska, prisustvovali izvođenju ovogodišnje memorijalne umjetničke intervencije "Transition/Prijelaz" autorice Patricije Pisani. Intervenciju čine tri pješačka prijelaza (zebre) iscrtana krečom na stazi kroz šumu.

– Od 2012. svake godine održavamo umjetničku memorijalnu intervenciju posvećenu žrtvama. Ovo je autentična lokacija najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba i najvažnija lokacija holokausta, a s obzirom na više tisuća žrtava, Dotrščina je i jedno od najvećih stratišta Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Ta je činjenica dosta dugo bila zanemarena, uz pokušaje brisanja iz memorije putem uklanjanja spomen ploča koje su 2022. i 2023. vratile gradske vlasti kao dio autorskog rješenja prostora koji ima status zaštićenog kulturnog dobra - rekao je voditelj Virtualnog muzeja Saša Šimpraga.

- Ovogodišnja intervencija dio je novog eksperimentalnog ciklusa VMD-a i partnera kojim se najvažniji zagrebački memorijalni prostor putem umjetničke i kulturne razmjene, povezuje s memorijalnim prostorima sličnog karaktera i statusa u drugim evropskim glavnim gradovima. Za prvo povezivanje odabrano je spomen-područje Murellenberg u Berlinu, gdje je memorijalnu "land art" intervenciju u lipnju ove godine izveo Vlado Martek, autor lanjske intervencije na Dotrščini. Patricia Pisani autorica je trajnog spomen-obilježja u tom spomen-parku, postavljenog 2002. godine nakon što je pobijedila na raspisanom javnom natječaju - istaknuo je Šimpraga.

Naglasio je da dvije lokacije mnogo toga veže.

- Nalaze se na rubovima glavnih gradova, u šumi, a i danas se koriste za vježbe gađanja. Na obje lokacije dogodili su se masovni zločini jer su u Murellenbergu streljani dezerteri i svi koji se nisu željeli boriti u njemačkoj vojsci. Dogodio im se i zaborav, a što se Dotrščine tiče i aktivan državni revizionizam. Devedesetih godina je pokušan obrat pa su sve žrtve pripisane partizanima. Od toga se kasnije odustalo, ali ostao je primjer radikalnog državnog revizionizma. Osim toga, parkovi su se vraćali u kolektivnu memoriju isključivo zahvaljujući građanskim inicijativama i civilnom društvu - kazao je.

- Najvažnije nam je postaviti pitanje zašto nam je danas, 80 godina kasnije, važno njegovati sjećanje na žrtve fašizma. Zlo je imanentno i uvijek prisutno kod ljudi, a samo ga kontinuirana borba može obuzdati. Fašizmi budućnosti će biti drugačiji od onih koje znamo, različiti od onog kako danas doživljavamo fašizam, a drugačiji će biti i načini na koji se prisjećamo i pamtimo mjesta i žrtve fašizma. Ključno je da mjesta sjećanja budu mjesta borbe za slobodu i ravnopravnost, ljudska i građanska prava te antifašizam - podvukao je Šimpraga.

Okupljeni na Dotrščini (Foto: Sandro Lendler)

- Važno je sjećati se strahota koje su se dogodile i zadržati kulturu sjećanja kako bi mlade generacije znale više. U Njemačkoj je kultura sjećanja jako bitna. Umjetnike često pozivaju da se bave ovim pitanjem, posebno jer te teme imaju više slojeva i komplicirane sadržaje, pa se kroz umjetnost ta slojevitost lakše prenese - rekla je Patricia Pisani i dodala da je njen rad u Dotrščini s Murellenbergom povezan korištenjem prometne signalizacije.

- U Berlinu sam koristila više od sto prometnih ogledala unutar šume, a u ovom radu riječ je o zebri kao sigurnom prelasku koji je postavljen na putu u šumi gdje se ne očekuje da bude automobila. Tako funkcija prometne signalizacije postaje simbolična i iritira posjetioce da se zadube u rad. Takva intervencija simbolizira sigurno mjesto gdje čovjek može preći na drugu stranu bez opasnosti i može označiti engleskom riječju "exit" u značenju izlaza ili bijega, ali i smrti. Tako višeznačna interpretacija ovisi o osobnoj interpretaciji. Različiti su slojevi kojima sam pokušala interpretirati taj masakr i simbolički dati nadu žrtvama da pređu na sigurnu stranu - rekla je.

Istaknula je da se duže vrijeme u svojim radovima bavi teškim stranama historije i da je stalno pitaju zašto se netko iz Argentine bavi njemačkom historijom.

- Bavim se time jer je to univerzalno pitanje; kao mlada doživjela sam diktaturu u Argentini i osjećam da su teške povijesti univerzalne, pa zato njihovu težinu i strahote prenosim budućim generacijama – objasnila je Pisani.

Za komentar smo pitali i Vladu Marteka.

- Umjetnost je simbolička stvar koja nas nosi u spoznaju a Radovi Patricije Pisani su na tom tragu. Kod nje zebre i prelasci puno govore. Svaki čovjek ima različite asocijacije, pa su ti prijelazi nešto što se događa ljudima, svakome na drugačiji način. Poruka njenog rada prije svega je da moramo čuvati memoriju koja nam čini bolje i čini nas boljima. Ne smijemo se plašiti prošlosti koja je učiteljica života. Ovaj land art u prirodi je simbioza ideje i prirode, pa mislim da je to veliki profit - ocijenio je Martek.

Intervencije su dio projekta Šumaljudi u partnerstvu VMD-a Goethe-Instituta Kroatien, VSNM-a Grada Zagreba i umjetničkog udruženja nGbK iz Berlina. Projekt na Dotrščini je privremenog karaktera i trajat će do prvih kiša koje će saprati zebre.